Zdravka Mamića dva mjeseca nije bilo u Dinamovoj sobi za medijske konferencije, no na povratku – sve je nadoknadio. Izvršni predsjednik kluba u obraćanju koje je trajalo sat i deset minuta bez prestanka prevrtio je aktualne teme, publiku, sukob Čačića i Tonela, no prvo je podsjetio na sve što je učinio za Dinamo u deset godina otkako je službeno u klubu.
O akciji s Canjugom, dovođenju Barišića te kako je posudio sedam milijuna maraka Dinamu
– Kao što su neki najavili, ovo je trebala biti konferencija za novinare "jučer, danas, sutra". Negdje tamo krajem drugog tisućljeća Dinamo se zvao Croatia, a onda nije vladala dobra klima, sjećate se kako je bilo, zaredali su loši rezultati, a odljev igrača bio je stravičan. Dinamo je ostao bez igračke supstance, a dugovi su bili što opravdani, što neopravdani i mjerili su se u stotinama milijuna kuna... Kao čovjek koji živi za Dinamo toliko desetljeća, a u kontinuitetu sam 42 godine u Dinamu, u kući poduzetnika gospodina Šelendića, zagrebačkog poduzetnika, našao sam se s novinarom gospodinom Židakom i Canjugom te smo dogovorili da ćemo sve učiniti da se vrati ime Dinamo i da ću ja osobno voditi operaciju dolaska i povratka Zajeca iz Grčke u Dinamo i da idemo ''svi delati''.
– Odmah smo vratili Zajeca u Dinamo, organizirali IO i skupštinu te vratili ime Dinamo, a situacija je bila bezizlazna. Grupa ljudi u kojoj su prednjačili Kramer i Naglić te smo shvatili da bez korjenitih promjena neće biti spasa. Tada smo spas vidjeli u predsjedniku Siemensa Mirku Barišiću i izložili mu situaciju u kojoj je Dinamo i pitali ga je li spreman podmetnuti svoja leđa da pomogne. Rekao je da računamo na njega. Organizirali smo burno skupštinu gdje je Mirko bio izabran za predsjednika, a ni ja ni Naglić ni Kramer nisu izabrani u Izvršni odbor. Bio sam tužan, najnesretniji čovjek i otišao u restoran Okrugljak. Otišao sam u toalet i vidio Zajeca i ostale kako slave ime Dinamo, a mene nije bilo kad se slavilo, nego samo kad treba pomoć.
– Nema tih riječi koje mogu reći o moralu i sposobnosti Mirka Barišića. Svojim je autoritetom gurao financijska sredstva u Dinamo, trudio da se zatvore svi dugovi koji se mogu, pa se prodao Bišćan za fantastičnih 15 milijuna maraka i sav taj novac otišao je za povratak dugova gradskim poduzećima. Klub se strahovito mučio u to vrijeme, nije mogao naći izlaz iz te situacije pa je došla potreba za Mamićem opet. Počele su moje pozajmice, milijun, 2-3-4... u jednom trenutku sedam milijuna maraka posudio sam Dinamu, dizao kredite, zalagao čak i obiteljsku kuću, stan moga sina, moje prve žene jer nisam imao toliko novca. Sve sam što su moji djedovi i bake stvarali stavio na kocku pomažući Dinamu. Barišić, vidjevši što se događa, pozove Zajeca, i kaže mu da želi da se službeno uključim u rad kluba, da mu treba moje znanje i sposobnost uz Zajeca koji je bio glavni direktor. On to odbija i napušta klub. Nije bio suglasan s mojim dolaskom, no odgovaralo mu je to što sam se vraćao u Dinamo i milijune maraka davao u klub.
