Dubrava, najopasniji zagrebački kvart, najopasnija djevojka iz Dubrave i – hrabri Maxov novinar. I dok za taj zagrebački kvart gradske legende opjevavaju kao opasan već desetljećima (iako će njegovi stanovnici reći kako za to nema razloga), za Martinu Zubčić (25), kao vlasnicu brončane olimpijske medalje, ta titula ionako stoji.
– Ne bojte se, po naravi sam mirna, ne izazivam konflikte, sve rješavam riječima – nasmijana nas je dočekala Martina pa dodala:
– Ali, u borbi je to drugo. Te-kvon-do je sport, želite pobijediti suparnika.
Šalimo se, naravno, nismo bili u strahu, već nas je zanimalo što se događa s našom heroinom, zgodnom djevojkom koja je 2008. u Pekingu donijela prvu medalju iz te-kvon-doa Hrvatskoj... Gdje je sad, što čini i kako se priprema za Rio '16.
Ozljeda je izbacila na godinu
Kad ste se vratili iz Pekinga s medaljom, tu u kvartu je bila ludnica, čak su vas i kočijom vozili. Što pamtite?
– Bila je to velika čast, za mene, ali i moju obitelj i kvart. U Dubravi sam odrasla, ondje sam doma. I drago mi je bilo vidjeti kako se vesele ljudi koje čak i ne poznajem, lijepo je bilo vidjeti koliko im znači moj uspjeh.
Koliko vas je kvart odredio?
– Uvijek kad bih rekla da sam iz Dubrave, svi bi uzdahnuli. Ali meni je to najdraži kvart.
Gledajući iz današnje perspektive, nakon šest godina, što olimpijska medalja, kao najveći uspjeh, nosi sportašima u Hrvatskoj? Osim, naravno, osobne satisfakcije.
– Bila je to prva olimpijska medalja za te-kvon-do u Hrvatskoj, a tek se tada zapravo čulo za nas. Za sport je to značilo puno, u godinama kasnije pokazali smo da smo jedan od jačih sportova u Hrvatskoj. Što se tiče mene osobno, osjetila sam kako pripadam samom svjetskom vrhu, a to je stvarno sjajan osjećaj, da ste među najboljima. I želim ponovno doći tamo!
Što se u međuvremenu, od medalje, do danas, događalo s vama?
– Nastupam na svim velikim europskim i svjetskim natjecanjima, ali istina je da nisam osvajala medalje. Borila sam se u Kopenhagenu, Sankt Peterburgu, Manchesteru, Meksiku, po grand prix turnirima u Kazahstanu i Kini. Operirala sam i koljeno 2011. pa me ta ozljeda izbacila na godinu dana iz natjecanja.
Nestaje li glad za pobjedama, jer rano ste, sa 19 godina, osvojili medalju na OI?
– Ne! Vuče me želja da budem bolja, da budem u svjetskom vrhu. U razvijenijim sustavima, žene i do 30 godine treniraju, meni je sad tek 25. Tijelo me sluša, a želim se boriti s najboljim protivnicama...
Nastupali ste u "Plesu sa zvijezdama", jesu li vas kumice s placa u Dubravi više prepoznale s TV-a?
– Haha, jesu! Naravno, drukčije skupine ljudi prate sport i emisije takvog tipa. Istina je, više ljudi me znalo tada po tom showu, nego po uspjesima. Ali, bilo je to lijepo iskustvo, naučila sam nešto...
A nova titula? Koliko ste blizu?
– Konstantno napredujem, to me nosi. No, te-kvon-do se totalno promijenio od 2008., pogotovo stil borbe. Danas se više forsira prednja borba, nema borbe na dvije noge, a moje su najveće prednosti bile kretanje i reakcija u pravom trenutku. Sad se sve svodi na to tko je viši i tko "pika" s distance. Ja sam više "stara škola", kroz kretanje tražim šansu. No, osjećam da sam tu, da sam blizu...
U kakvim ste odnosima sa sestrama Zaninović, one su vam konkurencija za odlazak na OI 2016. u Rio?
– Družimo se, zajedno u Splitu često treniramo, tamo nam je i izbornik. Zajedno se pripremamo, dobro se slažemo, a Ana je u mojoj kategoriji. Imamo samo dva ženska i dva muška mjesta. Prvih šest sa svjetske rang-liste idu direktno na OI, Ana je trenutačno treća, a ja sam dvadeseta. Vidjet ćemo, trudim se.
Diplomirala je ekonomiju
Imate li posao, završili ste fakultet?
– Diplomirala sam na Ekonomskom fakultetu lani, čak i radila kako bih prikupila iskustvo, jer nakon sportske karijere, kreće nova, poslovna. No, nisam uspjela sve uskladiti pa sam se orijentirala na sport. Završila sam financije, no ne mogu se zamisliti kako sjedim u nekoj banci...
Rijetko vas se vidi po društvenim događanjima. Kako to?
– Ne volim ići na mjesta gdje je samo bitno tko se pojavio i u kakvom izdanju. Ali kad je viši cilj, kad druženje ima smisla, angažirana sam u Klubu olimpijaca.
Koji vam je najopasniji udarac?
– Šaka! Desna šaka... Ako ćemo se šaliti, Željko Mavrović je "šaka sa Srednjaka", a ja sam 'šaka iz Dubrave', hahaha...