U životu malog europskog kluba ovakvi su trenuci velika dragocjenost jer su rijetki. Cedevita je na vrućem euroligaškom gostovanju pobijedila top favorita i iznenadila cijelu košarkašku Europu. A omjer snaga bio je takav da je najskuplji igrač Anadolu Efesa Derrick Brown plaćen toliko (1,5 milijuna eura) koliko i cijeli sastav Zagrepčana, bez ozlijeđenog Luke Žorića.
Zbog toga se u istanbulskom hotelu Polat Rennaisance ova "renesansna" pobjeda slavila dugo u noć. Stručni stožer, najuže vodstvo kluba, prijatelji kluba i novinari, vrtili su film u prošlost, na slične trenutke. S guštom su o tome lamentirali i predsjednik kluba Mladen Veber ("ovaj me klub može tako ushitit, ali bogme i teško prizemljiti") i glavni sponzor Emil Tedeschi.
A on je, nećete vjerovati, još isti dan doputovao iz SAD-a gdje je imao predavanje na Harvardu, odjurio kući presvući se i već za dva sata poletio za Istanbul. S njim u društvu bio je i Ivan Todorić, predstavnik vlasnika drugog najvećeg klupskog sponzora (Konzum), za kojeg se zaključilo da im na gostovanjima donosi sreću.
Raspoloženje je bilo na vrhuncu kada je prvi trener Veljko Mršić najavio da će na sljedećem gostovanju, već naredni tjedan, momčad voditi Dino Repeša i to protiv oca Jasmina, trenera milanskog Armanija.
- Plan je da kod Jaska inteziviramo očinske osjećaje pa ako želi sina pobijediti na njegovu debiju onda nije dobar roditelj - šalio se Mršić.
Do sitnih sati, u hotelskom baru, ispijalo se pivo glavnog sponzora kluba domaćina (Efes Pilsen) i pričalo o najvećim klupskim pobjedama, najbolnijim porazima, ali i o najboljim strancima. Predsjednik Veber i sportski direktor Mamić ustvrdili su da je najznačajnija pojedinačne pobjeda bila ona beogradska, u polufinalu Final Foura ABA lige protiv Partizana, kada je Nolan Smith, sa sirenom, skoro pa sa centra ubacio tricu za pobjedu i plasman u Euroligu. Druga najveća, kažu, bila je pobjeda nad Estudiantesom za plasman na Final Four Eurokupa, a pamte se i gostujuće pobjede nad Unicsom i Gran Canarijom, a posebice ona prošlosezonska u Tel Avivu protiv Makabija, tada aktualnog europskog prvaka. Mnogima je posebno draga i pobjeda u Podgorici, nad Budućnosti u petoj utakmici prošlosezonskog doigravanja.
Kad se pričalo o najboljim strancima najčešći izbor su bili Dontaye Draper (djelom) i Matjaž Smodiš (imenom), a nekima je to čak i aktualni američki razigravač Jacob Pullen, koji je četiri utakmice zaredom odigrao napadački moćno. Za takve ocjene za Pullena još je prerano no činjenica je da čovjek ima moć u brzim nogama i preciznim rukama.
Dakako, sve ovo prezentirano u Istanbulu imat će punu vrijednost jedino ako Cedevitu u nedjelju u Celju ne otpuše Tajfun, senzacionalni slovenski prvak. Kao igrački vođa momčadi Pullen i tu utakmicu mora igrati na istoj razini, baš kao i njegovi suigrači koji su blistali u Istanbulu (Bilan, Babić) ali i ostali cedevitaši jer nitko od njih ne smije birati utakmice.
Uostalom, za sobom već imaju dvije opomene (Krka, Zadar), a treći kiks u ABA ligi bio bi nova slika nezrelosti.
drag mi je uspjeh hr kosarke kakav god on bio, ali mi ova cedevita uvijek bila strana, umjetna...cibona zadar split zagreb da, ali cedevita mi ne sjeda nikako... mora da je zbog tedeschija...