MAX! Matthäus: Orgije, intrige, puč i žene koje sam volio

Novi broj Maxa donosi priču o kontroverznom njemačkom nogometašu Lotharu Matthäusu! Autobiografija pod naslovom “Ganz oder gar nicht” (“Potpuno ili nikako”), koju je Matthäus početkom mjeseca predstavio u Njemačkoj, njegove će sunarodnjake opet potaknuti na rasprave o nekadašnjem kapetanu Bayerna i njemačke reprezentacije, danas trenerskom pustolovu, uz vječno pitanje: “Što je zapravo Matthäus?”. Genijalac, bonvivan, svjetska klasa ili jednostavno – naivčina! Ili sve to zajedno?

U biografiji čije je dijelove objavio Bild prisjetio se početaka i debitantskog nastupa na velikom natjecanju – EP-u 1980. Bilo mu je tek 19 godina, a sudjelovao je u Elfovu osvajanju drugog naslova prvaka Europe...

“Uspjeh mi je brzo udario u glavu. Odjednom sam bio na naslovnicama novina koje sam do jučer raznosio. Dopustio sam da me zavedu, sve češće sam i duže izlazio... Nakon dobrih igara rado sam zavirio u čašicu, živio sam kao u filmu! Nakon pive slijedio je viski, ponekad i uoči važnih utakmica! Ipak, trener Heynckes nikad me nije maknuo iz sastava, nego bi me gazio pred svima: ‘Prezadovoljan si, presiguran, tvoje životno okruženje nije dobro...’. Bio je u pravu...”.

Uslijedio je SP 1982., a Lothar otkriva nepoznate detalje s natjecanja na kojem je Njemačka osvojila srebro.

“Taj mi je SP više ostao u sjećanju po pijankama i orgijama nego po nogometu! Nažalost. Na pripremama su čak i odgođeni neki treninzi jer neki igrači nisu mogli ustati iz kreveta! Ne da se pilo, nego se pijančevalo. Jupp Derwall bio je idealan trener za takve igrače. Ne želim izigravati čistunca, ali sve su organizirali stariji igrači. Spomenut ću samo da smo imali modnu reviju u hotelu, a neki modeli nastavili su izlagati po sobama igrača. Ja sam se kao klinac iz provincije svemu mogao samo diviti...”

Šest godina poslije bio je jedan od “junaka” razuzdanog provoda u Elfu.

“U pripremi za EP u našoj zemlji savez je organizirao turnir u Berlinu. Nakon poraza na jedanaesterce u prvoj utakmici protiv Švedske nas nekoliko priuštilo je noćni provod. Organizirali smo si opel, dvojica su sjela naprijed, trojica straga... Obišli smo sve značajnije “radnje” Zapadnog Berlina, od diskoteka, preko kioska s kobasicama, do slavnoga bordela Bel Ami u blizini Olimpijskog stadiona. Satima smo sjedili u loži, pili šampanjac s damama i naravno da nije sve završilo u naslonjačima...”

Klinsmann me progonio

U 6 sati vratili su se u odaje Elfa, a u 11 sati čekao ih je momčadski sastanak.

“Zasjeli smo uobičajeno za stolove ne sluteći ništa kad je Beckenbauer uletio i okomio se na nas. Pardon, okomio se na mene! ‘Uvijek ti!’, vrištao je. ‘Uključi već jednom mozak!’ Rigao je sve psovke kojih se mogao sjetiti, a pritom uopće nije bio bijesan jer smo se provodili, nego jer smo se ondje dovezli vozilom saveza...”, otkrio je Lothar, koji je kad je to posrijedi bio očito puno jači igrač od našeg Sammira, te usput dao upute kako lude noći idu skupa s treninzima...

“Čudesno. Znao sam na jutarnje treninge dolaziti još malo pod gasom. Prvih 15 minuta je najgore, moraš biti postojan, a kroz čisti zrak i tjelesno opterećenje mamurluk automatski iščezne. I pušio sam, počeo sam sa 12-13 godina. Kao igrač popušio bih pet do deset cigareta na dan. Prestao sam nakon 25 godina.”

Uz takve pikantne detalje otkrio je i kako je umalo postao igrač Reala.

“U ožujku 1991. sastao sam se s Realovim predsjednikom Ramonom Mendozom u ženevskom hotelu. Brzo smo se dogovorili o plaći i dali smo si ruke, još je samo ostalo da se klubovi dogovore, jer sam imao važeći ugovor s Interom. Ali, predsjednik Ernesto Pellegrini odgovorio je Realu da nisam na prodaju iako sam otvoreno rekao da se u Milanu ne osjećam više sigurno, da želim zaštiti djecu. Naime, u Bavarskoj su ulovljena dvojica otmičara iz Istočne Njemačke koji su nas imali na piku, a otkriveni su jer ih je policija ulovila da prate sina Christiana Neureuthera. Ali čak i nakon te priče Pellegrini je rekao ‘ne’!”

