NEOBIČAN PUT

Došao je iz Bayerna, mama mu je Afganistanka, tata Nijemac, a on odlučio igrati za Hrvatsku!

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
Ernst Habib
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
Ernst Habib
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Leon Habib Ernst
10.03.2017.
u 16:26
– Možda ne izgledam kao Hrvat, ali tako se osjećam. Ostvario sam san kada sam debitirao za Hrvatsku. Kad čujem himnu i zapjevam je na utakmici, uvijek se naježim. Naravno da znam sve riječi hrvatske himne. Mogao sam igrati za njemačku ili rusku reprezentaciju, ali nisam uopće dvojio, mene zanima samo Hrvatska – objašnjava Ernst Habib
Pogledaj originalni članak

Hrvatska reprezentacija do 17 godina priprema se za Europsko prvenstvo koje će se 3. do 19. svibnja održati u Hrvatskoj, a u obje ovotjedne pripremne utakmice protiv Ukrajine u kockastom dresu zaigrao je 16-godišnji Leon Ernst Habib. Po prezimenu, dečko baš i nema veze s Hrvatskom. Zaista i nema, jer tata Sven Uwe Ernst je Nijemac iz Jene, a majka Aryani Habib je Afganistanka iz Mazar-i-Sharifa.

Kako je onda Leon završio u hrvatskoj reprezentaciji?

– Rođen sam u Moskvi, gdje su studirali mama i tata, te se tamo i upoznali te vjenčali. No, kad sam imao dvije godine, zbog tatina biznisa doselili smo se u Split – počinje nam priču Leon, koji je posljednje dvije godine član Dinama.

A u Maksimirsku 128 stigao je iz njemačkog giganta Bayerna.

– Karijeru sam započeo kao klinac u Omladincu, a onda preko Pomaka stigao sam u Hajduk. Dok sam igrao u Hajduku, zamijetili su me skauti Bayerna, a kako se tata zbog posla morao preseliti u Njemačku, sve mi se poklopilo te sam završio u tom njemačkog gigantu. Bilo je to predivno iskustvo – prisjetio se Leon.

U Bayernu je igrao s još jednim hrvatskim reprezentativcem, Antonijom Trogrančićem, kojeg je svojedobno hvalio i Pep Guardiola.

Igrajući za Bayern, Leon je paralelno nastupao i za hrvatsku reprezentaciju, te su ga zapazili skauti Dinama. A kad u Maksimirskoj 128 zapaze nekog talentiranog Hrvata, onda ga najčešće i dovedu k sebi.

Znam cijelu hrvatsku himnu

– Dinamo je kontaktirao s mojim roditeljima, dali su mi sjajnu ponudu, i vratio sam se ovamo. I napravio sam dobar potez, u Dinamu mi je super, jako dobro napredujem, igram za reprezentaciju.

Zbog mamina i tatina podrijetla, Leon je mogao igrati za Njemačku, Rusiju te Afganistan, no odabrao je baš Hrvatsku. Zašto?

– Možda ne izgledam kao Hrvat, ali tako se osjećam. Ostvario sam san kada sam debitirao za Hrvatsku. Kad čujem himnu i zapjevam je na utakmici, uvijek se naježim. Naravno da znam sve riječi hrvatske himne. Mogao sam igrati za njemačku ili rusku reprezentaciju, ali nisam uopće dvojio, mene zanima samo Hrvatska – objašnjava Ernst Habib i dodaje:

– Osjećam se kao Dalmatinac, jer odrastao sam na Bačvicama, pohađao osnovnu školu u Splitu. Uostalom, u Splitu sam naučio i hrvatski jezik.

Je l’ vas zezaju prijatelji iz Splita zato što sada igrate za Dinamo.

– Malo su me zezali u početku, jer rivalstvo između ta dva kluba je veliko, no ja sam došao u Dinamo zato da napredujem u karijeri – kaže Leon, koji najčešće igra na poziciji veznog igrača, a ponekad i na krilu.

