MAX! Bandić: Mamićev Dinamo može puno naučiti od bilih!

Novi broj sportskog tjednika Max donosi veliki intervju s Milanom Bandićem, prvim čovjekom Zagreba, koji govori o problemima zagrebačkog sporta, Dinamu, Zagrebu, HNS-u, Medveščaku, saniranju Ciboninih dugova, novom kampu hrvatske nogometne reprezentacije na Sveticama...

Gradonačelniče, kako je tekla operacija Ćirina povratka u NK Zagreb? Kako ste ga uspjeli pomiriti s Medićem?

– Gradonačelnik treba voditi računa o svim sastavnicama zagrebačkog sporta i treba pomoći brendovima ovoga grada. Ja kao gradonačelnik 13. godinu u prvoj zoni odgovornosti i 38 godina kao stanovnik ovoga grada, u kojemu sam postigao najveće uspjehe i koji mi je dao sve, a ja njemu nisam još vratio, ne mogu gledati šutke da, ne dao Bog, NK Zagreb ispadne. U memoriji starijih Zagrepčana, Zagreb je klub broj 1, zaštitni znak grada, a Dinamo nacionalni simbol. Ja sam počasni predsjednik Dinama, ali i gradonačelnik Zagreba i zagrebaš. Nema bijeloga Zagreba bez zagrebačkih bijelih. Ćiro je već stvorio pozitivno ozračje, na njegovoj prvoj tekmi imali smo 4500 ljudi, a na cijelom prvenstvu u Kranjčevićevoj nije bilo toliko ljudi. Pomirenje s Medićem? Nemojte podcjenjivati moje prijateljstvo sa starim vukom Ćirom...

Idete li u Maksimir na utakmice Lige prvaka?

– Idem kad god stignem, pa tko ne bi volio vidjeti najbolje europske klubove, igrače, poput Zlatana Ibrahimovića. Taj Zlatan je umjetnik, on je Messi, samo viši 20 centimetara, on šamara loptu i mazi je kao Messi, a Bog mu je dao koordinaciju pokreta, brzinu, refleks, bezobrazluk i drskost. Bez toga, bez te pozitivne strasti ne može se biti najbolji.

Sretni ste što je Dinamo u Ligi prvaka, unatoč negativnim rekordima?

– Zašto ne bih bio sretan? Sretan sam da postignemo bilo kakav rezultat. Natjecati se u Ligi prvaka veliki je uspjeh, na tome čestitam vodstvu Dinama. A sve ostalo prepuštam ljudima koji vode klub, neka svatko radi svoj posao...

Dinamo je u Ligi prvaka, a maksimirske tribine su prazne?

– To je posao za sociologe, psihologe i ostale ljude koji se bave fenomenom sporta. Sve što se događalo u nogometu u posljednjih deset godina nataložilo se i vjerojatno to ima za posljedicu da nema ljudi na tribinama. Trebat će vremena da se vrate.

Je li huliganizam kriv što su tribine prazne?

– Nije samo to, svi trebaju dati svoj doprinos da se gledatelji vrate. Treba se utvrditi što je uzrok i povod tome, zašto nitko u posljednjih 20 godina to nije napravio. Mi nismo Njemačka, Italija, ni Rusija, ne možemo rasprodati Allianz Arenu od 65.000 ljudi, ali sramota je da u Maksimiru nema uvijek pet do deset tisuća ljudi. To bi bilo realno.

Svetice bez visoke gradnje

U kojoj je fazi projekt novoga kampa HNS-a na Sveticama?

– Naš prijedlog je kamp na Sveticama, na što će se čelni ljudi HNS-a očitovati. Imali smo jedan dobar sastanak i ja očekujem daljnje kontakte s njima. Što se nas tiče, Svetice jesu jedan od prostora za dio sadržaja HNS-a. Vjerujem u mudrost vodstva HNS-a, Šukera, Štimca, Vrbanovića, oni imaju dovoljno klikera kad su procijenili da bi taj stožerni nogometni kamp trebao biti u glavnom gradu. Očekujem da će se to postupno realizirati, a Grad je spreman pomoći. Mi smo spremni HNS-u ustupiti tu lokaciju, a sadržaji koji ondje budu bit će u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom grada Zagreba. Nećemo dopustiti visoku gradnju jer to je ipak sportsko-rekreacijski park.

