Teško je procijeniti je li najnovije Mamićevo medijsko obraćanje novo pokazivanje mišića ili je i ovoga puta u primjeni poznata Mamićeva strategija distrakcije, odvraćanje pažnje javnosti od važnih pitanja. Ili je vlasnik hrvatskog nogometa doista u panici: bliži li se moj kraj? Dobro upućeni bookmakeri najvjerojatnije bi na ovo posljednje stavili najviši koeficijent, u kategoriju “događa se jednom u sto godina”, jednako kao da Karlović osvoji Wimbledon ili Lokomotiva pobijedi Dinamo, s obzirom na to da iz cijeloga korpusa Mamićevih oponenata samo jedan jedini ima društveno značenje.
Samo jedan komarac
Analizirajući snage koje imaju ambiciju ugroziti Mamićevu poziciju, zaustavili smo se, vjerovali ili ne, samo na jednome “komarcu”, neumornom jurišniku Željku Jovanoviću, čiji sportski inspektori ispod uniformi nose majice s natpisom “Mamiću, znaj, svemu je kraj!”. Njihova jedina misija jest pronaći bilo kakav Mamićev administrativni propust: od Lokomotivinih kupoprodajnih ugovora do neplaćene kazne Zagrebparkingu. Bilo što, samo da je u prekršaju...
I premda Mamić ismijava svaku ministrovu akciju, što ako Jovanović i Skansi sada više ne pripadaju domaćoj fauni komaraca, nego opakim migracijskim kukcima, nositeljima sekreta s uzročnikom boleštine? Sve će brzo biti jasno; ne pronađe li instrument kojim će sankcionirati gafove u ugovorima Lokomotive i Dinama i tako sruši nomenklaturu u HNS-u, čiji je Mamić pokrovitelj, nadobudni ministar bit će teško poražen.
Šoping u našoj boraniji
Potencijalna opasnost za Dinamov i Mamićev opstanak lančana je reakcija na slučaj Murić. Mamić se možda u ovome trenutku osjeća kao pobjednik jer uspio je spriječiti odlazak nadarenoga igrača, ali gledajući dugoročnije - Dinamova pozicija nije nimalo zavidna. Plavima, naime, pod pritiskom velikih europskih klubova, poduprtih Fifinim statutom, prijeti egzodus najboljih mladih igrača. Teško će ijedan dočekati punoljetnost u Dinamu, što potencijalno nagovještava novi priljev bisera iz Brazila, Argentine, Čilea, Bjelokosne Obale, Gane... i Mamićeve šopinge po našoj “boraniji”. Takav prisilni strateški zaokret najvjerojatnije će značiti nastavak dominacije u Hrvatskoj ligi, ali i izostanak bilo kakve vrste konkurentnosti u Europi. A Dinamo bez Europe isto je što i - Hajduk... Najveći Mamićev autogol novijega doba subverzivno je djelovanje prema ljubimcu nacije Niki Kovaču. Zar je nepozivanje Halilovića ili Čopa u reprezentaciju takav izbornikov grijeh da njime odmah treba obrisati pod, i to u predvečerje SP-a, kada je mladome izborniku potrebna svaka vrsta potpore? Na žalost, Mamić ne može podnijeti da trpi njegova prirođena potreba za dominacijom, a ona je upravo na djelu: Zdravko uporno nameće (Halilović), a Niko tvrdoglavo odbija.
Bilo bi, naravno, prirodno da u ovom slučaju netko stane u obranu izbornika, na primjer predsjednik HNS-a Davor Šuker. Ali gdje je uopće taj ugledni globetrotter, nitko već tjednima nije čuo za njega! Da se nije kandidirao za predsjednika saveza i na karipskim otocima Turks i Caicos? Ne zvuči loše, tamo bi barem mogao o nečemu odlučivati...
>> Mamić napao Kovača: Živi u Salzburgu, a da ga je zvala Hertha, ne bi došao za izbornika
Sto Suker da kaze na mamicev ispad i riganje vatre nakon sto je stico morao otici ,mamic je sasuo paljbu kako moraju svi otici ,i Suker i novi izbornik ma cijeli HNS,samo on mamic sebe nigdje spomenuo nije , od Sukera ni A......