Umaške su plaže pune, a navečer se u kafićima pije omiljeni koktel Ernesta Hemingwaya i Brigitte Bardot - mojito. No ako ste sami, za jedan će se ručnik i jedno mjesto na šanku uvijek pronaći mjesto jer jedno je mjesto uvijek prazno. Ono Marina Čilića. On je radno shvatio boravak na mare nostrum, isključivo ga zanima samo jedna stvar – titula. Ljetne radosti samo su lijepa kulisa.
– Nema za mene kupanja u moru sve do kraja turnira! Slobodno vrijeme nakon tenisa rezervirao sam isključivo za trening! Inače, kad se kupam, volim skrivene plaže, na kojima sam sam – kaže Marin.
Cura dolazi za vikend
A onda će se i našaliti. – Znate, moja djevojka radi, doći će tek za vikend u Umag gledati me, pa moram dati sve od sebe da do tada ostanem na turniru – smije se naš prvi reket.
Trenirate s Goranom Ivaniševićem, kakav je miljenik Hrvata u tom poslu?
– Radimo punom parom, Goran me lomi na treningu, ali ne dam se! Ulazimo i u najmanje sitnice, a bivši igrači, poput njega i Borisa Beckera, najbolji su treneri jer točno znaju što nas čeka. Radeći s Ivaniševićem, porasla mi je popularnost, pogotovo u svijetu, svi se zanimaju za mene. A rezultati našeg rada se vide i na terenu.
Kako vam je na suncu i sparini provesti cijeli dan?
– Pokušavam se priviknuti, ali je teško. Zemlja mi je najlošija podloga i najzahtjevnija od svih, tako da nije Umag posrijedi, ne bih se vraćao kući. Ostao bih u Americi, tamo se igraju Washington, Atlanta, Toronto, Cincinnati... Ali, nisam smio propustiti domaći turnir.
I ja želim Wimbledon
Kad je Goran ovdje posljednji put igrao finale 1990. godine, što ste radili?
– Nemam pojma. Imao sam manje od dvije godine, a trebam li nagađati, vjerojatno sam se oko kuće igrao balonima. Pitat ću roditelje, oni će se sjetiti. Prvih godina turnira bio sam premlad, ali se ovih posljednjih sjećam. Prije dvije godine sam osvojio turnir, no lani je bilo izrazito teško (u Umagu je lani otkrivena doping afera, koja se na kraju pokazala lažnom, ali Marin je izgubio četiri mjeseca, nap. a). Bio sam tada lud, bilo je to teško razdoblje za mene. Vrlo mi je teško bilo gledati i turnir na televiziji jer znao sam da sam u neugodnoj situaciji.
Je li osvajanje Wimbledona cilj vaše karijere?
– Zbog Gorana je nama Hrvatima upravo Wimbledon najdraži turnir, ali moj je cilj osvojiti bilo koji Grand Slam. Zapravo, Wimbledon bi mi bio najdraži, ali ne bih se žalio niti da osvojim bilo koji drugi.
Prilika stiže brzo, na US Openu vas proglašavaju kao moguće iznenađenje?
– Zbog renkinga (22. igrač svijeta, nap. a.) se tu ne bih mogao ubaciti među favorite, već napasti tek iz sjene. Ali, moja igra raste, a kad igram dobro, onda mogu pobijediti svakoga.
Ispali ste u Wimbledonu od Novaka Đokovića, ali i on je bio "na konopcima" u tom meču. Jeste li se tješili kasnije kako mu je ta pobjeda zapravo bila svadbeni dar?
– Ha-ha, nisam. Zaslužio je tu pobjedu, nisam mu pustio. Iako ružno zvuči 0-10 s njime, ja nemam kompleks Đokovića. Hoćemo li se šaliti, nitko ne pobjeđuje Marina Čilića 11 puta...
Kockasti dres spreman
Pitati za cilj na turniru u Umagu, bila bi retorika?
– Nisam izgubio otkad sam posljednji put igrao ovdje. Jasno, cilj je otići do kraja.
Tko bi vam mogao biti najteži protivnik? U vašem dijelu ždrijeba su Robredo, Rosol, Berlocq...?
– Bilo je otkaza posljednjih dana, nema Dolopolova, Meltzera, nema njih, a oni bi mogli stvoriti probleme. Ostali su kao najopasniji lanjski finalisti Fognini i Robredo.
Hoćemo li vidjeti kockasti dres nakon nedjeljnog finala?
– Spreman je!
Brat Mile odigrao je prvo kolo, bio mu je to prvi meč na Touru, no izgubio je. Sluša li vas?
– Mora! Puno je mlađi.
>>Ivanišević: Svi smo u dobroj formi, bit će to dobar meč
>>Serena Williams nakon napornog treninga uživala u trgovini slatkiša u Novigradu