Zdravko Mamić upravo će ovaj vikend postati najznačajniji Dinamov dužnosnik novijega doba. Mamić se upravo nalazi pred svojim petim naslovom prvaka, čime bi prešišao dojučer nedodirljivoga Zlatka Canjugu, čija je vladavina, doduše dvostruko kraća, zaokružena s četiri naslova.
Nitko, pa ni nekada moćni direktor Siemensa Barišić, niti jedan Dinamov trener, niti jedna od brojnih igračkih zvijezda, nisu imali toliko zasluga za te trofeje kao Mamić. On je uvijek osigurao logistiku, nabavio novac i vukao strateške poteze. Koliko god oni ponekad bili nesimpatični, a njegove manire odbojne i prostačke, cilj je uvijek postignut. Hajduk je, za Mamićeve vladavine, četiri godine bez trofeja i time je svaki komentar suvišan.
Potjerao Ćiru, Zajeca...
Zdravko Mamić treći je put službeno ušao u Dinamo 15. prosinca 2001. kada ga je Mirko Barišić uvrstio u Izvršni odbor. Dva mjeseca kasnije imenovan je izvršnim dopredsjednikom i zaveo diktaturu čije su žrtve, među ostalim, bili i najtrofejniji Dinamov trener, i kapetan momčadi iz 1982., i najveći talent omladinske škole, zatim brojni sportski direktori, direktori, glasnogovornici, fizioterapeuti...Cezar je donio dvije lige prvaka
Zdravko Mamić uvijek će biti zavidan Canjugi na njegova dva plasmana u Ligu prvaka, kada su u Zagrebu gostovali Ajax, Olympiacos, Porto, Manchester United, Marseille...
Zdravkov Dinamo četiri je puta zaustavljen nadomak elitnog natjecanja, u 3. pretkolu. Ni Canjugi, ni Mamiću nije bilo suđeno ostvarenje svetoga cilja, prezimljavanja u Europi. Kada je Dinamo zadnji put prezimio, 1970. godine, Zdravko Mamić bio je 11-godišnjak. Tada još nije bio u klubu.
Ako je Zlatko Canjuga obilježio Dinamovu drugu polovicu 90-tih, Mamić je apsolutni ovoga desetljeća. I koliko god mu je mrska svaka sličnost s Cezarom, Mamić od toga ne može pobjeći. Po načinu vladavine, oni su zapravo blizanci.
I Canjugini treneri rušili su rekorde uspješnosti u Prvoj HNL, i Canjuga je nabijao komplekse Hajduku, a kad god se pojavio u Loži Maksimir, BBB su mu zviždali. Zlatko je publici bio crvena krpa jer je bio protiv Dinamova imena, a Zdravko jer je rasprodavao najbolje igrače.
Treneri su letjeli
I Canjuga i Mamić nemilosrdno su se obračunavali s vlastitim trenerima, iako su ih redovito ustoličavali kao Dinamove spasitelje. Tako su neki letjeli i po više puta, kao Vlak, Lončarević ili Ivanković.
Na kraju, i Canjuga, i Mamić imali su političke pokrovitelje, u Tuđmanu i Bandiću. Bez njihovih “poguranaca” ne bi ni bilo berbe trofeja i zato i nose titule počasnih predsjednika.
Kako se bliži kraj ove iscrpljujuće sezone i lokalni izbori, opet je aktualizirana priča “Dinamo bez Mamića.“ Još u siječnju Mamić je najavio odlazak na kraju sezone, pa je u ožujku požurio s ostavkom, ali ga je IO odbio. Ostvari li najavu s početka godine, otišao bi kao najveći. A samo rijetki bi suzu pustili...