Uz brojne prijatelje u nogometu je stekao i neke neprijatelje, a broj jedan na toj listi je – Jürgen Klinsmann!

“Ni prema obitelji ni prema klubovima nikad se nisam ponašao proračunato. Vodile su me emocije, bio sam otvoren i izravan. Klinsmann je potpuno drukčiji tip. On dugo promišlja odluke i ima strategiju od koje ne odstupa. Kako bi proveo tu strategiju, on se ne osvrće iza sebe, sklanja druge ljude s puta ili pušta da budu sklonjeni. Znao sam da se zbližio sa šefovima, i u Bayernu i u Elfu, i da me ogovara. Posebno pamtim kad sam se oporavljao nakon operacije Ahilovih tetiva, a reprezentacija je išla na prijateljsku utakmicu u Južnu Afriku. Berti Vogts znao je da se oporavljam i rekao mi je da me ne treba za tu akciju, da će testirati druge igrače. Kad, jedne me večeri oko 23 sata iz Južne Afrike nazvao moj čovjek od povjerenja, nije bio igrač, i rekao mi: ‘Lothar, rade ti o glavi. Klinsmann i Helmer inicijatori su pobune.’ Da je govorio istinu i da im je inicijativa prošla, bilo je jasno kad me Vogts prestao zvati.”

Autobiografija inače nije Matthäusov prvi spisateljski uradak. 1997. objavio je “Dnevnik” nakon čega su mu oduzeli kapetansku vrpcu u Bayernu. I za to je okrivio Klinsija.

“Na dan predstavljanja knjige morao sam se javiti u upravu. Ponio sam i nekoliko primjeraka knjige. Ali odluka je već bila donesena. Mislim da je to bilo Klinsmannovo maslo, kao što nije bio nezainteresiran ni kad je Otto Rehhagel pola godine prije najuren unatoč plasmanu u finale Kupa Uefe!”

Posljednja akcija s Elfom bio je EP 2000., na kojem Nijemci nisu uspjeli proći skupinu, a Lothar sad otkriva što je tome prethodilo...

“Kad sam objavio da odlazim igrati u Ameriku, moj je utjecaj u Bayernu i Elfu bio oslabio. Svi koji su mi prije virili iz guzice kako bi što više profitirali u reprezentaciji, počeli su se okretati od mene. To su bili Didi Hamann, Markus Babbel, Jens Jeremies i Thomas Linke. Posebno je Linke imao prikladno prezime (u prijevodu – lijevi, op. a.). Na pripremama na Mallorci razvilo se, blago rečeno, negativno ozračje protiv izbornika Ericha Ribbecka. Jedan mi je suigrač prišao i rekao: ‘Lothar, molim te nazovi Franza i reci mu da nas Ribbeck neprofesionalno trenira.’ Uslijedio je prijedlog u koji nisam mogao povjerovati. Nakon što bi Ribbeck postao povijest, ja sam trebao sjesti na njegovo mjesto!? Kako, molim? Isti oni koji su mi okretali leđa sad bi me pučem postavili za izbornika!? Uistinu sam nazvao Beckenbauera, ali ne da bih srušio Ribbecka, nego da ga zamolim za mišljenje. Franz je predložio da sjednemo za stol i da raspravimo sve. Nakon toga sam rekao dečkima da si tu ideju bace u smeće. Ribbeck nikad nije ni doznao za pobunu.”

Matthäus se u autobiografiji raspisao i o četiri neuspjela braka, ali i svim ženama koje je volio... Od prvog poljupca s 12 godina, prve ljubavi Claudije, “seoske ljepotice s dugom plavom kosom, za kojom su svi ludovali”, do aktualne ljubavi, poljskog modela Joanne, “djevojke iz fine obitelji, prve koja ga ne gleda kao vreću novca”.

Prvi brak: Lothar i Silvia

“Stajala je na rubu igrališta. Pjegice, crvena kosa, sportska figura. Još iste večeri zbližili smo se u diskoteci...”, prisjetio se prvog susreta s prvom suprugom koju je prevario ne samo prije braka nego i prije nego što su počeli skupa živjeti. Taman mu se trebala doseliti kad se u diskoteci u Augsburg zaljubio u Rosi (18) koja je zbog Lothara ostavila posao frizerke i doselila se u Mönchengladbach.

“Zajedno smo uredili stan. U početku je bilo čudesno, ali nakon dva mjeseca vidio sam da to više nije ista žena. Falila mi je ona koja je bila uz mene. Pokajnički sam nazvao Silviju i bio presretan kad mi je oprostila. Uselila se u stan koji sam uredio s Rosi. Godinu dana poslije (1981.) smo se vjenčali. Prošli smo kroz sito i rešeto, ludo se provodili, čuvala mi je leđa. Dobili smo dvoje djece, Alisu i Violu.” Ali, osjećaji su ubrzo iščeznuli... “Više se nismo željeli. I onda sam 1986. upoznao švicarsku voditeljicu Lolitu Morenu. Priznao sam Silviji da sam se zaljubio i da sam s Lolitom u vezi na daljinu!”