Prva godina u Dinamu, vizije i strategije te planovi za budućnost
– 2002. kada službeno dolazim u klub, vraćamo Ćiru u klub, dovodimo niz atraktivnih imena i osvajamo prvo mjesto. Paralelno čistimo daljnje Dinamove dugove, ukupno smo Barišić i ja vratili 55 milijuna maraka. Tu nam se dogodila sretna stvar, da su naša dva igrača, dvije legende Prosinečki i Cvitanović, pokrenuli stečaj nad Dinamom. To je povijesna istina i nikad se ne bi dogodio stečaj da ga naši proslavljeni igrači nisu pokrenuli pa je završio kako je završio, bez da smo mi u klubu na išta mogli utjecati. U tom zastrašujućem periodu Barišić i ja zatekli smo najtežu situaciju u povijesti ovog kluba. Tu dolazimo do prijelomne točke, znate da i mediji i političari i gospodarstvenici govore o strategiji, e pa sad ću vam ja nešto reći o tome. U Dinamu postoji i strategija i vizija, kratkoročni i dugoročni ciljevi. Nas dvojica sa suradnicima smo se dogovorili da idemo u sanaciju Dinama na svim razinama, to je bio prvi cilj i godinama se na njemu radilo. Rezultat toga je da smo jedina tvrtka i sportski kolektiv na zemlji bez kredita. Dobro me slušajte, ni euro kredita! Ni Nestle ni Microsoft... Samo mi. Vidite da je to moguće jer postoje jasni ciljevi i vizija.
– Drugi cilj bio je poboljšanje infrastrukture što smo uspješno apsolvirali i na vlastitim leđima. Znate kako su nas političari obmanjivali, govorili o velebnim kulama i da od toga nije ispalo ništa. Dok se nismo prošle godine probudili jednog jutra. I napravili smo. Danas je Dinamov stadion jedan od ljepših stadiona u Europi, pri tome mislim na fasadu, koja je jedna lijepa slika gdje se svi mogu lijepo osjećati. Ne govorim sada o natkrivenim krovovima, no nismo ruglo na kraju grada i nismo sramota. I gle čuda, nakon toga smo rekli da je treći cilj sportski rezultat jer je to cilj svakog kluba. Nakon 2002. i naslova, dolazi ta liga za bedaka. Sve što smo sanirali odrazilo nam se loše na rezultat. Obećao sam tada da ćemo 10 godina bit prvaci, a na proljeće ćete pisati da smo osmi uzastopni put prvaci Hrvatske. Sedam godina igramo elitna natjecanja, Ligu prvaka i Europsku ligu. To je sažetak onoga jučer i onoga danas.
– Što sutra? Osvojiti još tri naslova i igrati minimum Europsku ligu, odnosno Ligu prvaka te sve učiniti da Dinamo u te tri godine dobije svoga vlasnika. Nadam se da će nam u tome pomoći oporavak gospodarstva, ulazak u EU jer smo i dosada pokušali animirati gospodarstvenike da uđu u Dinamo. To bi bio naš plan za budućnost i nadam se da ćemo sve kao i dosad što smo obećali i izvršiti.
O atmosferi oko kluba, publici te podzemlju koje se urotilo protiv Dinama
– Svoje obraćanje još ću malo proširiti. Htio bih s vama podijeliti i pozvat vas da zajedno preuzmemo odgovornost za stanje u Dinamu, nogometu i sportu te društvu. Jer, doista smo punjači proračuna i imamo pravo postavljati pitanja i zahtjeve za boljitak nas i generacija koje dolaze iza nas. Pa vas preklinjem – dajte budite pošteniji prema Dinamu, nogometu, savezu... Preklinjem vas kao patriot, dinamovac, Zagrepčanin, preklinjem vas da ovo što svi mi radimo, mi – političko, medijsko, građansko podzemlje, da to nije normalno i nije fer što se radi Dinamu. Nije normalno da klub koji tako suvereno dominira sportski, klub koji je najbolji na prostoru bivše Jugoslavije, Balkana, jugoistočne Europe... nije normalno da je ova atmosfera oko njega. Podijelimo odgovornost, mijenjajmo stvari. Nije istina da su ljudi u Dinamu krivi za to, vi znate da to nije istina, da je to radionica tih podzemlja. Kako objasniti da je nogometni klub Dinamo uprihodio u posljednjih nekoliko godina više od 100 milijuna eura koji su iz Europe ušli u Hrvatsku. To je kao da je neka hrvatska tvrtka izvezla dvije milijarde proizvoda da bi ostvarila takvu dobit. Zar ne vidite da se vodi specijalni rat protiv Dinama!? Bezbroj puta sam kazao da Dinamo više od 20 milijuna kuna svake godine uplati u gradsku i državnu blagajnu. A kod nas ni na porti plaća nije manja od prosjeka, isplaćujemo uskrsnice, božićnice... Pa ima li u tom Dinamu nešto lijepo?
