MAX Bilić: Igrači i ja svjesni smo svoje snage, idemo osvojiti Euro!

Dugo nismo sjeli i otvoreno razgovarali. Iskreno, Slaven Bilić (43) već odavno nije bio u takvoj formi, kao da ga je ona Turska vratila u život. Euro je pred vratima, vidjeli smo novog Bilića, ne euforičnog, ne tužnog, ne razdraganog, nije to više izbornik s gitarom.

Zaboravite tog tipa. Ovo je iskusni izbornik, koji je svjestan što ga čeka na Euru, svjestan je da za dva mjeseca vjerojatno neće više biti na klupi Hrvatske, ali svjestan je da ima odličnu selekciju igrača. Otvorio je dušu u kafiću ispred Importanne galerije. Red cigareta, red kave, nije nam loše išlo tih nekoliko sati.

– Dobro je stanje, baš dobro! Neke stvari su bolje nego prije 20 dana. Eksplodirao je Perišić, Jelavić još i više, Mandžukić stalno igra odlično. Olić i Pranjić su dobili neku minutažu, ima ih koji su u slabijoj formi, neki su tek zaliječili ozljede, poput Ćorluke. Evo, i Eduardo počinje s treningom. Loše su stvari ozljede Kranjčara i Lovrena, ali optimističan sam. Kranjčar je počeo trčati, radi naporno, ima šanse da bude spreman. Za EP nije dovoljno biti samo zdrav. A i za Lovrena su najave optimistične. Generalno, stanje igrača uoči EP-a je pozitivno - započeo je Bilić u razgovoru za Max!

I drugi će imati problema...

Lako je Englezima...

– Nije me briga za druge! Nije naša baza kao ona Njemačke, Italije ili Španjolske. Kad se engleski igrač ozlijedi, puno ga je lakše nadoknaditi.

Javnost nestrpljivo čeka Bilićevu objavu popisa putnika na EP.

– Objavit ću ga 10. svibnja, možda bi bolje bilo da ga objavim 14. svibnja, ipak se igraju još neke utakmice, vidjet ću. Neću zvati 30 igrača, još dvojim hoću li odmah zvati samo 23 igrača ili kojeg više. To ovisi i o stanju ovih ozlijeđenih, još nisam odlučio. A s radom nakon prvenstva nastavlja i mlada reprezentacija, ako se dogodi nešto nepredviđeno na pripremama, posegnut ću za nekim od tih igrača. Ne želim se dovesti u situaciju da igrače zovem s odmora u New Yorku ili s neke plaže u Tajlandu.

U glavi je 26-27 imena

Idu li na pripreme dvojica mladih igrača koja bi se trebala kaliti uz A-vrstu?

– Ne mogu ih ni zvati, jer mlada vrsta igra utakmicu. Na pripremama s nama neće biti sigurno, a hoću li nekoga pozvati u kamp u Poljsku odlučit ću prije polaska. Ima kandidata, ponajprije su to Kovačić i Vukušić.

Ima li Bilić popis? Četiri i pol milijuna hrvatskih izbornika zna svoja 23 igrača.

– Imam 26-27 imena u glavi. Dvojba je da li pozvati četiri ili pet napadača, za to peto mjesto konkuriraju Kalinić, Klasnić, Petrić pa i Vukušić. Kadar 8-8-4 daje mogućnost kvalitetnog treninga, tada smo pokriveni na svim pozicijama. Ako imam pet napadača, onda jedan na treningu mora igrati beka. I to se može trpjeti kad je kratko okupljanje, kad su kvalifikacije, ali na dugim pripremama kakve nas čekaju to nije dobro. A opet, može nam zatrebati taj peti napadač. Istina, u vezi imamo dosta ofenzivnih igrača, koji mogu igrati drugog napadača. Zato dvojim, obje su odluke dobre.

Može li bilo tko djelovati na vas pri izboru igrača?

