Kada bi vam u nekoj društvenoj prigodi njemački Hrvat Mladen Šteko predstavio svoju 17-godišnju kći Marielu, prvo što biste tu visoku, vitku i ljepuškastu tinejdžericu priupitali jest nije li možda manekenka ili se možebitno bavi košarkom ili odbojkom.
Spuštene ruke i eskivaže
Vjerojatno vam ni na kraj pameti ne bi bilo da je riječ o boksačici. I to ne o rekreativki, već o iznimno talentiranoj borkinji koja je u samo sedam mjeseci osvojila dva naslova prvakinje Europe. U listopadu prošle godine postala je juniorska prvakinja Europe, a od ove srijede zove se i mlađeseniorskom prvakinjom Staroga kontinenta.
A njena krhka građa na neki način i diktira stil borbe koji iz roditeljske kože nije lako pratiti. A to je defenzivni boks s puno kretanja, eskivaže i ponešto "plesa". Dakle, s puno uzmicanja pred naletima obično nižih i snažnijih suparnica, ali i, dakako, s puno kontraudaraca.
– Tako se najbolje osjećam. Za mene je boks više kao ples. Ne boksa se samo prema naprijed. Većinom sam viša od protivnica i dobro se krećem. Dakako, za takav stil potrebno je biti i kondicijski spreman pa mi u prelasku među mlađe seniorke nije bilo jednostavno. Naime, prije sam boksala tri puta po dvije runde, a sada tri puta po tri, a i protivnice su sada tjelesno snažnije.
Kad čujete da je Mariela šest godina trenirala balet, pomislite da joj je i to od koristi u ringu da "pleše kao leptir, a ubada kao osa", što je bila poštapalica slavnog Muhammada Alija.
– Pa i nije baš. Boks je drukčiji ples. U boksu moraš biti više opušten nego u baletu. Ovo je sličnije hip hop plesu, koji sam također trenirala.
Nakon što je svojim alijevskim stilom, spuštenih ruku, pobijedila čvrstu i agresivnu Poljakinju Jankowiak, službeni spiker ju je na pobjedničkom postolju najavio kao Steko, a ne Šteko. U to ime se našalila:
– Morat ću tatu zamoliti da ubuduće službenog spikera nauči kako se naše prezime izgovara. I Nijemci nas izgovaraju Steko, no što češće budu čuli to prezime, naučit će.
Primijetili smo da Mariela boksa u čarapama s kvadratićima.
– Mama mi ih je darovala, i to prije juniorskog Prvenstva Europe. To mi je dodatna motivacija jer su mi te čarape podsjetnik da je i mama tu sa mnom.
S obzirom na svoju visinu (180 cm) i kategoriju u kojoj nastupa (63 kg), Mariela je morala paziti na prehranu.
– Morala sam se čuvati. Ovaj put je bilo teže nego na juniorskom EP-u. Čak sam i dvaput na dan trenirala u šuškavcu. Izbjegavala sam ugljikohidrate pa tako i slatkiše. I zato sad idem na keksiće – kazala nam je neposredno nakon što je postala dvostruka europska prvakinja.
Unatoč svim školskim i sportskim obvezama, ova svestrana münchenska gimnazijalka (11. razred) i dalje ide u glazbenu školu i svira klavir.
– Ni u tome ne posustajem i ovo ljeto ću opet imati koncert sa svojim mlađim sestrama, Valerijom i Lanom. To je već postala naša tradicija. Lijep je osjećaj kada sve one sate provedene za klavirom možete okruniti koncertom. To vam je kao i u boksu kada sve što ste radili na pripremama realizirate u borbi.
U svojoj svestranosti započela je i manekensku karijeru.
– Nedavno smo bili na procjeni rasta koja se može izračunati iz dlake na ruci. Rekli su mi da najvjerojatnije više neću rasti i to mi je super. Mojih 180 centimetara je jako dobra visina za modeling. Neke agencije čak i nemaju cure više od metar i 80 centimetara. U svakom slučaju, sada ću se malo posvetiti modelingu. Želim napraviti što bolji profil jer se i time želim ozbiljno baviti.
I doista, sa svojih 180 cm najviša je u kategoriji do 63 kg. Razmišlja li o promjeni težinske skupine i blažem režimu brige o kilaži?
– Razmišljamo o tome. Jako se dobro osjećam do 63 kg, no ako malo otežam, možda odlučim nastupati do 66 kilograma.
A ono što je sada čeka jest pauza od sportskih obveza, ali ne i onih školskih, o čemu nam je njen otac Mladen kazao:
– Mariela se sada mora posvetiti školi. Zbog ovog prvenstva izostala je 12 dana, a da ne govorim o svim onim turnirima. I zato sam joj rekao da se zahvali na nekom manekenskom angažmanu koji su joj nudili za idući ponedjeljak jer je vrijeme za nadoknadu školskog gradiva. Ona svagdje i u svemu želi biti broj jedan pa tako želi završiti gimnaziju sa što boljim prosjekom kako bi mogla upisati medicinu ili pravo. Zbog toga je čak i u Erevanu učila pa je i zaspala s knjigom. Kad sam ujutro ušao u njenu sobu, zatekao sam je u "zagrljaju" s knjigom, od koje sam je morao odvojiti jer smo morali na vagu.
Mariela i tata Mladen vratili su se u Njemačku već sutradan nakon osvajanja europskog zlata.
– Htjeli smo svakako biti kod kuće na 14. rođendan naše srednje kćeri. Nakon što je Mariela osvojila i ovo zlato, Valeria je nazvala i plačući kazala: "Tata, uspjeli smo!" A sada je ona na redu, pred njom je kadetsko Prvenstvo Europe u Mariboru u kolovozu.
I sestra Valeria medaljašica
Ponosna je i mama Anita jer i Valeria već ima osvojenu kolajnu za Hrvatsku (europsku kadetsku broncu) i sestre Šteko u tome ne namjeravaju posustati. Unatoč neskrivenom nezadovoljstvu njihove njemačke okoline što su za zastavu pod kojom će se boriti izabrali onu hrvatsku. No, povezanost roditelja sa svojim narodom (i rodnim hercegovačkim krajem) očito je jača od svega.
– Njemačku volimo i njoj smo zahvalni što nam je pružila mogućnost za dobar život, no nama je u srcu i duši Hrvatska – običava kazati glava obitelji, tata Mladen.
A on se, s dvije godine starijim bratom Pavlicom, doselio u Njemačku kao petogodišnjak, zajedno s roditeljima koji su se iz rodnog im Tomislavgrada otisnuli trbuhom za kruhom. Još 1988. pokojni otac Iko osnovao je borilački klub koji je temelj današnjeg Sportskog centra Šteko koji ima dvije dvorane na više od 2000 četvornih metara. U njemu su Mladen i Pavlica stasali u svjetske prvake u kikboksu, a u njemu sada stvaraju nove šampione.