Da ne znate da ovaj stasiti dečko (205 cm) nema ni 16 godina, na osnovi retorike, stava i razmišljanja rekli biste da je riječ o barem pet godina starijoj osobi. Marko Arapović nasljednik je našeg proslavljenog košarkaša Franje, a njegova mentalna zrelost samo se preslikala na onu igračku. A igra, naravno, košarku, na pozicijama “četvorke” i “petice”.
Prošao je selekciju vučića, odradio dvije juniorske godine u Ciboni, a iako je po generaciji kadet, od siječnja je priključen treninzima prve momčadi. Jasminu Repeši trebalo je samo pet dana ovog mandata da pod svoje “skute” dovede mladića za kojeg se već raspitivao i Real Madrid.
Idem na pamet, ne na snagu
– Ovo su mi najbolja tri mjeseca u životu! Radujem se svakoj prilici na treningu kad dobijem uputu da odradim posao u obrani, napadu, čemu god. Nisam još pričao s trenerom kakve planove ima sa mnom, rekao mi je da će mi pružiti sve što može, no da je na kraju sve na meni – kaže Marko za sportski tjednik Max!
Repeša se drži obećanja. Na svakom jutarnjem okupljanju dio vremena posveti ispravljanju detalja u mlađih igrača, pa se tako pozabavi i Markom, koji još čeka da pročita svoje ime u seniorskom zapisniku. Aktualna Liga za prvaka Hrvatske mogla bi biti idealna prilika za debitantsku minutažu, a jedino u čemu kaska za starijim kolegama su mišići pa se sat uoči Jaskovog drila nalazi s kondicijskim trenerom.
– Znam da još fizički zaostajem za ostalima, ali kako je tek bilo kad sam došao, sad je dobro! Svaki kontakt činio mi se kao da su me trojica pregazila, no već osjećam napredak. Iako, moram priznati, i dalje se oslanjam na to da ću suigrače u nekoj situaciji na treningu nadmudriti.
Upravo za taj trenutak nadmudrivanja oni koji su ga gledali reći će da mu je glavni “forte”. I ugledni portal Eurohopes, koji prati najveće košarkaške talente, viziju igre pripisao mu je među najbolje karakteristike.
Jedino ga malo muči brzina
– Samo treba pratiti loptu, ne skrenuti pogled nikad. Mnogi igrači zaspu u obrani, uđeš mu iza leđa i to je to! Ne znam je li mi to najjači adut, volim biti na svim područjima, a jedino me još malo muči brzina jer sam brzo izrastao pa mi se kosti još nisu prilagodile. Centre još nekako i stignem, ali s nižim igračima dušu ispustim.
Takvih problema nema kad igra za reprezentaciju do 16 godina. On i vršnjaci zadnje dvije godine osvajali su europska zlata. U polufinalu prošle godine izbacili su Španjolce, u finalu svladali domaće Čehe i zaradili naklon košarkaške Europe. Njega, Marija Hezonju, Darija Šarića, braću Bruna i Karla Žganeca već su proglasili novim Draženima, Rađama, Kukočima...
A otac Franjo, bivši hrvatski centar, brine se o sinovoj budućnosti.
– Tko sam ja da Repeši ili bilo kome u klubu nešto namećem? Da sam se htio miješati, danas bih i sam bio trener. Prkačin je moj dobar prijatelj, no nikad ga nisam zapitao za Marka jer u njegov potencijal imam puno povjerenje. Samo slijepac ne bi vidio da je dijete talentirano – kazao nam je Franjo (46).
Kaže Franjo kako puno toga delegira i na Markova kuma Ivana. Mladića barem još pet godina neće pustiti u ruke strancima.
– Radit ćemo sve da napreduje i da u 21. godini bude visoko draftiran u NBA-u. U Ciboni ima preduvjete za razvoj i mislim da će u međuvremenu napraviti dobro i sebi i klubu.
>> Cijeli tekst pročitajte u novom broju sportskog tjednika Max! <<