Ristovski, Mitrović, Elez – Maleš, Mišić – Vešović, Andrijašević, Bezjak – Gavranović. Tako bi izgledala nepotpuna, ali idealna postava Rijeke koja je napustila klub od početka prošle godine. Ili ga upravo napušta.
Nedostaju samo vratar i lijevi branič. To su samo oni koje prvak s Rujevice ne bi prodavao da nije morao, a gdje su još igrači koji su otišli tiho, bez stresova i odštete poput Martića, Kulušića, Mateija, Čanađije...
Kad se tome doda da nema ni ozlijeđenog Gorgona, jasno je da je Rijeka u odnosu na isto razdoblje prošle godine ogoljena kao glava oružara Rustema Gashija koji je atrakcija u hotelu Grande Real Santa Eulalia u Albufeiri gdje se Rijeka vratila drugu godinu zaredom na zimske pripreme.
Igrači su klupsku legendu ošišali aparatom i ostavili „malo sa strane“. Engleski gosti u resortu misle da je to onaj ekscentrik iz Prodigija, htjeli se i slikati s lažnim Keithom...
Riječani uvijek imaju odlično ozračje u svlačionici, prinove se brzo i lako uklope, to je generacijama trademark kluba. Treneru Matjažu Keku nije baš do šale. Hoda predvorjem Sante Eulalije s pogledom na pješčane plaže i Atlantik, pun briga prebire po lanjskim uspomenama, kroz glavu mu prolaze Škorini stihovi „e kakve sam konje imo“ i priprema neku novu Rijeku koja se mora ispočetka graditi.
Ako ne ove zime, realnost je i da će na ljeto otići jedan od posljednjih iz šampionskih jedanaest Filip Bradarić. I bez toga, jasno je da je Rijeka trenutačno u najtežoj situaciji od velike četvorke jer Hajduk je dobro pokrpao Ercegov odlazak, nakon „sto godina“ platio je i odštetu za nekog igrača, Osijek praktički ništa nije promijenio, a Dinamo je ionako u plusu za više od deset bodova i Gavranovića.
svi ti igraci kad su dosli u rijeku nisu bili ni blizu kvalitete koju su imali kad su otisli... ono što svi zaboravljaju rijeka ima najbolje uvjete za rad u hrvatskoj