Na sam spomen Unešića i kup-utakmice protiv tamošnje Zagore, Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić samo je razvukao lice u osmijeh. To gostovanje donijelo mu je mnogo zadovoljstva, kaže da će iz toga crpiti snagu i motive za dalji rad u Maksimiru.
Ivanković nije siguran
- Sve je to drukčije, to mi je jedan od najljepših dana u životu, to me podsjetilo na davne Dinamove dane kad nas je u selima pratilo po 5000 ljudi, kad smo svuda dočekivani s respektom. Unešić je potvrdio da Dinamo mnogo više cijene izvan Zagreba. Želite li se uništiti kao čovjek, želite li uništiti dušu i postati nečovjek, dođite živjeti u grad. U toj maloj sredini dobio sam poticaj za rad, iako mi se čini da iz dana u dan pokušavam plitvičke slapove okrenuti uzvodno. Onda dođete u takvo mjesto i vidite da sve to ipak vrijedi. Ondje ljudi vole ljude, životinje, domovinu, u Zagrebu toga više nema - pričao je pun dojmova Zdravko Mamić koji je u Unešiću nagrađen janjcem. A Ivica Šupe, strijelac za Zagoru, dobio ih je pet.
No, iz te idile morao se vratiti u surovu stvarnost. Na priču o slaboj Dinamovoj igri naboralo mu se čelo. Ne bježi od toga da Dinamo ne igra kako bi trebao. Zašto je tako?
- Trener Ivanković u analizi kaže da nije bilo dovoljno vremena za uigravanje zbog stalnog ritma utakmica. Ako je tako, onda su pred nama dobre stvari. Jer i lošim igrama postižemo rezultate iznad očekivanja, čak i u Europi imamo dobru priliku ući u proljetni dio natjecanja. Dakle, rezultat je odličan, a prezentacija osrednja.
'Igrali su kao zadnji puta u životu'
Iz utakmice u Unešiću može se mnogo toga naučiti - drži Zdravko Mamić. I to je zorno objasnio:
- Igrači Zagore igrali su kao da im je to zadnji pokušaj u životu. Uz takav pristup prema igri može se izjednačiti kvaliteta u odnosu na suparnika koji ima bolje igrače. Da je Dinamo igrao protiv Tottenhama kao Zagora protiv nas, možda je moglo biti drukčije. Takvom igrom utakmica može postati “li-la”, može završiti u korist slabijega. Ali, mi nismo tako igrali.
Čini se da trener Ivanković nije baš više tako siguran. Na tu konstataciju Mamić je stao, zašutio i razmišljao. Dugo je vagao što će reći.
- Nitko nije zadovoljan Dinamovom igrom i moramo što prije početi igrati bolje, sve uvjete za to imamo. Konkretno, Ivanković ima višegodišnji ugovor, odlično je plaćen, ima brojan stručni stožer. Imamo najbolje igrače u Hrvatskoj i od svih očekujem da budu bolji.
Koji je rok za to?
- Nema roka, moram iz dana u dan vidjeti da ide nabolje.
Ne bude li tako?
- Ne bude li tako... - nije završio jasnu rečenicu Mamić i poruku treneru koji više nije sigurniji nego novac u švicarskom sefu.
Balaban ima ponuda
Mnogo se govori o promjenama u momčadi, što će biti u zimskom prijelaznom roku?
- Mnogo se špekulira o odlascima i dolascima igrača, pa i o treneru. I mi u klubu stalno razgovaramo o tome jer još ne znamo kojim putem krenuti i što će se događati do ljeta sljedeće godine. Tri su mogućnosti u igri, posegnuti za nekim inozemnim pojačanjima, za nekim igračima iz naše lige, iako to ne bi bila prava pojačanja, te povući nekoliko igrača iz Lokomotive i iz naših juniora. I ta posljednja mogućnost čini se najrealnijom.
No, što je s odlascima, govori se da će otići neki stariji igrači?
- Moguće je da odu Šokota i Balaban, igrači s reputacijom. Šokota ne želi na klupi završiti karijeru, ali ne znači da neće ostati, a Balaban stalno dobiva ponude. I budu li željeli otići, nećemo im otežavati odlazak. I tu je kraj pričama o odlascima - zaključio je Mamić.