Sportski tjednik Max! donosi intervju s košarkašem Splita Ivanom Mimicom. Kasno je sazrio kao košarkaš. Iako je sa 16 godina stigao iz Omiša u Split i vrlo brzo zakucao na vrata prve momčadi, trebalo mu je dugo da postane ovo što je danas.
– Uoči sezone 2000./2001. s tadašnjim trenerom Jasminom Repešom dogovorio sam se da odem na posudbu u Karlovac jer mi nije mogao jamčiti veću minutažu u tada vrlo jakoj momčadi. Dokazao sam se i vratio, pa sam u Splitu proveo sljedećih nekoliko sezona u kojima smo osvojili i naslov prvaka Hrvatske. Poslije sam otišao u Grčku, gdje sam bio najbolji strijelac lige, potom u Široki, gdje smo također osvojili naslov prvaka s Jokom Vrankovićem. Nakon toga sam otišao u Šibenik na poziv svog prijatelja i suigrača Živka Badžima. Imao sam opciju povratka u Grčku, no dobio sam sina i htio sam ostati kod kuće. Te sam godine bio prvi strijelac Lige za prvaka i nakon toga sam se vratio u Split – kaže Mimica, koji žali što nije pametnije gradio svoju karijeru.
Vratio sam se zbog svoje klape
– Žalim što nisam bio ove pameti kad sam imao 20 godina. Imao sam svakakvih mušica, bio sam mlad, neiskusan, imao sam pogrešan stav prema košarci. Mislio sam da sam ne znam što, bio sam bahat, što me na kraju dosta koštalo.
Iako je ugasio 32. svijeću na rođendanskoj torti, Ivan će priznati da danas igra najbolje u karijeri.
– Osjećam se dobro, sazrio sam, i to se osjeća u mojoj igri. Vidjet ćemo do kada će to potrajati. Nisam sklon ozljedama, dobro se osjećam, nadam se da će potrajati i karijera – kaže Mimica, koji ističe sjajno ozračje u klubu.
– U Split sam se vratio ponajprije zbog dečki s kojima sam počeo igrati košarku i s kojima sam prijatelj i izvan terena, poput Subotića, Grgurevića, Vujčića, danas i Dijana, Vukušića... Sve su to sjajni momci, s kojima se družim i privatno i obiteljski, skupa smo na dječjim rođendanima i obiteljskim feštama... Dugo se poznajemo i igramo zajedno, sjajno funkcioniramo kao cjelina i to je jedan od razloga naših dobrih rezultata.
Prevozi i Vedrana Vukušića
Ivan Mimica svaki dan putuje na treninge iz Omiša, gdje živi sa suprugom Anjom, sinom Leom (4) i kćeri Lanom (1). Usput u Dugom Ratu pokupi Vedrana Vukušića.
– Tih 30 kilometara u jednom smjeru prošao sam toliko puta da više i ne vozim nego automobil vozi sam. Navikao sam se već i ne bih mogao drugačije – kaže Mimica, koji je jako vezan za Omiš, more, sunce, pogotovo ljeti.
– Ne mogu zamisliti ljeto bez Omiša. Tu najbolje napunim baterije.
S obitelji iznajmljuje apartmane, jer od neredovitih plaća u KK Splitu baš se i ne može živjeti. No, unatoč tome, Mimica budućnost vidi uz klub.
– Svi mi igramo za klub jer ga volimo. Tu smo počeli igrati ozbiljnu košarku i nismo se vratili radi novca, nego zbog toga da mu pomognemo da opstane. Kad sam se vratio, igrali smo Ligu za opstanak i toliko sam bio žalostan da sam se zarekao da ću ostati i igrati sve dok se ne dignemo. Na sreću, sada smo na dobrom putu i uz malo pomoći možemo napraviti dobar posao. S Nikolom Vujčićem sjajno je razumijem na terenu, nije se teško razumjeti s najboljim europskim centrom, igračem koji ima bolji pregled igre od 90% plejmejkera u ligi. Unaprijed osjeti što će se dogoditi!