Pogoci koje je postigao protiv Malmöa i Getafea pomoći će Mariju Mandžukiću (28) u dizanju samopouzdanja nakon prozivki dijela Atléticovih navijača, koji po internetskim forumima ističu nezadovoljstvo igrama hrvatskog napadača na početku sezone. Navode kako je Mandžo u Atleticu lošiji nego u Bayernu i propituju opravdanost njegova dovođenja na Vicente Calderón.
Atlético slabiji od Bayerna
Statistika kaže kako je Mario, zapravo, najbolji učinak imao upravo u Bayernu, gdje je zabijao svakih 128 minuta. U Dinamu mu je trebalo više od dvije utakmice za jedan gol, a u Atléticu i Wolfsburgu u prosjeku zabija svaku treću utakmicu. Unatoč tome, njegovi bivši treneri i suigrači govore da se ne može govoriti o krizi i dodaju da svaki igrač treba određeno vrijeme za prilagodbu.
– Atlético je lošija momčad od Bayerna, a Mandžo kao napadač živi od kompletne momčadi. Ne može on uzeti loptu, prijeći pet igrača i sam riješiti utakmice. U Münchenu je imao više situacija za golove i, naravno, više i zabijao. Ali, on će i u Atléticu odraditi svoj dio posla i ispuniti golgetersku normu – kaže Marijan Zovko, bivši reprezentativac Jugoslavije i nekadašnji Marijev trener u Marsoniji.
Mandžo je u karijeri postigao 128 pogodaka, otprilike na svakoj drugoj utakmici po jedan. I dok se u Madridu polako uzdiže, ono što više zabrinjava ljubitelje nogometa u Hrvatskoj je izostanak realizacije na reprezentativnim akcijama. U dosadašnja tri kvalifikacijska ogleda, s Maltom, Bugarskom i Azerbajdžanom, Brođanin se niti jednom nije upisao među strijelce, iako smo zabili devet golova. Njegovi prijatelji, međutim, ne vide razloga za paniku. Riječ je, kažu, o našem mentalitetu i sklonosti da igrača koji dvije ili tri utakmice ne zabije odmah bacamo u staro željezo.
– I Messiju i Ronaldu ponekad prođe nekoliko utakmica da ne postignu gol. Mandžo nije igrač za utakmice kakve su bile te tri. On će zabijati kad bude grmjelo, kada bude trebalo odlučiti neku tešku utakmicu. Osobno vjerujem da bi se to moglo dogoditi već protiv Italije – ističe Zovko.
U obrani nema jačega
Mandžin nekadašnji suigrač iz Marsonije, danas čuvar mreže bivšeg njemačkog drugoligaša Koblenza Igor Luketić, napominje kako treba uzeti u obzir i njegov veliki doprinos u obrambenom dijelu igre. Gotovo da ne postoji napadač u svijetu koji odrađuje toliko posla u obrani, oduzima lopte, uklizava i nerijetko otklanja opasnost iz svog šesnaesterca. Danas, kaže, svi znaju za Mandžu, čuvaju ga po dva-tri igrača i nije sve tako jednostavno kao što izgleda.
– U Bayernu je Mandžo pored sebe imao igrače koji su radili za njega. U Atleticu se mora više uključivati u igru, no ne sumnjam da će se prilagoditi. Ne postoji klub na svijetu u kojem on neće zabijati i biti koristan za momčad – kaže Luketić.
>>Rodriguez: Znam da su svi to vidjeli, ali nisam želio Mandžukiću slomiti nogu
Ja sam mislio da je bitno da ekipa pobijedi, a ne koji će igrač dati gol. Nisam primijetio da su Francuzi popljuvali svoje napadače jer je branič dao dva gola Hrvatskoj.