Zoran Mamić vratio se u Hrvatsku. Trener Al Aina doveo je klub iz Ujedinjenih Arapskih Emirata na pripreme u Hrvatsku i Sloveniju. Lijepo mu je, kaže, makar i poslom doći u Zagreb.
– Lijepo je, ali je vruće. Ma vruće je i tamo, ali Al Ain je u pustinji pa iako su temperature visoke, suh je zrak, a ovdje je puno vlage pa je bilo pakleno teško – započeli smo razgovor na “engleski” način, razgovarajući o vremenu.
>> Pogledajte transfere hrvatskih nogometaša
Kako je raditi u Zagrebu?
– Odlično, iako trošim puno više energije nego kad sam tamo jer ne mogu biti usredotočen samo na trening. Naime, tu mi je obitelj, dolaze mi prijatelji... A i dečki iz kluba stalno me pitaju nešto o Zagrebu – gdje je ovo, što je ono, kako je tamo... Ali, lijepo mi je i drago mi je da smo ovdje. Svi iz kluba oduševljeni su Zagrebom.
Lijepo je da se njima sviđa ovdje, a kako je vama tamo?
– Odlično, Al Ain je veliki klub, uz Hilal najveći u Aziji, uvjeti su fantastični, infrastruktura je vrhunska, a i mirnije je, nije mi toliko stresno kao u Zagrebu, tamo se mogu usredotočiti samo na nogomet, tako da nema stresa kakvom sam bio izložen u Zagrebu.
Lijepo je razgovarati o nogometu, pogotovu nakon srebra na Svjetskom prvenstvu.
– To je čudo, predivno, nismo ni svjesni što smo napravili. Za sve nas koji radimo u nogometu i živimo od nogometa to je fantastično. Ali i za cijelu državu. Sve se poklopilo, netko nam je tamo odozgo vratio za onu Tursku u Beču, za Portugal u Francuskoj gdje smo igrali najljepše... Da ona lopta nije završila u vratnici, možda bismo bili europski prvaci. No, sad nam se uz veliku kvalitetu, želju i velike napore poklopila i doza sreće, došli smo do sjajnog uspjeha i živnula je cijela zemlja. I onda me rastuže neke teze i komentari o nacionalnom stadionu, pogotovu od ljudi iz nogometa. Kad sam pročitao tekst Marija Stanića, nisam mogao vjerovati da netko iz nogometa može takvo što napisati.
- Prvo, moramo imati stadion, a gdje bi drugdje i trebao biti nego u glavnom gradu, kao i u velikoj većini zemalja. Suludo je potenciranje na nekakve lažne podjele između sjevera i juga kad bi stadion bio u Zagrebu. Pa se priča o troškovima stadiona i odmah se postavlja pitanje bolnica, škola, vrtića. To je patetika i demagogija. Zbog SP-a u Hrvatskoj je potrošeno oko devet milijardi kuna, znači da je to dvije milijarde PDV-a, dvije milijarde kuna neplaniranih prihoda za državni proračun! I da stadion košta milijardu, što je oko 130 milijuna eura, ostaje milijarda kuna za škole, vrtiće..., koji su, naravno, potrebni. A tko će reprezentaciji platiti marketing koji je obavila za državu? To je nemjerljivo i nenaplativo, ali uvijek se javljaju “pametni” koji su uvijek protiv. Mi smo zemlja sa stavom – protiv. Nisu prošla ni tri dana od SP-a, a neki su počeli tražiti samo neke negativnosti.
Vidjeli ste novi Dinamo, puno je novih igrača, kakvi su dojmovi?
– Nisam sklon komentirati Dinamo jer sam emotivno vezan uz njega, bio sam igrač, sportski direktor, trener. No, mogu reći da mi se sviđa, da je riječ o radnoj momčadi, kvalitetnoj, vidi se dobra “kemija” u svlačionici i nadam se da će nastaviti rasti i postizati dobre rezultate. Ne bih više govorio od Dinamu jer svaka moja riječ, s obzirom na prezime, nekima drukčije zvuči.
>> Pogledajte galeriju s dočeka vatrenih
Zdravko je rekao da ste pomagali plavima u prijelaznom roku.
– S Nenom Bjelicom imam dobar odnos, kao i sa svima u klubu, i sudjelovao sam u tome. Prvih mjesec dana nisam bio na moru nego u Dinamu s ljudima iz kluba, s Bjelicom. Nisam sudjelovao u pregovorima, u dogovaranju transfera, ali u gledanju igrača i davanju mišljenja jesam. I ne samo ja nego i cijeli moj stožer, Krznar, Sopić, Peternac i drugi, svi smo pomagali jer to je klub u kojem smo odrasli, Dinamo nam je dao mogućnost da budemo to što jesmo i uvijek ćemo mu pomagati.
U posljednje dvije godine borba za naslov u HNL-u bila je jako neizvjesna, hoće li tako biti i ove godine?
– Čini mi se da neće, da će se Dinamo odvojiti, ali treba biti oprezan. Ne smije se događati ono što se plavima dogodilo u utakmici s Rudešom, uza sav respekt prema dečkima iz Rudeša koji su se bacali na glavu. Dinamo bi se mogao odvojiti unatoč tome što je u dvije posljednje sezone izgubio taj gard momčadi koja pobjeđuje, pa su svi malo digli glavu, igraju slobodnije protiv plavih i onda zna biti neizvjesnije, ali držim da će Dinamo vratiti gard pobjednika – kaže Mamić.
