Kao golman Dinama trajao je 15 godina. Dobro, nije Marijan Vlak svih tih 15 godina branio, ali dovoljno je već što je branio u onoj čuvenoj generaciji 1982. godine koja je uzela naslov prvaka, godinu kasnije uzeo je i kup.
U svakom slučaju 15 godina u jednom klubu impozantna je brojka. Ali, to je ništa u odnosu na to da je već 20 godina nakon igračke karijere vezan za Dinamo. Doduše, bilo je tu puno prekida, pa i rastanaka, lijepih i manje lijepih. Okušao se Vlak i u inozemstvu, vodio je tri mađarska kluba (Ferencvaros, Vasas i Fehervar), bio je u slovačkoj Žilini, pa i u Lučkom i Kamen Ingradu.
Partizan je posebna priča
S klubom iz Velike radio je tri godine i s kontroverznim Vladom Zecom doveo ga do AufSchalke Arene u Kupu Uefe.
A u Dinamu nema što nije bio. Da, nije bio predsjednik, izvršni predsjednik, glavni direktor.
No, sve je ostalo valjda radio. Znalo se spočitavati Kruni Jurčiću i Branku Ivankoviću koji su po triput bili treneri Dinama, a Marijan Vlak to je bio pet puta. Najupečatljiviji trag ostavio je 1997. godine kada je u Zagrebu slavio s 5:0 protiv Partizana.
– Ta je utakmica bila više od nogometa. Cijela Hrvatska, pa i oni koji nisu dinamovci, živjeli su za tu utakmicu. Mislim da je to u Dinamovoj povijesti bila jedna od najtežih, ali istodobno i najljepših utakmica – znao nam je o tim danima govoriti Marijan Vlak.
Iako je oduvijek bio u ljubavi s Dinamom, rastanak 2009. godine teško mu je pao.
– Samo zato što nisam znao zašto sam smijenjen, nikad mi to nisu rekli, to mi je bio najteži trenutak – prisjećao se Vlak.
Činilo se da se nikada neće vratiti, ali ne treba ni to iznenaditi kad se zna Vlakov stav:
– Bez obzira na to koji ljudi bili u klubu i tko vodi klub, za mene je Dinamo uvijek moj Dinamo.
Tako je Vlak bio u Dinamu još i pomoćni trener, skaut, glavni skaut, sportski direktor, direktor omladinske škole.
U posljednje vrijeme bio je sportski direktor, naslijedio je Zorana Mamića, no onda se vratio u skautske vode kada je iz HNS-a u Maksimir vraćen Romeo Jozak. Taj potez nije se pokazao dobrim, Jozak je bio sportski direktor od veljače do lipnja i onda se razišao s plavima. Marijan Vlak u tom je periodu ponovno bio glavni skaut, a sada se ponovno vraća u ulogu sportskog direktora.
Zapravo je to i logično, ako je čovjek već bio glavni skaut, onda je u pripremi prijelaznog roka pratio igrače, valjda o tome razgovarao i s trenerom Ivajlom Petevom. Uostalom, s obzirom na svoj dugi staž u Dinamu, najbolje zna kako klub funkcionira, poznaje momčad, a glavne odluke ionako neće donositi samo on.
Cico bez igre, Petev bez igre
Vlak za sada neće ništa govoriti, kažu da će “silenzio” trajati do završetka priprema, valjda hoće u miru odraditi taj prijelazni rok koji bi mogao biti ključan za plave koji nemaju momčad, nemaju igru, a žele vratiti naslov prvaka i sljedeće sezone ući u Ligu prvaka koja ide s novim formatom kvalifikacija i još većim fondom nagrada.
Iako je uvijek znan kao miran čovjek, Vlak se nije ustručavao kritizirati bivšeg trenera Cicu Kranjčara, izravno mu je rekao da momčad nema igru i da to ne valja. Nadamo se da je vidio da Dinamo nije igrao ništa bolje ni sad kod Peteva i da će bolje surađivati s trenerom nego je to radio Jozak.
Vlak je Dinamova legenda.....a Ta tekma protiv Partizana 1997 kad smo ih 5:0 na komade rastavili je bila nešto neprocjenjivo...naboj u to vrijeme je bio nevjerojatan sa jedne i druge strane...gol za golom u mreži partizana,delirij na stadionu i Hrvatskoj,srbeke smo poderali kao cigo čokoladu:))))...neponovljivo.