– Od 2001. godine dali smo 25 reprezentativaca! U Poljskoj i Ukrajini igralo je 14 igrača koji su poniknuli ili prošli kroz Dinamo. To je netko napravio! A zašto? Zato jer stvaramo. Stvaramo i za druge, za Inter, Lokomotivu... Postavljate pitanja i nemam ništa protiv toga – treba li Dinamo igrati u Ligi prvaka? A gdje bismo trebali igrati? Trebali smo reći da nećemo 10 milijuna eura za ulazak? Drugo, najjača agencija na svijetu, AMG, koju je angažirala Uefa i koja je već dva puta snimala reportaže o Zagrebu besplatno – koliko je turistička zajednica potrošila na promociju? A kada Dinamo to čini besplatno pitanje je zašto mu se pomaže i subvencionira ga se?
– Omogućili smo da hrvatski klubovi više ne igraju prvo, nego se uključuju u drugo pretkolo europskih natjecanja. Od Dinamova igranja svaka je nogometna škola dobila 500 tisuća kuna, dogodine će dobiti između 800 i milijun. Hoćemo li se odreći toga da ovdje gledamo Ibrahimovića, Ronalda, Messija... A bio nam je san da dođu ti igrači. Prošle godine Hajduk je platio dva milijuna eura da dođe Barcelona, a kad Dinamo to dovodi besplatno, to ništa ne valja. Često smo slušali guvernere, ekonomiste koji kažu da samo proizvodnja i izvoz nose budućnost Hrvatskoj. A ja im kažem da dođu ovdje i da vide kako to izgleda u praksi, da vide kako funkcionira likvidnost. Sve što muči cijeli svijet u Dinamu znaju i te kako rješavati.
– Medijsko i političko podzemlje stvaraju afere kojih nema, a deset milijuna eura vlastitog novca uložili smo u gradsku imovinu. A jedan dio onda maše s plavom stolicom i traži istragu DORH-a. Jedan dio tog političkog podzemlja u sprezi s dijelom medijskog stvara hektiku oko Dinama pa kaže da će se prihvatiti zahtjev građanskog podzemlja pa će se održati rasprava u odboru za unutarnju kontrolu u kojem sjede veliki gospodarstvenici koji su stvorili nove vrijednosti, viškove, koji su istaknuti po veliki projektima... A ja im poručujem da su prije nekoliko mjeseci poslali zahtjev u Dinamo i da smo im poslali odgovore na ono što ih je zanimalo. A svaka tri mjeseca dajemo izvještaje o troškovima, kontrolirani smo bezbroj puta od porezne uprave koja ovdje ima i urede i nikad, gle čuda, ni najmanjeg prekršaja. Investicijsko ulaganje u stadion iznosilo je 10 i nešto milijuna kuna 2010., a 2011. 39 milijuna kuna. Negdje je to manje od 53 milijuna kuna vlastitih sredstava. A stalno se uplaćuju porezi od 20 milijuna kuna, a imputira se da se ovdje slijeva novac svih poreznih obveznika i danas treba pročešljati. No, postoje institucije u Zagrebu koje također dobivaju novac, no samo je jedna tvrtka koja te novce umnožava i vraća. Pogledajte kako to izgleda, ulaganja u stadion, to je moj ponos i dika! Naravno da ta infrastruktura omogućava uvjete za proizvodnju pa u njoj imate tisuću ljudi trenera, stručnjaka, fizioterapeuta koji rade s tom djecom, njih nekoliko tisuća... Pa nisu na ulici, u kafićima, na drogama nego treniraju na svom stadionu u svom gradu te radimo i društveno koristan posao. Ovdje postoje bravari, šišači trava, tete koje peru... Troši se Dinamov novac za gradsku djecu. Tu leži tih 25 reprezentativaca koji pronose slavu o Hrvatskoj po svijetu.
