Obitelj Jovićević dočekala je i taj dan, Igor Jovićević vodio je svoju prvu natjecateljsku utakmicu kao trener prve momčadi Dinama i u svom je debiju slavio pobjedu u Varaždinu (3:1). Bila je to i njemu jako važna utakmica, nakon pobjede bio je vrlo emotivan:
– Ostvario mi se san. Prva pobjeda, nadam se da je to prva u nizu, a te prve ne zaboravljaju se, nešto kao prva ljubav. Štogod mi se dogodi od danas, ovaj trenutak nikad neću zaboraviti. Zahvalio bih prijateljima, obitelji, mami koja je utakmicu gledala na televiziji, a bila bi u Varaždinu da je mogla, navijačima koji su nas bodrili. Žao mi je što tata nije vidio današnji dan, ali gledao je odozgo.
Svaki suparnik kao Real
I mogao je legendarni Čedo Jovićević odozgo uživati u toj prvoj sinovljevoj pobjedi, pogotovu u prvom poluvremenu u kojem je Dinamo mogao sve riješiti da je iskoristio još koju od stvorenih prigoda.
Njegova mama Sanja gledala je utakmicu kod kuće.
– Sad sam sretna, a bilo je nervoze i kod mene. Znate, Dinamo ima tu karizmu najboljeg kluba, ali ja nikad nisam mirna prije utakmice bez obzira na to protiv koga se igra, meni je svaki suparnik kao Real Madrid – kazala nam je dan poslije utakmice Igorova mama Sanja koja je na TV ekranu vidjela da joj je i sin bio nervozan.
– Vidjela sam ga uz teren i osjetila nervozu, vidjela sam mu grč na licu. Sad je sve super, nismo se još čuli, samo smo razmijenili poruke i sretan je zbog rezultata. Ipak mu je to bila prva utakmica, znam koliko mu to sve znači.
Šteta što tata Čedo nije doživio ni inauguraciju svog sina na mjesto prvog trenera Dinama, ni njegov debi u prvenstvu.
– Šteta, ali kao da je i sad s nama. Još nam je urna u stanu, pa tako ja s njim popričam vrlo često.
Kakav je Igor bio prije te prve utakmice?
– Ne bih rekla da je bio posebno nervozan, prije bih rekla da je kod njega bilo pozitivne nervoze, iščekivanja, držao ga je adrenalin.
Čedo je teško gledao nervoznog sina uz teren dok je vodio drugu i mladu momčad Dinama, mama je bila puno mirnija.
– Sad sam i ja bila malo nervozna, stalno sam izmišljala razloge da se dignem od TV-a, odem u kuhinju po nešto, sve ne bi li već u prvom poluvremenu sve riješili. Bili smo blizu, ali nije se dogodilo, no na kraju je sve dobro završilo. Nisam ja nekakav nogometni stručnjak, već samo gledatelj, navijač, ali i Igoru kažem neke stvari jer mislim da vidim neke detalje bolje na TV-u nego on uz aut-liniju.
Žao mi je što nisam zbog ograničenja broja ljudi mogla biti u Varaždinu. Sad razmišljam iz kojeg bih kuta bar malo mogla viriti u Kranjčevićevoj dok igramo protiv Lokomotive. A neću inzistirati na tome da uđem na stadion, ne pada mi napamet tražiti Igora da me uvede. No, proći će i ovo, moći će se uskoro na stadion, nešto sam načula da će se moći na derbi protiv Hajduka – rekla je majka Igora Jovićevića.
Nadamo se da će se i prije toga otvoriti stadioni za gledatelje, bar u određenom broju jer epidemiološka situacija u Hrvatskoj je odlična.
Neke stvari treba popraviti
A do te utakmice s Hajdukom ima još vremena, plavi do tada trebaju odigrati još šest utakmica. I kako je krenuo Jovićević, do te utakmice trebao bi naslov prvaka biti osiguran. Plavima trebaju još tri pobjede i postat će i matematički nedostižni, a raspored i nije tako loš, u petak idu k Lokomotivi, pa im dolazi Slaven Belupo i onda odlaze u Veliku Goricu, možda već po proslavu naslova.
A do derbija s Hajdukom Jovićević ima vremena i popraviti neke detalje u igri Dinama jer u drugom poluvremenu nisu lagodno živjeli u Varaždinu, “fenjeraš” ih je ozbiljno pritisnuo.