Kada je prije dvije godine odletio put Amerike, Antun Maričević bio je vođen samo jednom željom – zaigrati u NBA! Nakon Marija Matasovića i Luke Kristijana, on je treći mladi košarkaš iz Brodsko-posavske županije koji živi američki san. Ovaj 208 centimetara visoki centar iz Srednjeg Lipovca kod Nove Gradiške svoje prve košarkaške korake učinio je u Rekord timu iz Oriovca. Već s 14 godina preselio se u Cibonu, u kojoj je odradio juniorski staž, a zatim se otisnuo preko Velike bare.
Srednjoškolsko obrazovanje završio je na Longmont Christian School u saveznoj državi Colorado. U prosjeku je postizao 30 koševa po utakmici pa su ga tamošnji novinari uspoređivali sa slavnim Nijemcem Dirkom Nowitzkim. Skauti su ga ubrzo zapazili, što mu je olakšalo upis na Casper Junior College u Wyomingu. Ondje je završio prvu godinu i ostavio iza sebe uspješnu sezonu, u kojoj je izabran među sto najboljih igrača na Junior Collegeu u Americi.
– Ne mogu se požaliti. Naravno da uvijek može i bolje, ali zadovoljan sam prvom godinom. Ispočetka nije bilo lako, čak mi je i engleski predstavljao problem. Morao sam upisivati riječi na “translate” na mobitelu da kažem treneru ono što mislim. Ali sada sam ga, hvala Bogu, usavršio – kaže Maričević.
Iako mu je tek 20 godina, Maričević iza sebe već ima golemo igračko iskustvo. Stasao je u sjajnoj generaciji juniora Cibone, u kojoj su mu društvo pravili Žižić, Zubac, Slavica...
Traže i mentalnu snagu
Nakon što su njih trojica prebačena u seniore, jedno vrijeme čak je bio i kapetan i nositelj igre, odmah iza Mazalina, koji je tada bio najbolji u Hrvatskoj. Uvijek je imao odličnu statistiku, što se nastavilo i na koledžu. Redovito je dvoznamenkast. Sa završetkom akademske godine vratio se u Slavoniju, gdje će do srpnja uživati u ljetnim praznicima. Zatekli smo ga u Slavonskom Brodu, gdje individualno radi s poznatim trenerom Igorom Kovačevićem kako bi što spremniji dočekao sljedeću sezonu. U Americi je konkurencija strašna, a on je pod košem osuđen na stalno guranje i hrvanje s protivničkim centrima, koji su fizički doista moćni. Ipak, ne plaši se.
– Psihofizičke predispozicije su ono što treneri najviše gledaju. Moraš se tući sa suparnikom i biti sav “unutra”, i mentalno i fizički. Ritam je žestok, svaki se dan radi i individualno i timski plus teretana. Ne mogu reći da nije teško, ali eto, godina je završila, izgurao sam i preživio – nastavlja Slavonac.
Igrač kojeg hrvatska košarkaška javnost još ne poznaje dovoljno u Americi je u protivničkim momčadima nailazio i na dečke iz Srbije, a upoznao je i nekoliko odbojkašica i košarkašica iz Hrvatske, od kojih su neke također nastupale za koledže. Na hranu i klimu još se nije privikao, ali sada je, srećom, na maminoj kuhinji, pa sve nadoknađuje. Kada završi fakultet, prijavit će se na draft. Njegov je san NBA liga, ali ako ipak ne uspije, neće odustati od košarke.
Košarka je moj život
Vratit će se igrati u Europu. S njegovom visinom i iskustvom igranja na američkom sveučilištu za njega će na Starom kontinentu sigurno biti mjesta. A diploma koju ondje stekne uvijek se može aktivirati. Kako sam kaže, poimanje i stil igre u Americi drugačiji su od europskog.
– I tamo treneri imaju puno zahtjeva i traže da igraš i obranu, ali ne ide se toliko u detalje kao u Europi. Ja nikada nisam igrao profesionalno u seniorima u Hrvatskoj, ali prema onome što sam vidio u juniorima, ide se baš u detalje, a tamo je sve nekako površno – dodaje.
Prijatelji se nisu mogli načuditi njegovoj odluci da napusti obitelj i dom i ode negdje gdje će biti uplašen i gdje nikoga ne poznaje. Odgovorio im je da je košarka njegov život i da mora pokušati. O njegovoj upornosti govori i to što ovih dana, umjesto da se odmara, svako jutro ustaje u šest ujutro kako bi stigao na vlak kojim 40 kilometara putuje do Broda na trosatni trening u dvorani Vijuš. U razgovoru s trenerom Kovačevićem izrazio je želju da poboljša svoje individualne kvalitete. Unatoč brojnim obvezama trenera koji vodi i Brodsku školu košarke i reprezentaciju do 14 godina, nekako su pronašli zajednički jezik. Kovačević pozdravlja to što sve više mladih košarkaša iz Hrvatske odlazi u Ameriku, ističući kako visoki igrači poput Maričevića na koledžima tradicionalno bolje prolaze nego niži. Prema njegovim riječima, za dečke koji nisu unaprijed predodređeni za Euroligu ili NBA najbolja je varijanta upisati i završiti fakultet, a poslije toga se uvijek mogu posvetiti i košarci.
– Antunu sam sastavio plan i program rada na nekim motoričkim sposobnostima koje mora poboljšati, a sve kombiniramo s pravim košarkaškim treningom. Za sada nam dobro ide. Velika želja i volja koju ima dokaz su da se s njim isplati raditi. To će mu se u budućnosti sigurno vratiti i donijeti rezultate – kaže Igor Kovačević.