– To će biti moj izbor, moja odluka, i neće biti donesen na osnovi jedne utakmice. Znam da će biti svakakvih reakcija: “Ovaj je pozvan zbog ovoga ili onoga”. Već sada mogu reći da ću se nasmijati na takve primjedbe i mirno sjesti na klupu. Tako je bilo na prvoj utakmici u Livornu protiv Italije, tako je bilo svih ovih šest godina, tako će biti i na EP-u. Odlučujuća je jedino naša prosudba da je to kadar za tri odnosno, daj bože, za šest utakmica. Naravno, netko drugi pozvao bi neke druge, to je logično, ne razmišljamo svi isto.

Okosnica se zna. Je li bilo igrača koji su mogli upasti? Maksimir je nudio Sammira, Poljud Neretljaka...

– Osvježiti se nije loše, ali mi ne idemo na ekskurziju. Nema starih zasluga, osvježavanje momčadi mora donijeti plus u kvaliteti, igrač ne smije doći radi osvježavanja, već mora biti bolji. A takvog ne vidim i nisam ga vidio.

Jeste li riješili dvojbu lijevog beka?

– Nisam odlučio. Ćorluka? Igrat će ondje gdje ga stavimo. Zato sam i išao razgovarati s njim. Hoće li igrati lijevo, desno ili na mjestu stopera tek ćemo procijeniti. Pokušat ćemo sve igrače staviti ondje gdje im najviše odgovara, ali najprije ćemo gledati što je najbolje za momčad.

Zadnjih mjeseci napravio je 10-20 tisuća kilometara, obišao sve igrače.

– Ne putuje mi se, ali jedno je zvati na telefon, a drugo doći uživo. Uživao sam neki dan na Bernabeuu, gledao sam Real – Sevilla. Bio sam kao malo dijete, vrtim se, gledam... Pa, u Münchenu na Real – Bayern. Ali ubijaju me zrakoplovi, vlakovi, automobili... No, ti moji posjeti su odlični. Sad sam bio s Rakitićem, pa dođe čelnik kluba, pa dođe Michel, drugi igrači... Vidio sam da i Raketi imponira što sam došao. U poslu izbornika to je jako bitno. Recimo, prije Turske bio sam u Londonu, razgovarao s Ćorlukom i rekao mu da postoji mogućnost da igra lijevog beka. Kažem mu, trebao si na tome mjestu igrati i protiv Engleske, igrao si na tome mjestu i u klubu, ti to možeš, imaš dva garda... Drugačije je kad se to dogovori uživo, a ne da dođe utakmica s Turskom i kažem mu da je lijevi bek, a on me u čudu gleda, padne u nesvijest. Ti posjeti nisu potreba, već obveza.

Stanje Luke Modrića, ključnog igrača, nije baš dobro.

Problem je u glavama

– Luka je umoran, odigrao je puno utakmica u teškoj ligi, ali vraća se. Harry ne mijenja, ne rotira. Luka će tražiti specifičan tretman. Ne samo on. I dobit će ga svi. Ne plašim se za Luku, on će biti spreman, poseban dio priprema napravili smo za igrače poput njega. Nije zanemariv taj umor, ali pokušavamo promijeniti neke stvari. Taj umor često dolazi iz glave, igrači su manje umorni kad su u klubu. Evo, vam utakmica protiv Ukrajine u kvalifikacijama. Bio je lipanj, u Zagrebu 28 stupnjeva, naši igrači govore da im je vruće, a rođeni su u takvim temperaturama, a Ukrajincima nije vruće. No, bit ćemo spremni.

Jeste li vi i stožer spremni?

– Dobra je stvar za nas iskustvo stožera. Po godinama smo među najmlađima, ali po iskustvu se nitko s nama ne može mjeriti. Ne govorim o trenerskom iskustvu ili godinama života, ali u odnosu na četiri godine prije, samo smo Löw i ja na klupama reprezentacija svojih zemalja. U Austriji nismo znali jesu li pripreme duge, kratke, ovo, ono. A sada treba samo ponoviti ono što smo radili, ispraviti pogreške i doraditi sitnice. U Poljsku i Ukrajinu idemo s iskustvom koje je bilo dobro.

Kakva će biti Hrvatska?

