MAX Dautbegović: Krstanovića sam otkrio još 2008.

Sportski tjednik Max posjetio je legendarnog Dinamova golmana Fahriju Dautbegovića (68), koji je za modre branio od 1967. do 1974. godine. Danas proživljava najteže dane u životu. Ove godine u vrlo kratkom vremenu umro mu je brat Mustafa, a potom i najstariji sin Alen.

Poslije gubitka najmilijih, Faćo je operirao kuk i sada se oporavlja u svojoj vikendici u uvali Duboka kod Kleka, koju je sagradio još 1974., kada je odlazio iz Dinama. U Dubokoj su s njim supruga Ljubica i najstarija unuka Matea, a uskoro će im se pridružiti i ostali članovi obitelji.

– Kada sam se vratio iz Kine da operiram kuk, doma me je dočekala tragedija. Sinu Alenu, koji je prije pet godina operirao tumor, posljednja snimka pokazala je da se teška bolest vratila. Punih mjesec dana na Rebru se borio za život. Bio je veliki borac, nije se predavao, ali smrt je bila neumoljiva – drhtavim će glasom Faćo kojemu su zasuzile oči čim je počeo govoriti o sinu.

– Sve nas je pogodila ta tragedija. Iza njega ostala je supruga Lidija s dvoje djece – 18-godišnjom Mateom i tri godine mlađom Deom. Bio je to šok za sve nas. Bolest se pojavila prije pet godina i tada je, zahvaljujući liječnicima na Rebru, tumor uklonjen. Pet godina nije imao problema. Međutim, posljednji nalaz nije bio dobar... – nastavlja ispovijest Faćo koji će, nakon što se oporavi od teške operacije kuka, nastaviti skautirati igrače za Dinamo.

– Morat ću opet početi nešto raditi zbog Alenove djece. Dogovorit ću se sa Zdravkom da opet počnem skautirati za Dinamo – ističe Fahrija koji je ponosan na svoje unuke Deu i Mateu.

On i pokojni mu sin Alen dali su Dinamu zajedno svojih 50 godina života. Faćo je kao golman i trener u maksimirskom klubu proveo 35, a Alen 15 godina. Mlađi Dautbegović, za kojega su govorili da je imao očeve vratarske gene, nije imao sreće da puno brani za Dinamo, u to je vrijeme neprijeporan na vratima bio Dražen Ladić, pa je svoj veliki obol dao kao trener golmana.

Stariji Dautbegović otkrio je i stvorio brojne vrsne golmane, a to je pošlo za rukom i njegovom pokojnom sinu Alenu koji je nastavio očev posao u Dinamu. Iz njegove su trenerske generacije izvrsni golmani Kelava, Lončarić, Šarlija i Turina.

– Nas dvojica bili smo više od oca i sina. Često smo žučljivo raspravljali o poslu trenera golmana. Uvijek smo nadopunjavali jedan drugoga, a u našim karijerama bilo je još nekih dodirnih točaka. Ja sam trenersku karijeru započeo u Rudaru iz Kaknja, a moj Alen jedno je vrijeme branio za taj klub. I još nešto zanimljivo, obojica smo se oženili iz istog kraja – moja je Ljubica iz Kaknja, a njegova Lidija iz Kraljeve Sutjeske, mjesta u kakanjskoj općini – kaže nam Fahrija Dautbegović, napominjući kako mu se u ovoj godini, koju je obilježila obiteljska tragedija, ipak dogodilo i nešto lijepo.

– Ivan Krstanović moje je otkriće. Prije tri godine vidio sam ga u Posušju i rekao: "To je igrač za Dinamo!" Zoran mu je ponudio da odmah prijeđe u Lokomotivu, ali on nije pristao. Ipak, došao je zaobilaznim putem, a ja sam tada tvrdio da je on igrač za Dinamo. Gledao sam ga u Posušju protiv Čelika. U prvih 20 minuta zabio je tri gola – jedan desnom, drugi lijevom nogom, a treći glavom. Pokazao se pojačanjem odmah u prvoj Dinamovoj službenoj utakmici. Prije mjesec dana preporučio sam ga i Safetu Sušiću, izborniku reprezentacije BiH. Pape mi kaže da on nije znao da je Popa Hercegovac. Međutim, Krstanović je izabrao Hrvatsku – ističe Faćo koji je osim Krstanovića Zdravku Mamiću preporučio i Alispahića.

– Išao sam gledati i Zeca. On je izvrstan igrač, ali nije tip centarfora za Dinamo. Gledao sam Zeca, a vidio sam Alispahića i preporučio ga Zdravku – kaže Faćo koji je oduvijek znao prepoznati pravog igrača.

Faćo je nakon Dinama otišao u München 1860. gdje je branio dvije godine. Možda bi u tom klubu ostao i dulje da nije bilo problema s transferom u Köln koji je tada trenirao Čajkovski.

– Sve je bilo dogovoreno da iz Münchena prijeđem u Köln, ali doveli su drugog golmana, a ja sam ostao bez angažmana. Zbog toga sam prešao u Olimpiju iz koje sam otišao u Sarajevo, gdje sam branio gotovo dvije godine spasivši klub od ispadanja – kaže Faćo.

Cijela priča u Maxu.