Trese ga groznica, znamo tog tipa. Godine prolaze, idu, ali kod njega je žar uvijek isti. Sada će na Maksimiru u, mnogi će reći, utakmici destljeća kao kapetan izvesti Hrvatsku protiv Srbije.
- Izvesti momčad na travnjak, zar ima nešto lijepše od toga. Zbog toga i obožavam nogomet – uoči brojnih svojih kapetanskih utakmica govorio nam je Darijo Srna.
Taj žilavi 30-godišnji Metkovac, koji je otpočetka karijere znao kamo ga ona vodi, imao je velikih utakmica. Kapetan Hrvatske na Euru, mijenjao je zastavice na utakmicama protiv Irske, Italije i Španjolske, sa Šahtarom je u zrak podignuo pehar namijenje pobjedniku kupa UEFA... Bilo je velikih događaja u njegovoj karijeri, ali ovaj 22. ožujka spada u red najvećih. Na utakmici svih utakmica, takve su te naše utakmice sa Srbijom, on će biti vođa, čovjek koji će nas povesti do pobjede. Hrvatska preko trinaest godina čeka dan pobjede, taj listopad 1999. godine kada su nas slobodni udarci Siniše Mihajlovića izbacili s prvenstva Europe, muči nas već dugo.
Srna je tada imao 17 godina, stigao je iz Neretve u Hajduk kao veliki talent. Tu je utakmicu gledao na televiziji, sjeća se nekih detalja, ali nikada nije bio od onih tipova, koji su se opterećivali prošlošću. Par mjeseci kasnije, dok je Hrvatska još vidala rane od ispadanja Srna je debitirao za Hajduk, dvije godine kasnije odigrao je svoju prvu utakmicu za reprezentaciju. Od samog početka bio je tip osuđen na uspjeh, on je jednostavno takav.
- Rad, jaka glava, želja... Ako treba grizem i travu. Počeo sam kao polušpic, bio vezni, uskoro sam završio na beku, shvatio da mi je to najbolja pozicija – rekao je nedavno u jednom od intervuja za srpske novine.
Sjećamo se tih njegovih bekovskih početaka, u jednoj utakmici tri puta je krivo izveo aut. Svaka slijedeća donosila je nešto više, kad je imao osamnaest nije bilo sumnji da će Srna uspjeti. Kako se to znalo? Jednostavno, to se vidjelo na njemu, na svakom njegovom pokretu, u njegovom hodu. A o igri da i ne govorimo. Ali, gledali smo i boljih od njega, koji nisu uspjeli. Glava, želja za uspjehom, rad, to su Srnine tajne.
U Maksimiru će 22. ožujka doživjeti jedan od svojih vrhunaca, igrat će utakmicu, kako je jednom rekao Alen Bokšić, “zbog kojih se živi”. Već ga vidimo dolje u maksimirskoj utrobi, adrenalin skače, nervozno se šetka, pogledava svoje igrače, mjerka protivnike... A kada kroči na travu postaje miran, kapetan, spreman i gristi travu za pobjedu ako to treba.
Pokušava Srna ovu utakmicu staviti u rang normalnih, zna da bi svaka euforija mogla biti pogubna. Hrvatska je, osim kada igra s top reprezentacijama poput Španjolske, favorit u svim utakmicama, posebno domaćim. Prema svim parametrima to smo i u ovoj utakmici. Mogu se Srbi hrabriti, nadati, ali zvijezde poput Modrića, Mandžukića i Srne nemaju. Oni su, koliko god se hrabrili i nadali, momčad iz drugog razreda europskog nogometa.
- Favoriti smo, od toga ne bježimo – kazao je Srna.
Kapetan je odlučan povesti Hrvatsku u veliku pobjedu. Oduvijek je bio vođa, o tome sanjao kao klinac. Sada će mu se snovi do kraja ispuniti.
Priča o Srni objavljena je u sportskom tjedniku Max!
Pa sine da ne mislis ti da si bolji od Baneta Ivanovica na desnom beku... hahahahahaha