Na pitanje o uzoru, Leon je odmah ispalio:

Luka Modrić! Zato što je skroman dečko, jer je išao težim putem do vrha. Njegova priča je fenomenlna, dokazivao se u Zaprešiću i Zrinjskom, a sada igra u Realu. Njegova priča mi je inspiracija, znam sve o njemu iako sam bio klinac kad je on počinjao svoju karijeru. Od hrvatskih reprezentativaca jako su mi dragi i Kovačić te Perišić, dok mi je od stranih nogometaša najdraži Mario Götze, koji sada ima velikih problema sa zdravljem. Najdraži klub mi je pak Borussia Dortmund, za nju navijam od malih nogu. Naravno, dok sam bio u Bayernu, nisam im to rekao, jer veliku su rivali s Borussijom – sa smiješkom nam je otkrio mladi hrvatski reprezentativac.

Leonu je tek 16, a već govori pet jezika.

– Govorim engleski, njemački, hrvatski, ruski te pomalo perzijski, koji me pokušala naučiti mama. Kod kuće najčešće govorimo njemačkim jezikom te dosta i ruskim, jer on najbolje ide mami – kaže Ernst Habib.

Problemi s papirima

Leon je uspješan nogometaš, a tata Sven je uspješan biznismen. Još prije 20-ak godine prvi je u Rusiji stvorio žuti oglasnik te na tome zaradio velik novac. Nakon Moskve, počeo je izdavati ‘žute stranice’ u još osam gradova, St. Peterburgu, Ekaterinburgu..., sve gradovima s više od milijun stanovnika. Počeo je s troje radnika, a na kraju je prodao tvrtku kad je imala nekoliko stotina radnika. Poslije toga preselio se u Hrvatsku te počeo ulagati u građevinu, kojom se i danas uspješno bavi.

Leon se pak zahvaljujući tatinu preseljenju u Hrvatsku zaljubio u nogomet, jer nigdje se nije lakše zaljubiti u balun nego u Splitu.

Za hrvatsku reprezentaciju Leon je debitirao 2014. godine, u selekciji do 14 godina, a dosad je skupio 26 nastupa u svim selekcijama. Nada se da će nastupiti i na Europskom prvenstvu u svibnju u Hrvatskoj.

– Pojavili su se neki problemi s papirima jer Uefa po novim pravilima zabranjuje da do 18 godine nastupaš za reprezentaciju zemlje čije državljanstvo nemaju tvoji roditelji. No, nadam se da će se papiri srediti, bilo bi predivno zaigrati u kockastom dresu na tako velikom natjecanju, i to pred domaćom publikom – kaže Leon i dodaje:

– Imamo dobru reprezentaciju, možemo daleko na Euru.

Hrvatsku vrstu do 17 godina trenira 31-godišnji doktor nogometa Dario Bašić.

– Izbornik Bašić je mlad, ali jako je iskusan, ponaša se puno zrelije nego što ima godina. Od njega ćemo svi puno naučiti – zaključio je simpatični Leon. 

>>Payet je brutalno izvrijeđao Bilića i pokazao koliko je razmažen, bahat i nezahvalan!

>>Brekalo: Igrao bih i u Dinamu, ali ovo je drugi nogometni svijet, igram pred 60 tisuća ljudi

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 25

IL
ilijan
16:51 10.03.2017.

Svaka čast care! Sve naj bolje ti želim svakako imate ćeš pravu podršku sa tribina!

MK
mksdk
16:58 10.03.2017.

Puno sreće u karijeri i nadam se hrpi dobrih i uspješnih nastupa za Hrvtsku.

KO
konzervativac
19:44 10.03.2017.

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko njegovih vršnjaka Hrvata iz Hrvatske zna izrecitirati Lijepu našu! A on se još i naježi kada je čuje. Afganistanski Njemac koji je ponosan na mogućnost igranja za Hrvatsku. Sobzirom na događaje i vremena u kojima živimo, ova priča, ako je istinita, kao da je pala s Marsa. Hvala Bogu da se i nešto tako može pročitati.