O Dinamovoj školi i napadima na Romea Jozaka
– Dinamova nogometna škola je izabrana u šest najboljih škola u Europi. Dinamo održava kampove, i otvorio je kampove pod svojim imenom, u Australiji, SAD-u, Kanadi, Bosni i Hercegovini... Ma tko to može izračunati tu korist, za Dinamo, Zagreb i Hrvatsku? Tko je napisao ijednu riječ? Tko je napisao ijednu riječ kad je Romeo Jozak na Emiratesu u Londonu pred 260 direktora škola europskih klubova, uz Interova i Arsenalova, držao predavanje. Ali ne, njega treba izbrisati s ovih prostora jer bitange tako pišu. A u isto vrijeme dok se bavi uz svoj posao u Dinamu, promocije kampova diljem svijeta, tamo reprezentacija U19 je treća u Europi, pa je na SP-u u Kolumbiji... pa se sada s Jelinčićem plasirala na EP, a Jozak to vodi u HNS-u. I gle, treba srušiti Dinamo i HNS, dvije najbolje tvrtke u Hrvatskoj.
– Ono što nas brine i zbog čega smo jako tužni je atmosfera oko Dinama i nogometa. U Dinamu smo mi progutali vaš spin u kojem ste nedolazak ljudi na prvu utakmicu protiv Porta shvatili kao naš problem. On je naš problem, no mi tu ne možemo ništa jer smo izloženi dobro osmišljenoj kampanji ''ne doći na stadion'' koju provodi podzemlje. Ja nemam ništa drugo u životu nego Dinamo i toliko me to boli. A upravo na Porto i PSG osjetio sam stara vremena, gospodski duh Zagreba, nakon dugo godina sam čuo navijanje koje skandira svom idolu Šimuniću, pjevalo se nema predaje, i dobili smo pohvale od Uefe i nismo platili niti euro kazne. Problem gledatelja u Zagrebu je već dugo, no to je pitanje koje nadilazi moju pamet i sposobnost iako imam svoje viđenje, pitanje sportske kulture. Dobro znate da je ove godine na Hanžeku, gdje je bilo 12 olimpijskih pobjednika, nije se moglo skupiti 1000 ljudi. Košarka koja je proslavila naš sport, ima velik problem gledateljstva, kao i rukomet pa čak i kad se dijele ulaznice besplatno, a o vaterpolu da ne govorim. Sjetite se da na ATP turnirima gledatelja nema do finala. To nije problem Dinama nego sportske kulture i atmosfere koje smo svi zajedno stvorili. I protiv Makedonije i Švicarske je bio taj problem, a i davno protiv Manchestera nismo okupili više od 15 tisuća ljudi. No kad su karte za kunu i za deset kuna, onda ljudi vole sport. No, vole ga i ispričavam se onima koji zbog skupih ulaznica nisu mogli doći na Ligu prvaka, no tko radi taj i griješi. Još kad smo se plasirali u LP vodili smo se sljedećom mišlju – kad im već dvije godine dajemo kvalifikacije za kunu i deset kuna, kad su u prvenstvu isto takve cijene, pa smo spustili 20 posto cijenu od prošlog paketa, no preračunali smo se. Mislili smo se da moramo nešto i zaraditi od svog osnovnog proizvoda. Zato mi je žao i velika isprika navijačima. A kad smo se htjeli ispričati, naišli smo na ismijavanje i podmetanje tog podzemlja. Pa što to ima ljepše nego da smo željeli kroz igru, natjecanje, radost, animirati što više ljudi. Što je tako ružno dati građanima milijun kuna, što je tako smiješno? Zašto je to legalno novinama, a ne klubu? Kakva su to dvostruka mjerila? I to protiv zakona. Nama je blokada bila na sve razine pa je reagiralo i Ministarstvo financija koje nam je reklo da bude milijun kuna bezuvjetno pa smo onda odlučili podijeliti to na deset ljudi. Pa zar to nije lijepo danas kad sve poskupljuje? Htjeli smo napraviti veliki spektakl na Trgu, potrošiti još sto