Kako bi se Dinamo zvao na rumunjskom, s obzirom na nazočnost bivšega policajca Krešimira Antolića u upravljačkoj strukturi? FC Panduri (trenutačno rumunjski drugoligaš, nap.a.), zafrkavaju se zagrebački fakini s maksimirskom svetinjom, svetinjom s pendrekom za pojasom.
Kako se na prvi pogled čini, Dinamo je osuđen na u ovoj priči nedužnoga Krešimira Antolića, pouzdanoga, lojalnoga klupskoga dužnosnika ili, nogometnim rječnikom, trenerovu produženu ruku na igralištu. Mamićevu ruku.
Antolić, pa i Mirko Barišić, i svi njihovi odani skupštinari još će dugo, čak i u ovoj nezavidnoj situaciji, ostati nedodirljivi Dinamovi vladari. Zamislite taj apsurd; gazda i ideolog ide im u zatvor zbog pljačke Dinama, a njegovi suigrači u upravi kluba i dalje vrte onu Maminjovu omiljenu “ne može nam nitko ništa”.
Zdravko Mamić o Luki Modriću i Dejanu Lovrenu
I nije to zato što Antolić i Barišić čine neosvojivi bunker, nego jednostavno zato što ih nema tko napasti. Zastrašujuća je činjenica da je Mamić u 20 godina vladavine Dinamom uspio zatrti ili pokoriti svaki proplamsaj opozicijskog djelovanja. I danas osim simpatične, ali slabašne udruge ''Dinamo to smo mi'', Dinamova vrhuška nema ni jednog jedinoga oporbenjaka.
Ni jedna klupska legenda, ni jedan biznismen, poduzetnik, ama baš ni jedna grupacija ne pokazuje interes da preuzme Dinamo koji kleči pritisnut kriminalom u vlastitim redovima, pravomoćnim presudama svojih čelnika za pljačku vlastita kluba, a nema ga tko nokautirati. Nema ga tko preuzeti. Dinamo više nikoga ne zanima.
Milan Bandić godinama je vladao Zagrebom bez prave oporbe. S vremenom je u snažnu političku snagu izrastao aktivist Tomislav Tomašević, i to samo taksativno nabrajajući i razotkrivajući Bandićeve afere. Mamićev Dinamo takvoga kontraša nema, a sve mu je servirao na zlatnom pladnju.
Čak i teretom pljačke u kojoj je Dinamo ostao bez 115,9 milijuna kuna, Mamić će iz mostarske kaznionice preko svojih “dopisnika” i dalje neometano vladati Dinamom. FC Panduri očito bolje nije ni zaslužio.
Zdravko Mamić o sucima
E moj ličane čim sam pročitao snaga i tomašević prekinuo sam s čitanjem jer znam u koju sviralu pušeš