Početkom studenoga u KK Cedevita došlo je do velikih promjena i Matej Mamić morao je napustiti klub i dužnost koju je obnašao deset godina (sportski direktor). No, on se brzo snašao i postao košarkaški menadžer.
– Sada sam s druge strane priče. Najveća je razlika zapravo u tome da je sada manji stres nego što je bio u klubu jer tamo je svaka klupska utakmica bila stresna. U klubu se više brineš o klubu, a kao menadžer više o ljudima. Brineš se o igračima, savjetuješ ih, sudjeluješ u njihovim karijerama...
Bio sam spreman na odlazak
Mamić se priključio agenciji Quorum Sports Agency.
– S jakom hrvatskom agencijom naši mladi igrači bit će na više tržišta i u većem omjeru nego dosad. S Kusom sam igrao baš kao i s Prkačinom, s kojim sam u kumstvu. Naime, on je bio krsni i krizmani kum mojoj kćeri .
Kako je Mamić uopće postao sportski direktor Cedevite?
– Premda mi se otvarala odlična pozicija u Albi, ja sam se iz privatnih razloga vratio u Hrvatsku, a kada su to ljudi iz Cedevite doznali, ponudili su mi posao sportskog direktora. A to je čovjek koji bi trebao razraditi i provoditi viziju klupske uprave. Kada imaš trenera u jednoj osobi, a sportskog direktora u drugoj, ta dvojica moraju biti na istoj liniji. Srećom, s većinom Cedevitinih trenera imao sam takav odnos.
Sportski direktor najviše se mjeri po tome kakvu je momčad sastavio i kakve je strance doveo.
– Stvara se fama vezana za to, a važno je da sjednete s trenerom i da se odlučite za igrače koji se nude. A to kako će taj stranac igrati, uvelike ovisi o treneru, kako će ga tretirati i koristiti. Ima kvalitetnih igrača koji svoju kvalitetu ne iskorištavaju, a ima i onih koji su manje kvalitete od tih, ali daju više jer su se pronašli u sustavu. Osim toga, tu utječe i novac. Netko dolazi radi zarade, drugi da oživi karijeru pa dođe za manji ugovor.
Kako mu je na koncu bilo primiti odluku da više neće raditi posao sportskog direktora?
– Nije mi pala teško jer sam bio spreman za odlazak. Razmišljao sam koji su to načini da se nešto promijeni. Jedan je da se uloži više novca jer u Europi je puno klubova koji ulažu više, a nitko s tako malo novca nije došao u Euroligu kao što je to učinila Cedevita. Drugi je put bio da se klub okrene mlađim igračima i da čeka pravi trenutak za iskorak.
O promjenama u njegovu bivšem klubu nije nam htio puno reći. Barem ne “on the record”.
– Neću to komentirati jer ne bi bilo fer. Želim samo reći da smo od 2008., kada sam došao, napravili klub koji je među 20-25 najboljih klubova Europe, a triput je igrao Euroligu. Isto tako, treba reći da se s ovim ulaganjima ne može ući u društvo 16 euroligaša.
I o drastičnom smanjivanju broja stranaca u Cedeviti izjasnio se diplomatski.
– Bitno je da novi ljudi u klubu zadrže Cedevitinu razinu.
Tomić je legenda Eurolige
Ističe da ga je iznenadilo što je otišao predsjednik Veber.
– Ja sam otišao zbog njegova odlaska. To je čovjek s kojim je bilo sjajno surađivati i koji je doista bio pravi predsjednik. Zagriženi navijač, jako involviran u život kluba. Te dvije strasti bile su poticaj Cedeviti da od nule naraste do ovoga što jest. Žao mi je što je takav čovjek otišao iz kluba.
Od pet košarkaša u njegovu izboru svi su otišli iz Hrvatske.
– Bojan je najbolji igrač reprezentacije i vrlo važan igrač svoje Indiane. Šarić je igrao u Sixersima vrlo dobro veći dio godine, a onda mu se pred kraj godine dogodio “trade” koji ga je izbacio iz ritma. Žorić je bio MVP ABA lige i domaćeg prvenstva i jako bi dobro došao Cedeviti koju bi primaknuo osvajanju ABA lige, no oni se za njega nisu odlučili. Simon je imao jako dobru godinu u Efesu u kojem je omiljen od suigrača i vodstva kluba te je vrlo stalan, jedan od važnijih faktora momčadi koja igra jednu od svojih najboljih sezona. Tomić je pak postao legenda Eurolige, zabio je najviše dvica u povijesti tog natjecanja.
Mamićev izbor:
1. Bojan Bogdanović (Washington/Indiana) 10
2. Dario Šarić (Philadelphia/Minnesota) 7
3. Luka Žorić (Cibona/Zadar) 5
4. Kruno Simon (Anadolu Efes) ) 3
5. Ante Tomić (Barcelona) 1
The “strucnjak”!! Savjetovati ce mlade, hahhahaha