'Mamić me zvao, no srce me vuklo u Split'

Kako je prvi dio sezone odmicao, Hajduk je igrao sve bolje. Jedan od igrača čija je forma išla uzlaznom putanjom svakako je i mladi lijevi bočni Ivan Strinić. Svojim zalaganjem, bezbrojnim ponavljanjem sprinteva po lijevoj strani polako je pobrao simpatije struke i publike. I dok se na početku sezone govorilo kako je Hajduku potreban još jedan lijevi bočni, sada, zahvaljujući Ivanu, to više nitko ne spominje.

Želio ga Dinamo
– Ja sam polovično zadovoljan. Dolaskom trenera Miše, koji je dao jedan svoj pečat, i ja sam zaigrao bolje. Cilj mi je na proljeće odmah nastaviti u tom ritmu, dugo igrati za Hajduk i doživjeti potpunu afirmaciju – kaže Strinić.

Ivan je prošao Hajdukovu omladinsku školu, nastupao za juniore, a onda se s nepunih 17 godina otisnuo u svijet, potpisao za francuski Le Mans. Potom se vratio u Hrvatsku, ali u Hrvatski dragovoljac.

– Posebno sam zahvalan treneru Vjekoslavu Lokici koji me zvao i dao priliku da se vratim u hrvatski nogomet – ističe Strinić.

A njegove dobre igre nisu prošle nazapaženo, Ivan je brzo upao u oko - Zdravku Mamiću! Gledali su ga ljudi iz Dinama dugo, a nakon posljednje prošlogodišnje utakmice Mamić ga je pozvao na razgovor.

– Ponudio mi je uvjete koje nisam mogao odbiti. Bio sam s jedne strane sretan, no ne potpuno, srce me vuklo u Split – priča Ivan.

Želja mu se, kao u nekoj bajci, ostvarila. U Hajduku su se tada dogodile promjene, trener je postao Vučević, sportski direktor Ivan Buljan. Ovaj posljednji sjetio se Ivana.

– Nazvao me i kazao da ništa ne potpisujem ako već nisam, jer me žele u Hajduku. Nakon tog razgovora sam se preporodio, i opet cijelu noć nisam zaspao, ali od sreće – priča Ivan.

S Hajdukom se brzo dogovorio, potpisao ugovor i otišao na pripreme. Iako je to njegov klub, dočekalo ga je mnogo njemu nepoznatih igrača. Brzo se sa svima sprijateljio, posebno sa starijima i iskusnijima, a kao oca na terenu ističe Josipa Skoku.

Skoko je faca
– On me fascinira i kao igrač i kao čovjek, na terenu i izvan njega. Mnogo mi pomaže, od njega mogu i želim mnogo naučiti – kaže Strinić.

Mnogo mu je značilo kada ga je trener Miše, nakon jednog dobrog nastupa, zagrlio i kazao mu “bravo, Jarni”, jer je baš taj igrač Ivanu uzor.

– Još od djetinjstva, strašan je bio igrač. No jasno mi je da moram još mnogo raditi, popravljati neke segmente igre. A rada se ne bojim – dodaje Ivan.

Za sada su njegove misli vezane samo uz Hajduk, no volio bi se, nakon što je prošao sve reprezentativne selekcije, nametnuti i izborniku Biliću. A za Strinića nema dvojbe tko će biti ovogodišnji prvak.

– Dobit ćemo Dinamo u prvoj utakmici i biti prvaci – optimističan je Strinić.