Duje Čop (22) imao je povlasticu da nastupi na dvije jubilarne utakmice u povodu stotog rođendana, onoj Hajdukovoj, a godinu potom i Splitovoj. Da je Dinamo stariji, mogao je nastupiti i na njegovu jubileju – pokušali smo novog dinamovca isprovocirati na početku razgovora.
– Koliko znam, Dinamo je proslavio stoti rođendan lani – nije se dao Duje, kojega splitski novinari pamte po vrlo dojmljivom debiju.
Trebalo mu je samo 13 minuta da u debiju protiv Kamena Ingrada zabije, nakon čega je pored novinara projurio u svlačionicu. Dugo smo ga čekali, a kad je napokon stigao, ispalio je:
– Gdje ste bili do sada!?
No vrlo brzo se ispravio.
– Nisam mislio gdje su novinari bili prije nego što sam zabio gol, nego dok sam prolazio kroz miks-zonu – objasnio je.
Špekuliralo se da je upravo zbog menadžera morao iz Hajduka, no Duje ne vjeruje u takve priče.
– Oni su prije svega moji prijatelji, puno su mi pomogli u karijeri, ali i privatno, kao osobi. I danas živim u Šošinu stanu, zajedno s njim i njegovom obitelji, i osjećam se kao da sam dio te obitelji – kaže Čop.
Duje kaže da u Dinamovoj svlačionici nije na sceni dalmatinski klan.
– Ma kakav klan! Ademija znam iz reprezentacije, a s Rukavinom sam dobar još iz vremena dok smo zajedno igrali za Hajduk. Odemo na ručak...
Ipak, uskoro će najveći hrvatski derbi, u Maksimir 29. rujna dolazi Hajduk i sigurno će biti na meti Torcide.
– Ne opterećujem se, sada sam igrač Dinama, dat ću 100 posto, kao i dosad, i željeti da moj klub pobijedi. Na svakoj utakmici pokušavam dati gol, tako će biti i u ovoj i proslavit ću ga sa suigračima, kao i dosad.
Za Duju je igranje u Ligi prvaka ostvarenje dječačkog sna.
Čop ima tri sportske želje za ovu sezonu.
– Dvostruka kruna, da u Ligi prvaka zakompliciramo skupinu i osiguramo utakmice na proljeće u Europskoj ligi, te da zabijem što više golova.
Široj javnosti malo je poznato da je i Dujin otac Davor bio vrhunski igrač, pogotovu u Hajduku potkraj sedamdesetih. Duje priznaje da je otac bolji od njega. Te dodaje - “zasad”.
– Igrao je četvrtfinale Kupa prvaka s Hajdukom, ja nisam, bio je i najbolji strijelac lige, ja nisam... pa nema dvojbi tko je zasad bolji. No približavam mu se i nadam se da ću ga dostići.
Davor je seniorsku karijeru započeo u Hajduku 1976. kod Miće Duvančića. Igrao je tri sezone, a onda je morao na posudbu u Kruševac.
– Inzistirali su da im Hajduk posudi mene i Jurička. Mi smo bili mladi reprezentativci i tražili su nas u zamjenu za Simovića i Pešića – otkriva Čop, koji od svih utakmica Hajduka najradije pamti ogled s Hamburgom.
– Nezaboravna atmosfera, nezaboravna utakmica, sve se poklopilo, osim što nismo išli dalje. A mogli smo...
Pamti i naslov najboljeg strijelca lige, koji je osvojio unatoč brojnim namještaljkama u zadnjem kolu, koje je Šajber poništio i naredio da se igra ponovo.
– Drago mi je da ste mi dali priliku da pojasnim neke stvari koje su do sada bile skrivene od javnosti. Nemam se čega sramiti jer sam naslov osvojio na terenu, a neki su mi ga pokušali oteti na nepošten način. Činjenica je da sam ja u zadnje kolo ušao kao najbolji strijelac lige, sa dva gola prednosti ispred Zlatka Vujovića. U to sam vrijeme igrao za Dinamo iz Vinkovaca i u zadnjem smo kolu gostovali na Poljudu. Kad je Zlatko izašao u 25. minuti utakmice, mislio sam da je gotovo, no na poluvremenu sam čuo da je u susretu Sutjeske i Budućnosti poluvrijeme završeno rezultatom 5:5 i da je Bursać postigao svih pet golova.
Utakmica u Splitu završena je pobjedom Hajduka 5:3, a Čop je u drugom poluvremenu zabio sva tri gola za Vinkovčane.
– Pa nisam ni ja veslo sisao! Igralo se ponovo i nitko me nije stigao na čelu ljestvice najboljih strijelaca. Zaslužio sam taj naslov, kao i naslov najboljeg igrača lige, no i u tome su me zakinuli – tvrdi Čop.
>> Cijeli intervju čitajte u novom broju sportskog tjednika Max! <<
Nisi ti momce za to sposoban !!!!