Tko je Marcos Guilherme (21), novi Dinamov nogometaš, koji bi plavima trebao pomoći da obrane naslov prvaka? Napadač, najbolje se snalazi na bočnim pozicijama, dešnjak je, krasi ga silna brzina, o čemu govori i nadimak kojeg je imao u Brazilu – “munja”! Već četiri godine igra prvoligaški nogomet, nastupio je za mladu selekciju Brazila (do 20 godina).
Što biste istaknuli kao svoju vrline, igračke i osobne?
– Brzina mi je najveća vrlina, zbog toga sam dobar napadač. U privatnom sam životu miran i skroman, ne izlazim previše, draže mi je provesti večer s obitelji – rekao nam je Guilherme s kojim smo razgovarali uz pomoć prevoditeljice Eve Mandić, studentice 5. godine portugalskog i engleskog jezika na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
A mane?
– U svakoj utakmici želim biti što bolji, pa nekad to ne ispadne dobro, gdjekad mi nedostaje mirnoće.
Mane u osobnom smislu?
– Ne znam, pokušavam iz dana u dan biti što bolji čovjek...
Jeste li trenutačno zreliji kao nogometaš ili kao osoba?
– Jedno je povezano s drugim. Gledajte, sad ću prvi put živjeti sam, daleko od kuće i obitelji. A to nije u početku lako i trebat će mi vremena za privikavanje na takav način života. Isto kao što će mi trebati vremena da se priviknem na europski način igranja nogometa.
Na život u Zagrebu još se privikava, grad mu se na prvi pogled svidio, Zagrepčani su ga oduševili pristupačnošću. Sviđa mu se hrvatska hrana, iako mu zasad najviše nedostaje – brazilski grah...
Ulaže u nekretnine
– Obožavam grah, u Brazilu sam ga jeo gotovo svakoga dana.
Guilherme se, zanimljivo, ne žali na zagrebačku hladnoću...
– Odrastao sam u Itarareu, gradiću s 50.000 stanovnika kraj São Paula, ali smo preselili u obližnji grad Curitibu, tamo mi i sad obitelj živi. A u toj je Curitibi vrijeme znatno lošije nego u Zagrebu, tako da nisam šokiran ovom niskom temperaturom.
S pet godina se zaljubio u nogomet.
– Svaki sam trenutak provodio s loptom. Osim što me držala ljubav prema lopti, želio sam napraviti sve da financijski što ranije pomognem obitelji. Naime, živjeli smo skromno, nismo, istina, bili u faveli, mogli smo se svrstati u srednji sloj. Majka mi je profesorica, otac policajac, imam brata i sestru, najmlađe sam dijete u obitelji.
Kako ste se uopće odlučili na dolazak u Dinamo?
– Oduvijek mi je san bio igrati u Europi! I kad sam dobio Dinamov poziv, nisam ni sekunde razmišljao, odmah sam prihvatio ponudu. Nije mi novac uopće bio važan, želio sam doći u Europu kako bih napravio veliku igračku karijeru.
Jeste li prije potpisa za Dinamo ikada čuli za maksimirski klub?
– Da, znam da su ovdje igrali Sammir i Eduardo, o njima se u Brazilu dosta govorilo i pisalo – kaže Guilherme, koji je postao 12. Brazilac u Dinamu.
Jeste li prije dolaska poznavali Sammira i Eduarda, dvojicu svakako najpoznatijih Brazilaca koji su igrali u Dinamu?
– Sammir je igrao u mom klubu, Atletico Paranaenseu, ali ja sam došao nakon njegova odlaska u Dinamo. Sad smo se upoznali, na pripremama u Turskoj, sjajan je dečko, pomaže mi da se što brže priviknem na novu sredinu. Njegovi potezi na treninzima su fenomenalni...
Hoće li vam obitelj doći u Zagreb?
– Nadam se da hoće. Ali, neće dugo ostati, budući da im neću moći posvetiti previše vremena, jer se moram usredotočiti na igranje nogometa.
Imate li djevojku?
– Oženjen sam, imam suprugu i sina, koji će uskoro navršiti prvu godinu! Supruga i sin žive s njezinim roditeljima također u Curitibi, tako da moji roditelji često viđaju snahu i unuka. Sin mi je najveći motiv u karijeri, želim mu omogućiti što bolji život, želim da ima sve ono što ja nisam imao kao dijete odrastajući u Brazilu.
Što vam je najvažnije u životu?
– Bog i religija, vrlo sam religiozan, pripadnik sam Evangeličke (luteranske) crkve. Na drugom mi je mjestu obitelj i sve obiteljske vrijednosti, a na trećem je mjesto moj posao, nogomet...
Čega se najviše plašite?
– Da ne razočaram ljude u poslu kojim se bavim! Ponekad osjetim strah od tog razočaranja i neuspjeha, od pomisli da neću ostvariti svoje snove...
Što vam znači novac?
– Nikad nisam bio posebno vezan za novac, ali predobro znam da je to sredstvo kojim mogu osigurati bolji život obitelji i sebi.
Volite li skupe stvari? Vidimo da imate pozlaćeni sat, zlatnu naušnicu...
– Ne patim na skupocjene automobile ili nešto slično. Većinu novca kojeg sam dosad zaradio uložio sam u nekretnine u Curitibi.
Jeste li dosad već zaradili prvi milijun dolara?
– Pa... Zbraja li se i ovaj ugovor s Dinamom, onda se može reći da jesam!
Imate li hobi?
– Volim otići u restoran i u kino pogledati dobar film. Najdraži mi je film “Facing the Giants” (hrvatski je prijevod “Vjerom do pobjede”, op. a.), a u slobodno sam vrijeme u Brazilu često – svirao violinu! Nisam je, na žalost, donio u Zagreb, ali uskoro ću je nabaviti, jer volim svirati.
Slušam brazilski folk
Jeste li svirali u nekom orkestru i kako ste uopće naučili svirati violinu?
– Gledao sam neke koncerte na videu, pa sam tako naučio i svirati, samouk sam! Svirao sam i u crkvi...
Kakvu glazbu slušate? Klasičnu, ili...?
– Svašta pomalo, iako najviše volim brazilsku folk-muziku.
Volite li sambu, karneval...
– Ne! Nije to moj način života. To je za mene previše ludo, na karnevalima se događa previše pogrešnih stvari...
Protiv koga Atletico Paranaense igra najveći derbi u brazilskom prvenstvu?
– Protiv Curitibe! To su utakmice o kojima se danima priča...
A znate li tko je Dinamov najveći suparnik u Prvoj HNL?
– Rijeka, tako su mi rekli...
A koji je Dinamov najveći derbi?
– Rijeka? Ne? Ah, da, Hajduk, Hajduk!
S koliko biste postignutih golova bili zadovoljni u dolazećih 16 proljetnih utakmica?
– Ne mogu vam reći nekakvu brojku, ali pokušat ću zabiti gol na svakoj utakmici!
Tko vam je igrački uzor?
– Moram li izdvojiti jednoga, onda ću se odlučiti za Lucasa Mouru, napadača PSG-a, želio bih igrati kao on!
Pele ili Maradona?
– Pele! Pele je nogometni kralj, k tome je i Brazilac!
Messi ili Neymar?
– Hm... Messi, Neymar mora još dosta toga napraviti da bi došao na Messijevu razinu – kaže Guilherme, koji će na leđima imati broj 95.