Babićevi klinci danas kreću na Svjetskom rukometnom prvenstvu. U Kindareni u Rouenu prvi suparnik nam je Saudijska Arabija, koju vodi naš trener Nenad Kljaić. I mnogi se s pravom pitaju što može ova naša nova generacija. Na Europskom prvenstvu u Poljskoj osvojili smo broncu, na Olimpijskim igrama u Riju ispali smo u četvrtfinalu. U Poljskoj nas je pomazila nevjerojatna sreća, u Riju je nismo imali. Ispada da smo tu negdje u sredini što se tiče nastupa u Francuskoj. Drugim riječima, ili ćemo napraviti neko novo čudo i otići do polufinala ili ćemo ispasti u četvrtfinalu, ako ne i ranije.
Četiri debitanta
Željko Babić, izbornik Hrvatske, za razliku od momčadi iz Poljske, nema Ivana Čupića, Marka Kopljara, Marina Marića i Ivana Sliškovića. A to su bila četvorica startera, četvorica koja su vukla momčad do bronce. Umjesto njih tu su neki novi, ali i malo stariji klinci. Mandalinić bi trebao nadomjestiti Sliškovića, Horvat će zamijeniti Čupića i konačno izaći iz sjene uvijek drugog krila u reprezentaciji i dati svoj pun doprinos. Stepančić je zamjena za Kopljara, a novi kružni napadač umjesto Marića je Tin Kontrec.
Što će Babiću najviše nedostajati na ovom turniru? Nedostajat će mu sto posto zdravi i spremni igrači. Duvnjak je daleko od sto posto spremnog igrača, isto kao i Mandalinić, Stepančić i Mamić. A to su četiri igrača vanjske linije. Dobro, izbornik, sami igrači i liječnički tim tvrde da je sve u redu i da će sva četvorica igrati. Neki više, neki manje. Barem na prvoj utakmici protiv “sinova pustinje”. Najviše će Babiću, možda će zvučati smiješno, nedostajati Marino Marić. Na tom igraču naš izbornik gradio je kompletnu taktiku za Svjetsko prvenstvo. Jer, ideja našeg izbornika bila je igra u napadu sedam na šest. Za tu vrstu napada treba mu dobar tehničar i dva kružna napadača od kojih jedan mora biti odličan. Tehničara ima koliko hoćeš – Duvnjak, Cindrić i Jotić to bez problema mogu odigrati. Ali sad kad nema Mare nastao je veliki problem. Musa i Kontrec su solidni kružni napadači, ali takvu brzu igru gdje moraju biti izuzetno snalažljivi i napadački raspoloženi teško mogu pratiti. Zato Babić i nije uigravao sedam na šest na dvije pripremne utakmice u Umagu. Nije imao s kim. Nažalost, jedini kružni napadač koji bi to mogao kvalitetno odigrati nije na popisu – Igor Vori. Nekadašnji kapetan sad bi jako dobro došao. Ne samo u napadu nego možda više u obrani 5-1, kao prednji.
Igra se sve brže
Kako Hrvatska može do medalje? Od tri-četiri igrača ekstraklase, a tu se bez problema mogu ubrojiti Domagoj Duvnjak, Manuel Štrlek, Ivan Stevanović i Luka Cindrić, barem dvojica moraju odigrati na visokom nivou. Obrana i vratari moraju također biti na visokom nivou. Budemo li primali do 25 pogodaka po utakmici, imamo šansu pobjeđivati. Babić je poveo tri vratara jer zna da mu vratari mogu puno toga donijeti. Uostalom, zar mu Stevanović svojim obranama nije priskrbio broncu na EP-u, ali i plasman na Igre u Brazil. U današnjem rukometu uloga vratara je neprocjenjiva. Nekad su utakmice završavale 18:18, 20:20 i vratar je s desetak obrana bio kralj. U današnje vrijeme igra se puno brže, ima puno više napada i bez 15-16 obrana vratara gubiš utakmicu – rekao je Valter Matošević, legendarni hrvatski vratar, sudionik svjetskih prvenstava 1995. (srebro) i 2003. (zlato).
No što je još važnije, Babić će morati biti sto posto unutra u svakoj utakmici. Ne smije se opterećivati tko je što rekao, tko je što napisao. Mora biti koncentriran na prvog sljedećeg suparnika. On mora biti taj koji će nekim svojim potezom nadmudriti suparničkog trenera. Izbornik je rekao kako ćemo u Francuskoj igrati drugačije nego u Riju, da ćemo igrati brže s puno novih kretanja. Jedva čekamo da to vidimo. Jer, na dvije pripremne utakmice u Umagu od tih novih kretanja nismo vidjeli baš puno. A ni od neke brze igre. Dobro, sve će biti drugačije kada zaigra Duvnjak. Nadamo se da hoće. I to što brže.
Babić nije dobar trener, a repka je dobra samo onoliko koliko je dobar njen izbornik, dakle,(