poljudski antijunak

I kad na terenu radi što god hoće, Mandžo je neprocjenjiv

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
I kad na terenu radi što god hoće, Mandžo je neprocjenjiv
14.06.2015.
u 11:47
Niko Kovač zna koliko mu je Mandžo važan i uvijek mu čuva leđa. Njihov je odnos izvanredan 60 1 19
Pogledaj originalni članak

Znate li što je zajedničko Bierhoffu, bucmastome Ronaldu, Robertu Baggiu, Tottiju i – Mariju Mandžukiću? Naime, svima im je Gianluigi Buffon u svojoj grandioznoj vratarskoj karijeri barem jednom obranio kazneni udarac.

Istina, ovo što je napravio Mandži bilo je već iz sfere senzacije jer vratarski djedica Buffon već je debelo zagazio u 38. godinu, a u toj dobi ne preporučuju mu se nagli pokreti, bacakanje i kotrljanje po tvrdim podlogama. Eto, čim se na Poljudu malo nagruvao, odmah je odšepao u svlačionicu...

Nepromišljenost u Salzburgu

Mario Mandžukić dugo će pamtiti svoju šezdesetu kapicu, meč u kojemu su mu vlastita kapricioznost i svojeglavost priskrbili titulu antijunaka. Odmah su evocirane neprežaljene scene iz Salzburga otprije šest godina kada je Mandžina nepromišljenost koštala Dinamo Lige prvaka ili famozni Marijev crveni karton u 38. minuti sudbinske utakmice s Islanđanima...

Ulog je ovoga puta bio manji budući da utakmica s Talijanima nije iz kategorije milijunskih, ali nas je, na žalost, podsjetila koliko Mandžina autodestrukcija može biti opasna za momčad.

Je li se Mario baš morao gurati za izvođenje 11-erca pokraj živoga Rakitića ako se zna da je Mandžo u karijeri samo pet puta zabio s bijele točke, a Raketa čak 14 puta? Zaboga, pa čak je i Pranjić u toj kategoriji više nego dvostruko efikasniji od Mandže s čak 13 pogodaka s bijele točke!

Dalje: koji je vrag Mandžu tjerao da usred vlastitoga šesnaesterca Talijanima skida loptu s glave – rukom!? Na žalost, ostali smo uskraćeni za Marijevo objašnjenje toga nesvakidašnjega poteza, potpune pomrčine koja nas na kraju ipak nije preskupo koštala. To je bio potez baš u Mandžinu stilu – šokantni ispad kad mu se najmanje nadaš. Izbornik i suigrači u nevjerici, dok rezignirani Mario samo sliježe ramenima i širi ruke: 'ne znam kako mi se to dogodilo...'

'Ako se ne varam, on je i zabio'

I dok su brojni treneri (Ivanković, Jurčić, Magath, Guardiola ili Simeone) imali problema s kontroliranjem Mandžina kaprica i temperamenta, izbornik Niko Kovač u toj 'disciplini' još uvijek majstorski pliva, savršeno svjestan da u Mariju ima pakleni stroj. Jedinoga igrača, uz Rakitića i Modrića, bez kojega je igra reprezentacije nezamisliva.

Nakon što je objasnio zašto je Mandžo pucao penal protiv Talijana, Niko Kovač se cinično nacerio i namignuo novinarima...

– Ako se ne varam, Mandžo je i zabio gol...

Nema docrvenio uvojbe da je Niko savršen penicilin za naprasitoga topnika, kemija i uzajamno uvažavanje među njima dvojicom traju od prvoga dana. Mandžo vuče po svome, ponekad na terenu radi što god ga je volja, ali nikad preko granice dobroga ukusa i nikada na štetu ozračja u reprezentaciji. Kad zna da mu izbornik uvijek čuva leđa, vratit će deseterostruko. Kao što je Biliću vraćao protiv Turaka, Iraca i Talijana ili Štimcu dva puta protiv Srba. Zabit će uvijek kad je najvažnije poput Eduarda ili Šukera, čiji su pogoci godinama reprezentaciju držali na životu.

A Mandžini hirovi, bubice, ludorije? Moramo se jednostavno pomiriti da je sve to neizbježan dio folklora, Marijev pokretački duh, životni stil od prvih dana karijere. Ćiro Blažević svojedobno ga je u Kranjčevićevoj sto puta znao otjerati s treninga u svlačionicu zbog nediscipline i brže-bolje ponovno slati po njega. Znao je da bez majstora Mandže ne može.

Prihvatimo ga takvoga i on nas, pošten i beskompromisan kakav jest, nikada neće ostaviti na cjedilu. Trpimo ga i čuvajmo jer boljega od Mandže još dugo nećemo imati!

>> 'Kovač je trebao ubaciti Pjacu, a ne Rebića. Njih dvojica ne mogu u istu rečenicu'

Pogledajte na vecernji.hr