MAX Runje: U Danskoj na treninge putujem vlakom, autom je skupo

Novi broj sportskog tjedna Max! donosi intervju s Ivanom Runjom. Priču o darovitom stoperu koji se u nepunih godinu dana od drugoligaša Mosora, preko posudbe u Hajduk i transfera u danski Nordsjaelland, vinuo do hrvatske nogometne reprezentacije mogli bismo započeti na stotinu načina. I svaki bi bio zanimljiv i dobar. No jedan naoko sasvim nebitan događaj najbolje oslikava kojom se brzinom razvijala karijera tog mladog igrača.

Ljetos su vrućine zarobile Split, pa su mnogi potražili spas u hladnom piću i sjeni. Ivan Runje, zajedno s nekoliko prijatelja, sjeo je u kultni splitski kafić “Kauri”, u koji redovito zalaze nogometaši, manekenke i estradnjaci. I dok je Ivan ispijao piće i zabavljao se s prijateljima, u kafić je došao i izbornik Igor Štimac i sjeo s društvom za susjedni stol. Ivanovi prijatelji predlagali su da će jedan od njih otići do Štimca i kazati mu da za susjednim stolom sjedi momak koji igra u prvaku Danske Nordsjaellandu i koji će igrati u Ligi prvaka, te da malo obrati pozornost i na njega, no Ivan ih je ipak nekako uspio odgovoriti od toga. Tri mjeseca poslije na njegovu adresu došao je Štimčev poziv.

Pratio sam Srnu i Kranjčara

– Rado se s prijateljima sjetim tog popodneva. Oni su zaista ozbiljno mislili otići do Štimca, no nisam im dopustio. Umro bih od srama da su to napravili jer ga osobno ne poznajem. Eto, igrom slučaja uskoro ćemo se upoznati – kaže Ivan, presretan razvojem događaja i pozivom izbornika za reprezentativni ogled protiv zvijezda HNL-a.

– U posljednjih nekoliko dana dao sam jako puno intervjua, već mi prijatelji kažu da iskačem i iz paštete i samo se nadam da me izbornik nije zvao zbog toga, nego zato što sam to zaslužio igrama. Poziv sam sanjao, na neki način i očekivao jednoga dana, ali ne tako brzo. Sad se ukazala prigoda i sve ovisi o meni. Dobijem li koju minutu, pokazat ću što znam – uvjeren je Runje, koji nikad nije imao pravoga idola, igrača čijoj bi se igri divio ili koga bi kopirao. No uvijek je rado gledao buduće kolege iz reprezentacije, Niku Kranjčara i Darija Srnu.

– Srnu sam nedavno i upoznao, igrali smo u Ligi prvaka protiv njegova Šahtara. Niku sam gledao u Hajduku i Portsmouthu... Jako mi se svidio, bio je jedan od rijetkih koji su znali s loptom.

Ivan Runje odrastao je u gradskoj četvrti Split III, a otac je njega i brata od malih nogu vodio na nogomet. Gdje drugdje nego u Hajdukovu omladinsku školu...

– Prošao sam sve dobne kategorije, do juniora, a onda su me Robert Jarni i Stanko Poklepović prekrižili. Sjećam se kao da je to bilo jučer, pred nas je izašao šef omladinskog pogona Stanko Poklepović i kazao mi da sam odličan igrač, ali da moje fizičke predispozicije nisu zadovoljavajuće. To me malo začudilo jer sam u kadetima, kod Deana Računice, uvijek bio standardan. Računica me zvao da nastavim trenirati s kadetima, pokušavao me zaštititi, no nisu mu dali – prisjeća se mladi Runje.

Ivan nije očajavao, prihvatio je ponudu drugoligaša Mosora za čiju je seniorsku momčad vrlo brzo i debitirao.

– Vinko Barbarić i Saša Glavaš uzeli su me pod svoje, treniralo se i radilo jako dobro i sa 18 godina debitirao sam u prvoj postavi.

Njegov otac Vlado nam je ispričao kako je jednom zgodom na utakmicu Mosora svratio Stanko Poklepović i kad je vidio Ivana, pitao je o kome je riječ. Rekli su mu da je to onaj Runje kojega je potjerao s Poljuda, na što se Poklepović začudio i kazao: “Mali je odličan, morat ćemo ga vratiti!”.

