On je dragulj hrvatskog nogometa, a igrači neka se podrede uspjehu Dinama

Nekako se čini da je jedan od problema koji je mučio bivšeg trenera Ivajla Peteva od početka mandata u Dinamu, a koji je ostao neriješen do kraja, bio problem jezika. Znao ga je tek nešto više nego polovično, možda bi bilo bolje da ga nije znao uopće.

Nije da se nije trudio, ali na kraju bi to redovito završavalo sa „sve postoji“. Novi šef Mario Cvitanović nema taj problem, voli govoriti, objašnjavati, elokventan je.

Neću pomagati protivniku

Oni koji ga bolje poznaju kažu da vidno uživa u ulozi govornika na konferencijama za novinare. Druženje s novinarima nakon Istre potrajalo je skoro kao poluvrijeme.

– Najbitnije je da smo otvorili prvenstvo pobjedom jer ulazimo u novi ciklus u kojem nas čeka puno teških utakmica. Premijerna protiv Istre nama je zapravo u planu i programu bila kao trening, podražaj da vidimo gdje smo jer smo dosta radili ovih dana. Ima stvari koje treba popraviti. Razgovarao sam s igračima i rekao im koliko je bitno da si sami ne stvaramo probleme, a baš to se događalo. Mislim da smo se previše potrošili u odnosu na ono što sam tražio i očekivao. Ali, ništa, idemo dalje. Entuzijazam je tu, svjesni smo da moramo dosta raditi da bismo došli na razinu koja se od nas očekuje, a od Dinama se očekuje najviša. Nadam se da su igrači svjesni odricanja koje je potrebno za to – počeo je Cvitanović koji će same detalje ipak zadržati za sebe jer...

– Zašto bih ja za naše sljedeće suparnike analizirao stvari koje ne valjaju i tako im pomogao u pripremi. Zadovoljni smo jer smo stvarali šanse, a nije lako sve segmente igre odjednom poboljšati. Mi smo zapravo još u pripremama s kojima smo ove godine kasnije počeli.

Za novog braniča Lecjaksa vidjelo se da je – nov. Prilično je curilo baš po njegovoj strani.

– Da, u početku se tražio. Prva mu je službena utakmica i trebat će mu vremena da se pohvata sa suigračima. Vidi se da je školovan igrač, zna što treba raditi i očekujem da raste iz utakmice u utakmicu.

Imaju jako puno potencijala

Bolji su bili igrači koje je Cvitanović vodio u juniorima, i u Ligi prvaka mladih. Benković i Moro zabili su i golove Istri.

– Ha, očito su mi vratili za te dane. Neka tako nastave, neka žive Dinamo, neka žive za nogomet, neka se podrede uspjehu kluba, a na nama trenerima je da im kroz treninge omogućimo da dođu do najviše razine. Drago mi je zbog Benkovića jer je dugo izbivao, a znam što može, koliki je kapacitet. Dragulj je ne samo ovog kluba, nego i cijelog hrvatskog nogometa koji će još bolje izgledati. Izuzetan momak, karakteran – opisao je Mario Cvitanović.

Toliko za početak. Prije 20 godina Mario Cvitanović bio je član generacije, neki sadašnji igrači nisu se još ni rodili, koja je odigrala možda i najveću europsku jesen kluba u zadnjih četvrt stoljeća. Partizan, Newcastle, Grasshoppers, MTK, Atletico Madrid. Nije zabranjeno sanjati, Dinamo se može vratiti na tu razinu jer ima dobrog materijala, ali trebat će jako puno dobrog rada da se neke stvari isprave i uvedu linije kretanja kao u stroju.

Recimo, protiv Istre Moro drži loptu, a četvorka Soudani – Ćorić – Hodžić – Fernandes hoda u liniji, nitko se ne otvara. Toga više nema...