– Morala bi biti odlična. Igrači su iskusni, većina iza sebe ima veliko natjecanje, a pojačani smo s nekoliko igrača. Ozračje nikada nije bilo sporno. Velika je razlika između kvalifikacija i velikog natjecanja. Novi izbornici to ne mogu znati jer to nisu doživjeli. Drukčije je kada dođete u ponedjeljak, par dana treninga, odigrate utakmicu, pobijedite ili izgubite, odete i kažete: “Vidimo se za mjesec dana”. Sada ćemo biti šest tjedana zajedno... Kad je nešto kratko, odlučujuća je kvaliteta, a sad je važno i ozračje. Jedina stvar koju stalno ponavljam i Srni i zadnjem igraču u reprezentaciji je to da svi moraju biti podređeni momčadi, neće biti tolerancije za onoga tko kvari ozračje. Milosti neće biti, jer možemo napraviti puno.

Govorite kao da je Hrvatska glavni kandidat za naslov prvaka Europe.

– Moramo igrati, biti kvalitetni, to će biti na kraju presudno. Na Euru će se igrati malo drukčije nego u kvalifikacijama, neće to biti utakmice kao protiv Gruzije. Možda protiv Irske, ali tko zna, možda i Irci jurnu. Može se očekivati da će biti puno više prostora u utakmicama protiv Italije i Španjolske. One će sličiti na onu utakmicu protiv Turske u Istanbulu, a to je za nas kao naručeno, i to mi podgrijava optimizam.

Je li problem Hrvatske što mnogi igrači iza sebe nemaju odličnu sezonu. Ćorluka, Kranjčar, Eduardo, Olić, Pranjić, Perišić, Šimunić, Rakitić, Dujmović..., nisu se baš naigrali.

– Imamo dosta igrača koji nisu imali adekvatnu minutažu. To je problem, ali puno je veći problem u kvalifikacijama nego na Euru. Tada igrači za suparnika imaju momčad koja je u ritmu, koja gazi. A sad svi dolaze odmorni, počinju trenirati, pripremati se.

Nekako ste optimistični.

– Kad nas hvalim ne kažem da smo kvalitetni kao Španjolska. Nismo bolji ni od Italije. Ali, Italiju možemo pobijediti, možemo i Španjolsku, na Euru se igra jedna utakmica. Imamo mi mana, u napadu imamo više mogućnosti nego na mjestu stopera, zadnjeg veznog ili na desnom boku.

S Eduardom ću riskirati

Kad govorite o problemu desnog beka onda ne mislite na Srnu?

– Srna sigurno neće biti desni bočni! On će biti gore, on je igrač energije kakav nam fali. To sužava mogućnost varijanti na desnom boku, ali imamo mi dovoljno “mesa” da se pokrijemo.

“Meso” bi, uz ove stare lavove, mogli biti Jelavić, Mandžukić i Perišić.

– Jelavić je fascinantan! Od prvog dana, još kada sam ga uveo u igru protiv Intera, znao sam tko je. Jela mi se uvijek sviđao kao igrač, ali to što je napravio je čudo. I Englesku je zaludio, postao je prvi igrač koji je zabio više golova u Engleskoj nego u Škotskoj. Uvijek se kaže, lako ti je u Škotskoj zabijati, što je i istina. I frajer dođe u Englesku i zabije više golova. Pričao sam s Jelom kad sam bio gore, pršti od samopouzdanja. Spreman je, u Evertonu se “ubija”, Moyes je takav trener. Mandžukić drugi dio sezone igra izvanredno. Perišić je u prvom dijelu sezone bio u crnoj rupi, ali finiš mu je bio čudesan.

Njih trojica su debitanti.

– Znamo da će Srna, Modrić, Ćorluka, Kranjčar, Pletikosa, Olić biti na nivou, ali ova trojica mogu biti dodatna snaga. Pričamo o ovoj dvojici napadača, ispast će da su oni moj izbor. A gdje je Olić, gdje je Eduardo...

Što je s Eduardom? Ozljeda ga muči, nije se naigrao. A treba nam.