Nudili su mi smiješan ugovor

No Poklepović je ubrzo otišao iz Hajduka, pa je Ivana na provjeru pozvao njegov nasljednik Milo Nižetić. Runje je zadovoljio trenera Balakova, nametnuo se kako na treninzima tako i na pripremnim utakmicama, no ugovor ipak nije potpisao.

– Maleš i Nižetić ponudili su mi stipendijski ugovor, sram me i reći o kolikom je iznosu bila riječ. Namjeravao sam se vratiti u Mosor i dalje igrati besplatno i čekati, no nekoliko dana poslije stigla je ponuda danskog Nordsjaellanda i sve je krenulo nabolje.

Nordsjaelland do Runjina dolaska nikad nije bio prvak države, godinama je danskim prvenstvom dominirao Kopenhagen koji je u prošlosezonskoj zimskoj stanci imao šest bodova prednosti pred Nordsjaellandom. No, divlji tigrovi iz Faruma, kako ih zovu navijači, pobijedili su favorizirani Kopenhagen u međusobnom ogledu, anulirali njegovu prednost i osvojili prvi naslov u povijesti te se plasirali u Ligu prvaka.

– Svi su poludjeli za nama. Cijeli Farum i Kopenhagen, u kojem igramo utakmice zbog toga što naš stadion nema uvjete, navijaju za nas.

Nordsjaellandu navijači od milja tepaju mala Barcelona, zbog toga što njihov trener Kasper Hjulmand inzistira na kopiranju igre najatraktivnije svjetske momčadi.

Kopiramo ih do najsitnijih pojedinosti, njihovu pas-igru, kretnje... Često gledamo snimke njihovih utakmica i posebne treninge na kojima se vježba samo čuvanje lopte i pas-igra. U pravilu malo radimo na stjecanju snage i trčanju. Svi nas hvale, posebno mi gode pohvale Srne i Davida Luisa, s kojim sam popričao nakon utakmice s Chelsea.

Ako je Nordsjaelland mala Barca, onda bi Runje bio mali Puyol ili Piquet.

– Bolje Piquet, on mi se puno više sviđa – nasmijao se Runje, koji je za uspomenu na Ligu prvaka za sada sačuvao dva dresa.

– Jedan sam mijenjao sa Srnom, drugi s Giovincom. Dres s utakmice protiv Chelsea sačuvao sam za uspomenu.

Iako je oduvijek vjerovao u svoju kvalitetu, tako nagli uspjeh nije ni sanjao.

– Ni u najluđim snovima. Ni ja ni bilo tko moj. Prošle zime veselio sam se što me Hajduk zvao na probu, a sada igram protiv Chelsea, Juventusa i Šahtara u Ligi prvaka. Ne mogu se naviknuti da u tunelu stojim uz igrače koje sam do jučer gledao samo na televiziji. No, bez obzira na sve, život mi se nije pretjerano promijenio, igram i uživam. Puno se više uzbuđuju svi oko mene, roditelji Jasna i Vlado, brat Hrvoje, sestra Ela i djevojka, prijatelji....

I brat Hrvoje je nogometaš, prošao je školu Hajduka, no poput Ivana, nije dobio priliku i sada igra u Dugopolju i čeka...

– Nadam se da će uspjeti, tek mu je 19 godina. Talentiran je, mnogi kažu i da je perspektivniji od mene, samo da nastavi raditi i napredovati, valjda će i on dočekati priliku.

Trenutačni uspjesi nisu opili ni njegove suigrače u svlačionici, svjesni su što su do sada postigli.

Vjerujemo u treće mjesto

– Ne opterećujemo se, Ligu prvaka svi shvaćamo kao nagradu za postignuto. Opušteni smo i uživamo, pogotovu mi mladi igrači. Najvažnije je da se ne osramotimo, a nakon boda protiv Juventusa vjerujem i da nećemo. Uspijemo li iznenaditi još koga i plasirati se u Europsku ligu, to bi bilo pravo čudo. Nećemo se predavati dok god postoje šanse. Bit će teško, no tko zna...

Nordsjaelland je odlična sredina za sazrijevanje igrača i odlična odskočna daska, no Runje već sad gleda unaprijed.

– Tek sam proslavio 22. rođendan, imam još dvije godine ugovora i vjerujem da će me klub na ljeto prodati, da i on nešto zaradi. Volio bih se okušati u boljoj ligi u većem klubu, recimo u Bundesligi. Vidjet ćemo kako će se sve skupa razvijati.