U Zagrebu već postoji nogometni kamp, Zagrebello u Veslačkoj ulici. Nije li novi kamp na Sveticama nepotreban trošak?

– Ljudi iz HNS-a izrazili su želju da bi išli u tu priču, a prostor na Sveticama je prekrasan. Zagrebello? To je kamp NK Zagreba, a ne HNS-a, oni nisu potpisali sporazum, niti su ga prepustili HNS-u.

Uspjeli ste spasiti KK Cibonu od stečaja. Kako ste zadovoljni njezinim oporavkom?

– Za sada, za sada smo uspjeli spasiti Cibonu na razvalinama gubitka 10 milijuna eura koje su kokošari uzeli iz Cibone. Deset milijuna eura je zamračeno, a za to još nitko nije odgovarao iako sam preko kontrolnog ureda prije godinu i pol dana poslao kaznene prijave u PU zagrebačku. Nema nikakvog odgovora. A da je netko od mojih suradnika to napravio, već bi “svirao klavir”. Od gubitka deset milijuna eura mi smo sanirali otprilike 60 milijuna kuna, ostalo je još 20-ak milijuna kuna. Da nije bilo tog utega, Cibona bi već sada bila među osam u Europi i tamo igrala zapaženu ulogu. Međutim, Ciboni nećemo dopustiti da bude na koljenima. Ona je brend hrvatskog sporta, svetinja grada Zagreba.

Gdje vas se na sportskim borilištima u gradu može najčešće vidjeti?

– Najviše volim ići na utakmice rukometašica Lokomotive na Trešnjevci i košarkašica Novoga Zagreba. Više idem onamo nego na vrhunske sportske utakmice. Jednostavno, ondje se odmorim. Ti se ljudi bore sa 100-200 tisuća kuna cijelu godinu, a ono što mene boli jest to što se ljudima koji imaju osam razreda osnovne škole i nezavršenu gimnaziju dijeli po 10, 15, 20, 30 tisuća eura mjesečno, a oni ne daju ni 10-20 posto kapaciteta koje bi trebali davati. To je jedan od razloga zašto su naše tribine prazne. Eto, dotaknuo sam srž problema.

I hokejaški klub Medveščak je u financijskim problemima. Pomaže li mu Grad?

– A što mislite da bi se u Areni igralo da Grad ne pomaže? Igrali bi znate gdje? Ispred Plodina i Arena centra. Naravno da Grad pomaže i pomagat će Medveščaku, jer gospodin Gojanović sa svojim timom radi dobar posao. Od njega nećete nikakve izjave čuti. On ima dosta problema, ali se sa svojim problemima bori. I zato će imati moju podršku, podržat ću tu pozitivnu zagrebačku sportsku priču – kaže gradonačelnik i odmah dodaje:

– Čestitam i svome prijatelju Paladinu i hajdukovcima. Ne cvjetaju im ruže, Hajduk je u problemima, ali skupiti 20 tisuća ljudi na tekmi u ovo vrijeme može samo Hajduk. Neka gospoda iz Dinama nauče nešto iz te priče. I svi ostali, ne samo Dinamo. To veliko hajdučko srce, ta ljubav za klubom, taj kontakt s ljudima koji čine klub rezultirao je pozitivnom pričom. Nažalost, nema rezultata, ali na krilima Torcide, ljudi koji žive za taj klub, Hajduk ima šanse iako je na aparatima.

Bandić je nedavno u uredu imao zanimljivoga gosta iz Splita.

– Bio je kod mene Joško Vlašić. Ima i on moju potporu za međunarodni skakački miting koji ćemo napraviti u Ciboni u veljači. Joško je asket, sportaš od glave do pete, odgojio je najbolju sportašicu svijeta, a njegov 15-godišnji sin veći je ili ništa manji talent od Halilovića. Neka se ugledaju na njega, neka ih pozovu da ih savjetuje, bit će im bolje.

Oduvijek ste bili pobornik domaćih snaga u zagrebačkim klubovima?