– Nema kontinuitet. Trebam biti iskren, obožavam ga, ali neću lagati i reći da je u idealnoj situaciji, nema ga drugi dio sezone. Ali, s Eduardom ću riskirati. Kod Dudua me zanima samo da je zdrav i spreman, nitko ne zna dati gol kao Eduardo. Da se razumijemo, nitko ne ide na temelju starih zasluga. Eduarda ne vodim zato što je dao najviše golova u kvalifikacijama za 2008., ako je tako onda ne trebamo ni ići na Euro. Eduardo ide zato što nitko ne zna zabiti gol kao on! I umiriti igru, odigrati. On je naš jedini napadač koji se može povući, ne izgubiti loptu i promijeniti stranu.

Igor Štimac vam je poručio da trebate igru prilagoditi Jelaviću.

– Čudi me da je to rekao Štimac, ako je rekao! Mogu razumjeti da to kaže netko tko nije igrao nogomet, ali Jelaviću prilagoditi igru... Nije je prilagodio ni Everton. Koliko god to bilo apsurdno, lako je logično objasniti zašto je Jelavić dao dva gola Manchesteru, a nije Gruziji. Pa, bolje mi centriramo nego Everton. Ali, Jelavić u engleskoj ligi, najtežoj na svijetu, ima prostora. Golovi se daju dva na tri, nije u kaznenom prostoru bilo osam igrača Manchestera, kao protiv Gruzije. Jelaviću ne treba prilagoditi igru.

Kojim će sustavom igrati Hrvatska?

– Igrat ćemo sustav četiri... Ma, gledajte, sustavi odumiru, bitnije je kretanje desetorice igrača, da budu kompaktni. Mi nemamo krila poput Lennona i Balea, pa ćemo reći da ćemo igrati 4-3-3, to bi s Kranjčarom i Rakitićem bilo 4-5-1. Puno smo opasniji kad igramo s dva napadača. Imamo napadače koji igraju vrhunski i u obrani. Opet se vraćam na Tursku. Nismo u toj utakmici igrali vrhunski zato što su Olić i Mandžukić zabili golove, već zbog toga što su “ubili” frajere. Pa i Barceloni je obrana ključna, njezina igra u obrani daje golove, oduzmu loptu i brzo realiziraju.

Onda, konačno, ambicije na Euru?

– Stvarno mislim da nema momčadi, igrača i izbornika koji ide na Euro i govori: “Samo da se ne obrukamo”. Svi mi prošli smo okrutne kvalifikacije. Ma svi idemo osvojiti naslov! Svjesni smo da možemo protiv svakoga igrati. Sigurno je da su nam u odnosu na neke reprezentacije šanse manje, ali imamo ih. Možemo otići kući i nakon tri utakmice, ali ne idemo zbog toga na EP. Idemo po uspjeh. Bio bih jako razočaran da ne prođemo skupinu!

Javnost još nije napumpana optimizmom, ona utakmica sa Švedskom nije vam dala pokriće za očekivanja.

– Nismo mi ni na Euro 2008. baš pozitivno ispraćeni. Pala su očekivanja nacije od onog Wembleya, u međuvremenu nam se dogodila Nizozemska, pa Škotska, Mađarska. Nismo mi prije EP-a bili kao nakon Wembleya “dajte nam Euro da vas sve pokorimo”. I u takvu ozračju bili smo milimetar do polufinala. Morali smo pobijediti onu Tursku u 90 minuta. Kad razgovaram pojedinačno s igračima, osjeća se optimizam. No, najbitnije je da znamo što moramo napraviti da osvojimo EP. Znate da morate ići spavati u 23 sata, da nema pizze pet dana, nema piva, morate trenirati, biti usredotočeni na utakmicu. Ali ako kartate, ne gledate DVD s utakmicama Irske, a mislite da ćete osvojiti naslov, e onda nećete!

Pripremate li kakva posebna pravila ponašanja, hoćete li dopustiti igračima posjete djevojaka i supruga? Popularno je pitanje hoće li igrači imati pravo na seksualni život?

Kamp preuređen za nas

– Pravila ponašanja su standardna, igrači su na njih navikli, imaju i prostora i slobodnog vremena, a opet se puno radi. U kampu u Warki neće biti dopušteni posjeti supruga, djevojaka, obitelji. Izabrali smo radni kamp. U Austriji smo nakon utakmica ostajali u gradovima u kojima smo igrali, tada su igrači mogli primati posjete. Nisam ulazio u to hoće li tu noć spavati u krevetu sa ženom, djevojkom, djecom... Ovaj put bio sam u dilemi, malo je dana između utakmica. I dok sam razmišljao o tome stigla je obavijest da su jedina dva aerodroma koji nemaju noćne letove Poznanj i Gdanjsk, pa sam odlučio da ćemo nakon utakmica ostati u Poznanju, odnosno u Gdanjsku.

