Sportski tjednik Max! donosi priču o K-1 karijeri Mirka Filipovića te pregled sedam dosadašnjih borbi.
Dok se mnogi pitaju je li najpoznatijeg hrvatskog gladijatora pregazilo vrijeme (10. rujna napunio je 38 godina), zapitajmo se i \"koliko je dobar bio Cro Cop u svojim najboljim danima?\". Odgovorit ćemo vam kratko i jasno: Bio je jako dobar, ali ne i najbolji. Bio je možda najbolji K-1 borac koji nikad nije bio prvak te organizacije. Možda bi to i postao da nije prešao u slobodnu borbu, u organizacije Pride i UFC.
Cro Cop nije bio veliki šampion poput Ernesta Hoosta, Petera Aertsa, Remyja Bonjaskog i Sammyja Schilta, no s pravom ga svrstavamo na prvu stubu ispod najvećih. Jer, u karijeri je i pobjeđivao neke od velikih šampiona (Aerts, Bonjasky). Jednog nakon što je osvojio tri K-1 naslova (Aerts), a drugog malo prije no što će osvojiti svoje tri K-1 krune (Bonjasky). Jedno vrijeme bio je Mirko strah i trepet. Dok su njegovi suparnici ringom teturali ili se previjali u agoniji, komentatori su ga proglašavali budućim šampionom.
Debi sa 22 godine
Mirko je u K-1 došao poprilično kasno. Debitirao je sa 22 godine, da bi nakon te početne sezone pauzirao tri godine. Razišao se tada s Cikatićem, koji je sve poduzeo da se Mirku idućih godina zatvore vrata Japana. Ipak, snaga njegove atraktivnosti i potencijala bila je jača od svega pa se 1999. vratio.
Cro Cop (tada još Mirko Tigar) ušao je u K-1 svijet na velika vrata. Te 1996. je kao debitant uvjerljivo pobijedio favoriziranog Jeromea LeBannera. Nažalost, već u četvrtfinalu naletio je na kasnijeg pobjednika Ernesta Hoosta koji ga je u trećoj rundi prisilio na predaju svojim niskim nožnim udarcima.
U iduće tri godine Mirko se bavio amaterskim boksom. Bio je čak i brončani na Mediteranskim igrama, a i pobjeđivao je na nekim velikim turnirima i postigao 40 pobjeda, uz pet poraza. Kad se vratio u K-1 ring pobijedio je Nicholsona i Nortjea, a potom neočekivano izgubio od Bajramija. No, tri i pol mjeseca kasnije nokautirao je high-kickom favoriziranog Južnoafrikanca Mikea Bernarda i legenda je rođena. Nastavio je u istom stilu i na završnom turniru. Pomeo je Japanca Musashija i Australca Greca, ali je u finale s Hoostom ušao sa slomljenim rebrom. Iskusni Nizozemac, možda i najbolji taktičar u povijesti K-1, nanjušio je krv i udarcima u rebra prisilio Hrvata na predaju.
Bilo je to najbliže što je Mirko ikada došao naslovu K-1 prvaka. Sljedeće godine opet je naletio na Hoosta, ali opet u četvrtfinalu Grand-prixa, i opet izgubio. Za par mjeseci uslijedila je čista bodovna pobjeda nad Aertsom, što mu je dalo možda i previše samopouzdanja. Bio je toliko samouvjeren da je u Melbourneu, pred tisućama Hrvata, počeo glumiti Alija, što je skupo platio. Podcijenio je tada 36-godišnjeg McDonalda koji ga je nokautirao i usmjerio prema slobodnoj borbi. Sljedeće godine postići će tri pobjede, dvije nad velikim rivalima (Bonjasky, Hunt), no zov većih novčanih nagrada i uzbuđenja u slobodnoj borbi bit će jači od svega. K-1 je posve napustio pobjedom nad Bobom Sappom, koji je danas karikatura od borca, a tada je bio div s kojim se nitko nije htio boriti jer je za sobom imao dvije pobjede nad Hoostom. Lijevim direktom slomio je orbitalnu kost (ispod oka) Boba Sappa i tog diva natjerao da se na podu previja u bolovima.
Povratak u Zagrebu
Od te borbe u travnju 2003. do sljedećeg Cro Copova okršaja po K-1 pravilima proći će nešto manje od devet godina. Mirko će napustiti UFC-ove kaveze i organizirati Final Fight u Zagrebu. Na kraju se ispostavilo da to ipak nije njegova posljednja borba, a uvjerljiva pobjeda nad slavnim Novozelanđaninom Rayom Sefom potaknut će mu apetite. No, ni ostarjeli Sefo niti nedorasli Javier Loren (nokaut lijevim aperkatom) neće biti protivnici za pravu sliku o Cro Copu. To bi pak mogao biti desetak kilograma lakši i ponešto viši Randy Blake protiv kojeg Mirko mora krenuti od prve sekunde. To je još jedan od onih kojima je Cro Cop, o kojem smo vam sada pričali, bio idol. A kada se s takvima tučete onda morate učiniti sve da se njihovo strahopoštovanje ne pretvori u drskost. Morate koristiti svoju stratešku prednost koja se sastoji i od karizme i većeg ugleda. Onog trenutka kada Blake prestane obožavati Cro Copa, za potonjeg će postati jako opasno.
Jer, u karijeri je i pobjeđivao neke od velikih šampiona (Aerts, Bonjasky). Jednog nakon što je osvojio tri K-1 naslova (Aerts), a drugog malo prije no što će osvojiti svoje tri K-1 krune (Bonjasky). ++++++++++++ Pobjedio je i Mark Hunta ,nakon što je osvojio K1 naslov.