U nogometnim krugovima bliskim Mamiću već se neko vrijeme šapuće da je Marijev zastupnik Ivan Cvjetković odlučio svoju muzu prepustiti 'majstoru kraljevskih transfera'.
Jer kad netko za 8,5 milijuna eura proda još ne do kraja afirmiranog Dejana Lovrena Lyonu, tada je to čovjek kojem se mora vjerovati. Spominje se iznos od 300 tisuća eura, što se čini malom svotom, posebno jer Cvjetković zna da čovjek koji ga je doveo u Zagreb vrijedi puno, puno više.
Jer, kada bi primjerice Mandžukić ostvario transfer između 7 i 10 milijuna eura, što bi po potencijalu mogao, tada bi i Cvjetković kao njegov zastupnik zaradio sigurno tri puta više. No, kako je Cvjetković zastupnik i mladog reprezentativca Domagoja Vide, kojeg bi želio Dinamo, riječ je o skupu poslovnih interesa na dulje staze.
Po jednoj informaciji Cvjetković je ustupio Mamiću svog igrača kako bi ga ovaj lakše prodao, a ako bi transfer bio bogatiji, Tarzan bi dobio još koju stotinu tisuća eura više.
Mamić je još jednom 'pripucao' na Mandžukića, no to je zapravo geneza njihova suživota od srpnja 2007. godine kada je Bandić na pladnju Mamiću servirao velik nogometni potencijal.
Taj spoj zaljubljenosti i mržnje sljubljuje samo jedan interes – novac. Uz glavnu ulogu u plavom, iste godine izbornik Slaven Bilić odmah je maloga stavio na 'kockastu' listu te mu nudio i pristojnu minutažu. U trenucima slabosti i nekih velikih europskih pobjeda i prolazaka u sljedeći krug natjecanja (Ajax 2007., Sparta u Pragu 2008.),
Mandžukić je Mamiću bio i više od sina. I znao je za sve njegove 'driblinge', za prečesto izbjegavanje treninga, odnosno prečeste ozljede koje su zapravo uglavnom bile izlike. No, istodobno je Dinamov izvršni dopredsjednik vidio da je mogućnost profita za klub, a i mogućnost da njegov sin radi u tom poslu ipak velika.
Plaća neposluh i trpi
Pa mu je tako prošlo ljeto odlučio sa 200 tisuća eura povećati plaću na za hrvatske prilike nevjerojatnih milijun eura. I danas kada Mandžukić ne izgleda kao igrač koji bi mogao primjerice dostići Ćorlukin transfer od 11 milijuna eura, tu se pojavljuju i znaci nervoze. Koji su se na Mamiću manifestirali nakon Splita.
Sve ga je to podsjetilo na Drpića, Bišćana, na dobre nogometaše koji imaju karakternih slabosti. I često je baš na takve igrače bio slab. Znao je da si pili granu na kojoj sjedi, ali je na kraju uvijek nekako preživio.
No Mamić je lukava lisica. Jer, Mandžukić koji ima svoje mušice, koji danas ne izgleda najbolje, igrač je kojem nogometnu klasu nitko nikada neće moći oduzeti. A to na kraju donese – milijune.
a za te pare bi ga moga kupit bandić da mu bude tjelohranitelj sa biščanom.