MAX Križanac: Perišićeva je snaga 
u silnim jajima

Sportski tjednik Max u najnovijem broju donosi priču o omiškom gusaru Ivici Križancu.

– Trener Tonći Bašić naredio je da pripreme počnu nešto ranije i morao sam odustati. Planirao sam putovati na Euro, gledati naše i Ruse, no sada gledam na televiziji i uživam – otkriva razloge ostanka Ivica Križanac kojemu se posebno svidio njegov Omišanin, mladi Ivan Perišić (23).

– To je igrač koji svakoj momčadi može donijeti kvalitetu više. Iznimno je kvalitetan i već sada je pravi igrač iako može još napredovati. U budućnosti ga vidim kao vođu naše reprezentacije.

Križanac godinama poznaje obitelj Perišić. Bili su susjedi u Omišu, gledao je kako mali Ivan odrasta...

– Znate li koja je tajna njegova uspjeha? Cijeli je život jeo mnogo jaja – rekao je nasmijavši se Križanac.

Perišićeva obitelj ima farmu jaja, odatle Ivanu i nadimak Koka.

– Šalim se, naravno. Ivan je divan dečko, dobro odgojen i od rođenja bio je predodređen za uspjeh. Sjećam se kao da je bilo jučer, mi stariji igrali bismo na malonogometnim turnirima, a on bi u poluvremenu utrčao na teren i gurao loptu prema golu. Jedva je hodao, a udarao je po lopti i lijevom i desnom. Čudo jedno, već tada se vidjelo da će od njega biti nešto. Bio sam siguran da će uspjeti jer toliku volju za treniranje i rad morao je naplatiti.

Križanac iznad svega cijeni to što je Perišić ostao čvrsto na nogama, uspjeh ga nije nimalo promijenio.

– Normalan je za jednog Omišanina, koliko mi Omišani uopće možemo biti normalni.

Iako je već nakon prve utakmice protiv Irske bilo povika na stopere, Križanac ne smatra da su oni problem.

– Bilo je individualnih pogrešaka, ali obrana je, ukupno gledano, solidno obavila svoj posao. Uvijek može bolje, ali dobri smo, imamo šanse za drugi krug u skupini koja je objektivno najbolja i najteža na Euru. Jer ni jedna druga skupina nema tri momčadi među deset najboljih na svijetu.

 Za Križanca će mnogi i danas ustvrditi da je najbolji stoper u HNL-u te kako je prerano otišao u reprezentativnu mirovinu. Mogao je pomoći i na Euru.

– Bila je to teška odluka, no spletom okolnosti morao sam je donijeti. Procijenio sam da je to u tom trenutku najbolje i za mene i za reprezentaciju. Zbog jakih bolova u leđima morao sam stati. Sada, u dresu Splita, napori nisu tako veliki kao dok sam igrao za Zenit i leđa su mi mnogo bolje. No, kad sam se jednom oprostio, ne trebam se više vraćati. Navijam, bodrim momke...

 Priču o njegovu sukobu s Josipom Šimunićem nije želio otvarati.

– To nije bila istina. Nas dvojica bili smo i ostali dobri, a tko je i zašto to lansirao, ne zanima me previše.

Hajduk neostvarena želja

 Ovo je ljeto bilo ljeto odluke. Pred Križancem su stajale dvije ponude, ona Hajdukova i Splitova. Priznaje da mu nije bilo lako.

– Kako će mi biti lako kad me zove Hajduk? Svi znaju da smo prije godinu i pol dana bili blizu dogovora, no čovjek koji je u ime Hajduka vodio pregovore nije napravio ono što je morao, pa se poslije pokušavao opravdati i sve je svaljivao na mene. No nisu ljudi budale. Ne krijem da mi je Hajduk bio velika želja, no nisam mogao ljudima u Splitu zabiti nož u leđa. Bili su prema meni vrlo korektni, prijatelji smo, na kraju smo postigli i nekakav rezultat i nije bilo razloga da dignem sidro i odem. Kad je Hajduk u pitanju, taj je brod isplovio prije godinu i pol dana.

Ipak, ne krije da je pregovarao s trenerom Mišom Krstičevićem i članom Nadzornog odbora Ljubom Pavasovićem Viskovićem.

– Ovaj put to je bilo nešto posve drugo. Obojica su bili iznimno korektni, izložili su mi svoj plan, ja sam im rekao da mi se to sviđa, no da moram prije odluke sjesti za stol s predsjednikom Slavenom Žužulom i da ću im se javiti. Odluka je bila takva kakva jest, Hajduk će mi ostati neostvarena želja. Žao mi je, kao što bi bilo žao svakom djetetu iz Dalmacije koje od malih nogu navija za Hajduk, ali čelnici Splita bili su pošteni prema meni i korektno je da im istom mjerom i uzvratim.

Za razliku od Hajduka, klub iz Parka mladeži čvrsto je na nogama i nema financijskih problema.

– Sve je to zasluga braće Žužul koji su privatizirali klub i vode ga pažljivo, kao svoju tvrtku. Logično je da je klub stabilan i na zdravim nogama, kao što je i logično da je u sjeni Hajduka. Niti će Split iz te sjene izaći, niti tome teži. Bilo bi dobro da više surađujemo.

Lani je Split bio hit prvenstva, osvojili su crveni treće mjesto i izašli u Europu. Ove godine ostali su nadomak Europe, na četvrtome mjestu.

– Napravili smo malu pogrešku, smatram da je u zimskom prijelaznom roku otišlo i došlo previše igrača. To se radi na kraju sezone, kad ima više vremena za izbor igrača i njihovo uigravanje.

 Čop će se snaći u Dinamu

Split je stabilan, orijentirao se na mlade igrače iz vlastitoga pogona.

– Mali je Rebić praktično sam odveo mladu reprezentaciju do 19 godina na prvenstvo Europe. Bit će standardan i u onoj do 21 godine. Erceg je također iznimno kvalitetan i očekujem njegovu ekspanziju. Ima još mladih igrača koji zaslužuju pažnju jer su talentirani, koje će klub forsirati. Šteta što je Duje Čop otišao.

Križanac vjeruje da će se Čop snaći u Dinamu.

– Izabrao je taj put i ja mu kao prijatelj i suigrač želim sreću. U Zagrebu su mu menadžeri, tamo je i nekoliko igrača iz iste agencije, tako da ne vjerujem da će imati problema s adaptacijom. A što se tiče terena, siguran sam da će pokazati koliko vrijedi. Naposljetku, on je bio i naš prvi strijelac.

Smanjenje lige na 12 klubova, smatra, dobar je potez jer će se kvaliteta koncentrirati u manje sredina.

– Strah me kako će klubovi preživjeti krizu. Da igrači po godinu dana ne primaju plaće, a moraju plaćati doprinose..., to je nezamislivo, to ne postoji nigdje na svijetu.

Nakon Eura uslijedit će promjene na čelu HNS-a i za kormilom reprezentacije. Čelne uloge preuzet će Davor Šuker i Igor Štimac.

– Dobro poznajem obojicu i vjerujem da obojica mogu pomoći jer su bili veliki igrači. Šuker je, uostalom, najpoznatiji Hrvat u svijetu, što mogu potvrditi i iz osobnog iskustva, a proputovao sam mnogo zemalja. Štimac je veliki entuzijast i fajter koji se iskušao i u trenerskim vodama. Veliki je motivator, baš ono što reprezentaciji treba.