Mamiću, jak Dinamo zida se zimi, a ne ljeti!

Kada bi se dodjeljivala Nobelova nagrada za strpljivost i vjernost, nema dvojbe da bi na vrhu liste nominiranih pisalo – Dinamov navijač! Što si taj vječni utopist može poželjeti na silvestarskoj noći? Kako Zdravko Mamić nikada neće otići, ostaje samo jedna želja – skinite nam s vrata to prokleto proljeće i u eurokupovima u veljači 2011.!

 Nakon što je, kao i svih ovih sada već deset godina otkako je u klubu, a osam kako ima ozbiljnu funkciju, u prosjeku smijenio dva-tri trenera, nakon što je kroz plavu svlačionicu pod jugom promarširalo 40-ak igrača, godina završava s visibabama u ledu. I mi nadobudno svaki Božić pomislimo da je Zdravko Mamić napokon naučio lekciju, da za Dinamo ipak ima nade. A onda nas naš dragi izvršni dopredsjednik vrati u realnost:

– Ove zime nema nikakve kupnje!

 Veliki kupuju ljeti, ali klasu

Je li to Mamić odjednom svjestan recesije ili mu je proradila svijest da se novcem, među ostalim, i nas poreznih obveznika, koji punjenjem gradskoga proračuna futramo i Dinamo, treba pametnije raspolagati? Na prvu zgodno zvuči da nema kupnje i da će se prodajom Marija Mandžukića – s kojom se zakasnilo šest mjeseci, što bi moglo značiti 2-3 milijuna eura manje novca – ipak kupiti financijska stabilnost kluba. I to u godini koju financijski analitičari i stručnjaci vide kao još jednu godinu "poderanih džepova". Promatrajući takav "export-import", mogli bismo nakriviti Mamiću škrlak, no pogledamo li nogometno-klupsku politiku, ona je zapravo pogrešna. Naime, kvalifikacije za Ligu prvaka počinju s prvim danima ljeta, dok je još svježa boja na majici – Dinamo šampion. Najbolji igrači, kao što je slučaj bio s Eduardom, Modrićem, Ćorlukom, Vukojevićem, pa i s Mandžukićem lani, u pravilu jedino o čemu razmišljaju jest otići iz Maksimira. Trener slaže neku taktiku, uigrava momčad, a svako malo mu neki igrač ode ili pak neki novi tek dođe. Letvica je uvijek visoko postavljena, doći do posljednjega kvalifikacijskog kola za Ligu prvaka ili uhvatiti mjesto u Europskoj ligi. Pa onda takva, nespremna momčad uglavnom izgubi od sebi ravnih zbog nekog zločestog suca ili od neka velike marke, primjerice od Arsenala, zbog toga jer je mnogo jači.

Jednom mi je menadžer Marko Naletilić rekao da veliki i pravi klubovi kupuju ljeti. Da, ali samo klasu. Dinamo si taj luksuz ne može priuštiti jer njemu vrhunac sezone nije svibanj, već srpanj i kolovoz. I zbog toga se momčad mora zidati sada, zimi. Kupnjom potrebnih igrača ili kvalitetnom kaparom.

 Samo se golgeter može čekati

Ako je Krunoslav Jurčić trenerski izbor za 2010. godinu, za početak mora znati da ima problem na stoperskoj poziciji. Naime, Lovren sazrijeva, bit će klasa i mora ostati. No, što je s Kovačem i Bišćanom? Obojica su blizu mirovini. S lijevim bočnim muke se samo prolongiraju, to se hitno mora riješiti. Treba vidjeti može li Sammir uz Moralesa biti ideolog igre. I tu definiranu momčad treba uigrati. Za domaće prvenstvo su prejaki pa bi trebalo razmišljati da se tijekom proljeća ugovore jače prijateljske utakmice s klubovima koji nisu u eurokupovima. A samo se golgeter koji vrijedi (što nikako nisu Anderson, Slepička, Papadopoulos....) eventualno može čekati. Svake godine gledamo isti klasik, dva brata Mamića nemaju viziju momčadi sve do ljeta pa na kraju san o europroljeću zapravo prohuja s vihorom. Siječanj je tu, još nije kasno da to shvate i predomisle se. Mamiću, jak Dinamo zida se zimi, zaboravite ljeto!