Poseban je osjećaj biti kapetan ove ekipe. U Rijeci sam već četiri godine i bez obzira na to igram li ili ne, nastojim koliko mogu biti pozitivan i pomagati na terenu i izvan njega, naročito mlađima – rekao nam je na početku razgovora Mate Maleš (28), Šibenčanin s trakom oko ruke u momčadi koja već više od pola godine gleda ostalo društva s vrha HNL-a.
I s vodeće pozicije čeka veliki subotnji derbi na Rujevici s Dinamom.
Kovač i Modrić kao pojam
Mate, koja vam je najugodnija kapetanska obveza?
– Općenito je to ugodna funkcija, no recimo da je najljepše, a što sam imao prilike osjetiti kad smo u Portugalu na pripremama osvojili Atlantic Cup, što prvi podižeš pehar. Eto, ako Bog da, volio bih to osjetiti i na kraju ove sezone.
Je li sadašnja momčad povezanija nego one iz prošlih sezona?
– Zajedništvo je nešto što je krasilo sve sastave otkako sam u Rijeci. O ovoj sadašnjoj mogu reći da su sve to jako dobri igrači, dečki i ljudi. Zaista je gušt biti u takvoj svlačionici. Znamo svi što nam znači ovo prvenstvo, i što duže traju te naše dobre igre i što duže pobjeđujemo to je i momčad povezanija u tom cilju da ispunimo sve želje navijača. Teško je, ali upravo to što je teško i što znamo da će i dalje biti teško, još nas više povezuje.
Organizirate li ponekad zajednička druženja izvan terena?
– Da. Imamo našu “blagajnu”, tajnika i pravilnik! Plaćaš ako zakasniš na trening, ako popiješ loptu kroz noge u “ševi” na treningu ili ne uspiješ prekinuti kolo do 20. dodavanja. Sve se to plaća. I onda kad se skupi neka lova, počasti se večerom ili odemo na piće.
Imate li neku himnu svlačionice?
– Poslije svake utakmice u našem novom kampu gdje imamo svoj radio i zvučnike, zafeštamo uz glazbu. Nema neka baš određena pjesma koja nam je kao himna.
Imali ste čast igrati za Hrvatsku. Tko je vama u povijesti vatrenih pojam kapetana?
– Silno sam ponosan što sam bio u reprezentaciji. Za mene se dva imena među kapetanima izdvajaju: Niko Kovač i Luka Modrić. Svaki je hrvatski kapetan bio primjer u koji si se mogao ugledati, sve su to bili veliki igrači i ljudi koji zaslužuju respekt.
Tko je suigrač s najboljim smislom za humor?
– U ove četiri godine otkako sam u Rijeci uvijek je bilo humora i zafrkancije, ali ova je generacija po tom pitanju posebna. A kad bih izdvajao, rekao bih da se možda najviše smijemo Vešoviću koji stalno priča viceve, pa recimo Čanađiji. Eto, njih dvojica ha-ha!
A tko je najborbeniji, suigrač kojeg treba možda i smirivati?
– I tu mi prvi pada na pamet Vešović koji je uvijek jako srčan, pa Ristovski, Šofranac... No, svaki igrač ima svoj stil.
Kad biste dobili tu priliku, na koju biste destinaciju poveli momčad da osvojite naslov prvaka?
– Ako Bog da, iako je to daleko i ne volimo govoriti o tome jer je tako daleko, ja znam kamo ću otići i što ću napraviti... A što se momčadi tiče, tražio bih jahtu od predsjednika i rekao: “Ja ću voziti!”. Otišli bismo negdje u neku uvalu, kupali se i feštali uz tamburaše.
Dobro zvuči. A osobno...?
– Moram istaknuti da puno toga gledam s duhovne strane i zahvaljujem dragom Bogu na svemu što imamo. Tako da bih mu zahvalio na svemu. Dakle, prvo na Trsat...
Moja princeza Lara
Među dinamovcima imate i prijatelja – jeste li bolji s Arijanom Ademijem, prijateljem i sugrađaninom iz Šibenika, ili Marijem Šitumom, koji vam je šogor?
– Da, Šitum mi je šogor jer je njegova sestra moja supruga! Obojica su mi dragi prijatelji, Arijana jako dugo znam i dobar je čovjek. U zadnje sam vrijeme ipak više u kontaktu sa Šitumom. Ne mogu ni zamisliti kako je Arijanu bilo proći agoniju sa suspenzijom.
U listopadu ste postali otac, supruga Nina rodila je malu Laru. U čemu se bolje snalazite – u ulozi glave obitelji ili kapetana?
– Obje su uloge zahtjevne. Postati otac nešto je savršeno. Dođeš kući, pa te dočekaju tvoje cure, gledaš princezu kako raste. Isplati se za to živjeti.
Je li vam ovo razdoblje sad najljepše u karijeri?
– Najviše uživam sad kad sam stariji, zreliji, iskusniji... Sretan sam što sam u dobrom klubu, što sam u momčadi s odličnim dečkima, a tu spada i ovaj privatni dio: kuća, obitelj, supruga, mala Lara...
Dugo ste u klubu. Mislite li i ostati živjeti na Kvarneru?
– Od načina života do lokalnih ljudi, sve me u Rijeci oduševljava. Živim u Kastvu, u koji sam prebacio i adresu i osobnu iskaznicu... Ne bih imao ništa protiv da ostanem ovdje živjeti, raditi, moliti i... uživati.
>>Dinamov ‘noćni urednik’ sada radi samo na terenu! Rujevica je utakmica za njega!
>>Ademi u suzama o svojoj kalvariji: Postoji jedna CAS-ova rečenica koja mi vraća nadu
Ne boj se, ništa od jahte. A i što bi miševi radili na jahti?