Skrili ste se u Warki, teško će se doći do vas. Samo da ne bude “varka”.

– Kamp nije nogometni, u početku nam se svidio, ali ima i mana. Teren nije ni postojao, mala sauna, bazenčić, nema teretane. Ali, ljudi su nam jamčili i sada kamp u Warki ima sve, teren radi najbolja agencija iz Engleske, napravljena je teretana, rekao sam im da moji igrači vole ići u saunu, napravljena je nova za 12 ljudi, napravljen je bazen, sve je preuređeno kako sam tražio.

Kad smo riješili Euro, okrenuli smo se onom što u Hrvatskoj još ima prioritet. Stanje u HNS-u?

– Nije dobro. Ne samo sad, već protekle dvije godine. Neki su očekivali da ćemo preletjeti kvalifikacije, dopuštam da je bilo igara ispod našeg nivoa, ali nikad nisam govorio da je to radi stanja u HNS-u. Neće to biti nikakav alibi ni za Euro, sačuvali smo unutarnju kompaktnost. Problem je što se stanje u HNS-u prebacilo na tribine, nije normalno da se s tribina čuju zvižduci u 15. minuti ili da se u 4. minuti čuje “HNS, pederi...”. To negativno djeluje na igrače. Ali, sve to neće utjecati na naše igre na EP-u.

Koliko pratite sve što se događa?

– Sve pratim minimalno, od prvog dana ostao sam neutralan, i u onoj kampanji između Štimca i Markovića. Ali, nikad neću tajiti istinu, kakav bih ja bio čovjek da ne pohvalim Markovića za sve što je napravio u ovih šest godina. On je nama odličan.

Mamić mi se ne miješa u posao

Dojam o ministru Jovanoviću?

– Moj prvi dojam, našli smo se dva dana nakon moje operacije, bio je izniman. Razgovarali smo 45 minuta, otvoreno sam mu rekao sve što mislim. Ovo sad mi se ne sviđa. Putujem svijetom i svi me pitaju o hrvatskom sportu, pitaju me za tajnu našeg uspjeha, ne mogu vjerovati. A ja im ne mogu odgovoriti na pitanje: “Kakvi ste to vi Hrvati, odakle Janica, Ivica, Blanka, rukomet, nogomet?”. Ne znam, nismo nadljudi, kažem im da volimo sport. Nogomet je toliko digao Hrvatsku, a ministar stalno pljuje po njemu. “Pljuni u ogledalo, močvara...” To me razočaralo. Koliko me oduševio u prvom susretu, toliko je sad krivo postupio. Zar sam ja dio močvare? Ili Boban, Šuker, Stanić, Bokšić, Štimac...? Stanite malo, mi smo napravili neke stvari!

Treba li otići Vlatko Marković?

– Nije moj posao da govorim o tome, za njega imam samo riječi hvale. Ako treba otići, neka ide, ali na dostojanstven način, a ne kao monstrum.

U toj je priči ključan Zdravko Mamić. Postavlja se kao gospodar svemira, on je taj, koji kaže kad Marković treba otići, on si uzima pravo da kaže da vi odlazite. Kakvi ste s njim?

– S Mamićem imam normalan odnos, kao što ga imam s Malešom. Moram imati dobar odnos s vodećim ljudima Dinama i Hajduka, to su klubovi iz kojih crpim igrače. Ali nitko, pa ni Mamić, ne miješa mi se u posao. Odnosno, miješaju se samo moji suradnici. Logično mi je da svatko gura svog igrača, tako rade i Dinamo i Hajduk. Neka guraju svoje, to je dobro, ali kod mene to nije presudno.

Onda, odlazite li nakon Europskog prvenstva?

