Ni nekoliko dana nakon što je Zdravko Mamić nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora, bura se ne stišava. Bjegunac od hrvatskog pravosuđa nalazi se u susjednoj BiH, a interes medija za njegove izjave iznimno je velik.
Između ostalih, intervju s Mamićem dobili su i novinari s portala Klix.ba, a savjetnik Dinama ponovno je iznio nekoliko teorija i vjeruje da su ga uništili hrvatska politika i frustracija moćnih navijača Hajduka
- Prvo, ja se nisam bavio politikom, niti sam bio član ijedne stranke, ali sam se vezao i podržavao HDZ. Kako sam imao utjecaja, HDZ je od toga imao velike koristi i time se ta stranka ponosila. Uvijek su me molili da dođem na njihova okupljanja i za aktivnosti prilikom dolaska na vlast, rekao je Mamić za Klix.ba pa prepričao kako je podržavao Kolindu Grabar-Kitarović i podržavao je u namjeri da postane predsjednica, a da to nije dobro primljeno političarima s ljevice koji su mu, kaže, prilazili i govorili da se makne od toga inače će mu napraviti porezne probleme.
- Sva ta događanja su se sjajno povezala s političarima koji su simpatizeri Hajduka, koji su se htjeli dodvoriti navijačima splitskog kluba i građanima Dalmacije. Sotonizirajući mene, željeli su dobiti glasove. Tu je počeo žrvanj, većina SDP-ovih ministara su bili Dalmatinci i navijači Hajduka, pričao je Mamić pa dodao:
- Interesi politike su se spojili, počeo je SDP, a na kraju je završio HDZ. Drugi razlog je frustracija navijača Hajduka, onih koji su moćni. Smatrali su da samo mojom eliminacijom mogu odagnati svoje sportske neuspjehe. Prava istina je da je Dinamo osvajao titule jer je imao najbolju omladinsku školu, okupljao najtalentiranije mlade igrače i dovodio perfektne strance. Nije razlog što je Dinamo bio protežiran i što mu je neko poklanjao pobjede.
Prva veća količina mržnja prema Mamiću dolazi od navijača Hajduka. To kreće od 2004. To je jedna zasljepljena mržnja iz ljubavi prema Hajduku i frustiranosti jer nisu prvaci godinama. Drugi profil je jedna uska grupa BBB navijača koji Mamića smatraju jugoslavenom, narkomanom, truju ostale mlađe generacije navijača tom propagandom, a ta mržnja i propaganda počinje 2007. sa prvim većim Dinamovim transferima, žele oni voditi Dinamo i participirati u Dinamovoj zaradi, misle da mogu kao i Mamić raditi milijunske transfere igrača, a mogu malo sutra. Sa njima bi Dinamo otišao u bankrot. Treći profil koji mrzi Mamića su jugo-ljevičarski političari poput Jovanovića, Ostojića njihovi birači te njima svjetonazorski bliski mediji koji Mamića smatraju nacionalistiom, mrze ga zbog njegovog zavičaja i korijena, percepcije bliskosti s tzv. desnicom, preziru ga iz osobnih razloga i ti mrzitelji Mamića su najpodliji jer imaju ključne institucije u svojim rukama. Ti jugo-ljevičarski političari i njihovi mediji prve dvije skupine mrzitelja smatraju korisnim idiotima koje iskorištavaju u rušenju Mamića te preko medija i represivnog aparat stvaraju histeriju oko Mamića, instrumentaliziraju javno mijenje protiv Mamića te su tako pripremali podlogu za njegovo uništavanje.