tisuća kuna pa smo dobili prijetnje da će to biti spriječeno da se održi pa smo se preselili u Arena centar. I ovo su činjenice što vam pričam. No, ovo što radi podzemlje to nije istina nego su to izmišljotine! Ne postoji primjer na Zemlji da se podzemlje vlastite države sručilo na svoj klub, uspješan u svim segmentima. Ovdje treba dolaziti učiti jer se radi po kriterijima Lige prvaka, najvećima na svijetu. Mi vozimo Ferrari, ali vi ste Fićo oko nas. Vama se događa da danas imate 30-40 tisuća tiražu, pa kako ih ne povećate? Dajte ih povećajte, ja vas podržavam! Vi političari otvorite nova radna mjesta kad sve znate što treba napraviti u Dinamu i u društvu, napravite proizvode... A koliko vas ostaje bez posla... Ja nad time ne likujem nego žalim jer sam zabrinut za svoju zemlju. Ne dajte da vas tipovi poput jednog od glavnih kolumnista Butkovića koji izmišlja intervjue, koji je na listi Hrvatskog poreznog srama i koji reketari ugostitelje da bi pisao o njima dobro i njegova gazde zatruju... Ti ljudi su od Dinama napravili što su napravili. To su klasične zamjene teza. Jedino se ovdje moram zahvaliti HHO-u, iako ću im napraviti medvjeđu uslugu. Znam da su monitorirali najmanje 80 utakmica hrvatskog prvenstva, da su to doktori znanosti, atomske fizike, biznismeni... a to nećete objaviti jer jedini pošteno govore što se događa na našim stadionima. Zadnji sam koji im treba podilaziti jer sam i sam imao ispade. No, samo sam vam htio reći da se demonizira njih, a ne one koje treba.
Tonel je ''otvorio aferu'', hvala mu na suradnji i doviđenja!
– PR-ovski ovo neće biti dobro, no moram reći nešto na dnevnoj razini jer su se dogodile neke stvari, konkretno Čačić – Tonel. U petak sam pročitao komentar našeg trenera na igru Tonela i skoro mi se krv zaledila. Došao sam u klub i rekao mu da je to neprimjerena komunikacija prema igraču s kojim nismo imali problema, koji je primjer profesionalca, a trener mi je rekao da se slaže s mojom konstatacijom i da će sve učiniti da se šteta sanira. U međuvremenu je došao sportski direktor i rekao da Tonel i njegov zastupnik žele razgovarati sa mnom, no rekao sam da nisam ja taj uz poruku da mu je posao da radi, da je za to plaćen. Zoran se vidio s njegovim menadžerom, Tonelu rekao ove riječi i tako je bilo. Čačić se javno ispričao Tonelu u svlačionici, baš kao što je neprimjereno javno komunicirao se i ispričao što je neuobičajeno. To je rijedak slučaj i na tome mu čestitam. Koliko puta sam ja opleo prema nekome pa ga nisam zbog toga manje poštivao. Stojim iza Čačića, no on je vojskovođa i dok mi ne odlučimo drugačije ima pravo raditi što radi.
Čačić se ispričao i otišao u Vinkovce, Tonel čuo što mu je raditi. I onda u miru doma svoga je imao potrebu otvarati aferu. I kad je to sve tako – onda mu sad kažem da mu zahvaljujem na svemu što je učinio u dresu Dinama, na velikom nivou. Prije mjesec i pol ponudio sam mu produženje ugovora, a on je rekao da ćemo razgovarati kad za to bude vrijeme. Nismo mu dužni ni lipe, a ima godišnji ugovor od 700 000 eura +PDV, pa ga osobno kažnjavam sa 50 tisuća eura i ne može više trenirati sa prvom momčadi. Sad istupam u ime uprave koja je na čelu sa mnom donijela ovakvu odluku. Više nije u prvoj momčad, završena je priča, a on će odlučiti hoće li tu ostati od 8. prosinca.
svaka na mjestu...precizno,koncizno,argumentirano,smisleno...