– Nema sreće u zagrebačkom i hrvatskom sportu dok se ne da prioritet domaćim pravim dečkima i radu od početka do kraja, od 5. do 20. godine, dok ne stasaju. Vi možete kupiti nešto privremeno i nekoga nabrijati da gine 4-6 ili 6 mjeseci, a znate kad se najviše gine za svoj klub? Kada izgarate za to, kada osjećate svoj klub u noktu, prstu, srcu, duši, a to samo naši dečki mogu izvesti, biseri poput Mazalina, Arapovića, Šarića...

Dario Šarić je biser

Je li vam se obitelj Šarić obratila za pomoć oko Darija?

– Ne, nisu do mene došli. Savjetujem Šarićevim roditeljima da pregovaraju s ozbiljnim, stručnim i poštenim ljudima, kojima je cilj da taj biser uspije, a ne da ga zaustave u razvoju. To bi bio zločin.

Je li Cibona u igri za nadarenoga Šarića?

– Cibona ni za kim ne treba trčati, a svi koji žele u Ciboni stasati i napraviti karijeru preko nje, dobro su došli, u skladu s mogućnostima, s primanjima u realnim okvirima. Neozbiljno je dok ljudi prebiru po kantama za smeće dijeliti 15, 20 tisuća eura mjesečno ljudima koji se nisu obrijali nijednom. Kakva je to poruka mladim ljudima, koji je njihov motiv ako igra za 300 ili 500 eura mjesečno, a pokraj sebe vidi suigrača koji prima 20.000 eura, ima BMW X6 i do 6 ujutro je po noćnim klubovima. Moja je poruka vođama vrhunskih zagrebačkih sportskih klubova: obiđite u 4 ujutro noćne klubove i vidite što vaši dečki rade! Onda ćete vidjeti zašto vam ti dečki ne mogu trčati posljednjih 15 minuta utakmice. Ja imam 57 godina i istrčao sam devet maratona, i jutros sam trčao deset kilometara. Pozivam ih sve da idu sam mnom na Sljeme i nitko neće prije mene doći. Oni žive od toga, a ja samo zbog ravnoteže duha i tijela to radim. Sad sam još smršavio 6,5 kilograma da se mogu brže penjati.

Nisam operativno u Dinamu

Ima gradonačelnik još jedan zanimljiv prijedlog:

– Neka treneri zagrebačkih klubova dogovore okupljanje svojih igrača između 3 i 5 ujutro s petka na subotu ili sa subote na nedjelju pa da vidimo tko će im se pojaviti trijezan. To je problem koji oni ne žele vidjeti, a ja to govorim jer želim dobro hrvatskom sportu.

Žalite li zbog naprasnoga odlaska Vlatka Markovića?

– Vlatko je otišao jer je sam želio, ali moglo se to napraviti puno pametnije. On je čovjek starog kova, naučio je raditi na jedan način, za njega i Srebrića vezani su veliki uspjesi hrvatskog nogometa. Netko dođe, netko ode, ali kad je Vlatko u pitanju, taj razlaz trebao je biti primjereniji, ako ništa drugo iz kućnog odgoja.

Udruge oko Dinama traže promjene u klupskome vodstvu. Jesu li vam se obraćale?

– Nisu se meni obraćale, a svi koji žele promjene u Dinamu ili bilo kojemu klubu – sretno im bilo. Imat će moju potporu u skladu s rezultatima, kao i sadašnje vodstvo Dinama.

Kako ocjenjujete Čačićev rad u Dinamu?

– Ja sam počasni predsjednik u Dinamu, nisam na operativnoj funkciji, ni skaut, ni izvršni, ni prvi potpredsjednik, ni sportski direktor. S Čačićem nisam prijatelj, ali smo dobri. O njegovu radu nisam kompetentan suditi. Samo znam da Dinamo mora pobijediti Zadar u 4 ujutro, dok su igrači još mamurni. Izgubiti od Zadra, koji ima deset puta manji budžet od Dinama, nedopustivo je! Kao i poraz Zagreba od Zeline. Ali, izgubili su trofej, zato će biti manje para po kriterijima vrhunskog sporta – zaključio je Bandić.