– Ugovor mi istječe. HNS mi je 2-3 puta, kroz priču, ponudio novi, ali rekao sam, kao i uvijek, da mi ugovor ništa ne znači ako nije dobro. Moj eventualni ostanak odredit će Euro, treba vidjeti što kažu igrači, HNS, javnost, mediji...

Nekako ste neodređeni. Kao da odlazite, ali to ne želite reći.

– Ja sam više trener nego menadžer, trener koji bi najradije spavao na terenu, a u tome klupski posao daje puno više. Izborničkim se poslom ponosim, uživam, i ništa što budem kasnije radio neće biti blizu tome. Ne krijem da me zanima klupski nogomet, a hoće li to biti za dva dana ili dvije godine, trenutačno nije bitno, jedino je EP bitan.

Puno vas je klubova tražilo proteklih godina.

Ne mislim da sam potplaćen

– U posljednjih pet godina bilo je puno priča, kontakata, čak i pregovora, ali samo da vidim kako bi to izgledalo. Ni u jednom trenutku nisam mislio napustiti Hrvatsku. Svi misle da čekam nekog diva, ali briga me kamo ću. Jedini je uvjet da mi bude dobro u klubu, ne bojim se otići bilo kamo. Ponosim se što nisam otišao iz prve, druge... pete, a mogao sam. Prije Eura 2008. želio me HSV, on mi je jedan od prvih pet klubova koje bih trenirao. Ali, rekao sam sebi, nećeš otići iz prve. Onda je došao Euro, malo nam je nedostajalo za velike stvari, nisam želio otići. Nisam želio otići ni kao gubitnik, nakon što nismo izborili SP u JAR-u. Osjećao sam neki dug. A bilo je klubova, i to velikih. HNS mi je dao puno, izabran sam za izbornika kada nije bilo lako. Došao sam iz mlade reprezentacije, a tko je to iz mlade vrste došao u A-reprezentaciju! I zato nisam htio otići naprečac.

Mogli ste uzeti milijune, a vi vodite Hrvatsku za 120 tisuća eura po sezoni. Jeste li potplaćeni?

– Živim dobro, živim u Hrvatskoj u kojoj mi taj novac omogućuje izvanredan život. Da mi netko kaže, evo ti do kraja života 10 tisuća eura mjesečno, bio bih kreten da kažem da mi nije dosta. To sam pregrmio. Drugi ugovor potpisao sam da i nisam gledao iznos, samo sam pogledao iznose mojih pomoćnika. Sebi sam rekao: “Što ćeš pregovarati, ako želiš pregovarati, onda nisi za taj posao, idi po veću lovu”.

Posljednji u nizu “vaših” novih klubova je Beşiktaş. Idete li u Tursku?

– O tome znam koliko i vi, čak i manje. Neću lagati, ima klubova, no neki su bili izmišljeni, o nekima se nije ni pisalo, a neki su pogođeni. Taj posao prepustio sam bratu Domagoju, jedino tako mogu biti usredotočen na EP.

Čitaju li se inozemni mediji, može se steći dojam da se nudite na sve strane.

– Strani novinari me uglavnom ulove za par riječi na putovanjima. I sada imam više od 200 zahtjeva stranih novinara za intervjue! Englez pita bih li volio raditi u Engleskoj, Nijemac me pita o Njemačkoj, novinar iz Turske pita bih li mogao raditi u Turskoj... I onda to tako ispadne, pa neće me Englez pitati hoću li raditi u Turskoj. Da slijepo želim u Englesku, već bih otišao. Nije me briga gdje ću raditi, znam da to neće biti Španjolska, Francuska ili Italija. Kad bi ovisilo samo o meni, više bih birao klub, grad i ambicije. A bitni su mi i suradnici. Budem li mogao birati, ići će sa mnom. Sve smo zajedno prošli, zašto se ne bismo i u klubu zajedno okušali.

Bilić s EP-a 2008. i s EP-a 2012.?

– Danas sam puno bolji izbornik nego prije četiri godine! Iskusniji sam i psihički čvršći.

Razmišljanja uoči EP-a...

– Ponosim se svime što sam dosad napravio s Hrvatskom, i vjerujem da ću nakon EP-a biti još ponosniji.

>> Originalni tekst pročitajte u sportskom tjedniku Max! <<