Spomenuli ste stres dok ste radili u Dinamu, je li to zbog suđenja?
– Zbog svega, naravno da je posljednjih godina bilo stresa i zbog suđenja, ali ni prije toga nije bilo lako. Uvijek je bilo neviđenih medijskih i svakakvih drugih pritisaka na mene, na Zdravka, na našu obitelj. U redu, to je dio posla, ali ne u toj mjeri. Nikad u povijesti Hrvatske nitko nije bio izložen takvim pritiscima kao što je sada izložen Zdravko. Istina, dio pritisaka nastao je i njegovom “zaslugom”, ali situacija nije normalna. No, kaže se – ono što te ne ubije, to te ojača. Kao obitelj funkcioniramo odlično, držimo se zajedno, nismo ni gladni ni žedni, zdravi smo i vjerujem da ćemo pobijediti sve teškoće.
Kako se Zdravko s time nosi, nije bio na SP-u, nije uz Dinamo?
– Nije mu lako, on je sve to godinama stvarao, bio je u tome ne 24 sata dnevno. Vjerujte mi da ne postoji klub na svijetu, siguran sam u to, koji toliko računa vodi o svojim igračima kao Dinamo. Zdravko se jako dobro brinuo o njima. Kad bi se pojavio zanimljiv igrač, teško je opisati koliko se trudio da ga dovede, radio je čudesa samo da dođe u Dinamo, ponašao se prema njima kao prema svojoj djeci. I rezultat koji je postignut na SP-u te ono što igrači pokazuju u svojim klubovima dokaz je da se u Dinamu jako dobro radilo, da je klub jako dobro organiziran. A vidi se i da ti transferi iz Dinama nisu bili tako loši jer jedan Luka Modrić ne bi, da je ostao u Dinamu još pet godina, bio takav igrač. Ovdje ipak postoje limiti, odlasci u inozemstvo za njihove karijere bili su stuba više. Nakon zasluga igrača i stožera, Zdravkove su zasluge najveće – kaže Zoran.
>> Pogledajte Lovrenovu urnebesnu ljetnu potragu za Vrsaljkom
Zdravko se požalio da mu se nitko od igrača nakon Rusije nije javio, jesu li se javili vama?
– U kontaktu smo. No, morate znati da se stvorila atmosfera straha, da je on u nekim krugovima persona non grata, da se radi pritisak. Vidjeli smo i tijekom suđenja kakav je bio pritisak na svjedoke. I normalno da je svakome neugodno u tim situacijama, ali znam da svi oni Zdravka cijene, poštuju i vole, da mu daju podršku, ali, s druge strane, paze i na svoj imidž, da se ne bi zamjerili nekim grupama, navijačkima ili drugima. Nije mi razumljivo da Zdravka nakon tog uspjeha nitko nije spomenuo. On i dalje živi samo za nogomet i samo o njemu razmišlja. Ulazio je u velike osobne pa i obiteljske rizike ne bi li Dinamo uspio. Znam da će i kad ovo napišete komentari biti negativni, da će reći – što ovaj priča, naravno da priča lijepo o bratu. Ali, to su činjenice koje nitko ne može poreći.
Kako ste se vi osjećali nakon te presude po kojoj ste krivi?
– Prazno i jadno. Bio sam šokiran, nisam očekivao da će se takvo što dogoditi jer znam što jesam i što nisam. Sudjelovao sam u nekoliko rasprava jer nisam mogao biti na svima, no vidio sam zapisnike. I kad se sve vidi, kako je išla rasprava, što su iskazivali svjedoci, a sve su to bili svjedoci tužitelja jer nijedan naš nije prihvaćen, nijedna osoba nije nas teretila ni za što, ni porezna uprava, ni klub, ni igrači, ni vještaci... Svi su o nama govorili pozitivno i zato mi je neshvatljivo da se tako može presuditi. Ali, znali smo dva-tri dana prije presude kakva će ona biti. Dotad su informacije bile potpuno suprotne, u sudskim krugovima pričalo se o tome, govorilo se da ćemo biti svi oslobođeni. No, onda je nastao neviđeni pritisak na sudstvo u Osijeku. Tamo je sve kontrolirano, tamo ih drže u šaci, može se na njih utjecati, nisu izmislili Osijek zato što je simpatičan.
Biste li vi otišli u BiH da ste dobili kaznu od pet ili više godina?
– Ne bih jer sam u trenutku presude bio u Zagrebu. A nisam ni vjerovao da se takvo što može dogoditi, bio sam s majkom i gledao na TV-u izricanje presude. Da sam dobio više od pet godina, morao bih se javiti u Remetinec.
Vjerujete li u drugi stupanj?
– Nemam izbora nego vjerovati, to je ozbiljna institucija. Važno je samo da bilo koji sudac sve to pročita i prouči, da ne čita reda radi. Mene su u jednoj točki oslobodili optužbe za mito jer nema iznosa, vremena primopredaje, nema koristi. U optužbi za drugo mito također nema iznosa i vremena primopredaje, nema koristi, dokaza tko ga je tražio, tko ga je dao, a ipak su me osudili – ispričao je Zoran Mamić.
Zdravko i Zoki, držite se!!!