MAX! Što učiniti s Ivičinim meniskom i hrskavicom?

Prema riječima oca Ante, proljeće bi Ivici Kosteliću moglo donijeti još jednu operaciju, novu rehabilitaciju te višemjesečnu pauzu od skijanja.

No, i s oštećenim meniskom i hrskavicom Ivica će pokušati izgurati sezonu do kraja, a onda će se vidjeti što mu je najbolje za činiti ako želi nastupiti na Olimpijskim igrama u Sočiju.

– Po magnetskoj rezonanciji stanje njegova koljena je nepromijenjeno posljednjih godinu dana i sada se jedino raspravlja što bi se jednog dana možda moglo raditi u tom koljenu jer je u njemu napravljen niz rekonstrukcija prednje križne sveze pa je u tome oštećena hrskavica i odstranjen dio lateralnog meniska. Osim toga, vanjski dio koljena stalno je pod većim opterećenjem i zbog toga je došlo do manjeg hrskavičnog oštećenja. Sve to za sada se kompenzira injekcijama koje dobiva u Švicarskoj – kazao nam je prof. dr. Miroslav Hašpl, službeni ortoped hrvatske skijaške reprezentacije.

Šest tjedana na štakama

Profesor Hašpl nije Ivici preko nas nudio rješenja već nam je pričao općenito o tome kako se mogu razriješiti problemi s koljenom kakvi prate Kostelića.

– Menisk ima funkciju rasterećenja zglobnih tijela koljenskog zgloba. U slučaju suptotalnog uklanjanja meniska, kada je opterećenje zglobne hrskavice veliko, a javljaju se i subjektivne tegobe, postoji mogućnost ugradnje umjetnog meniska, U njega poslije urastaju pacijentove vlastite krvne žile i sve se pregrađuje u hrskavično-vezivno tkivo od kojeg je građen i vlastiti menisk. Kada je dio meniska oštećen, može se razmatrati i transplantacija dijela ili cijelog meniska, što se čini puno češće. Danas se to radi pomoću presadaka s druge osobe. Transplantat s davaoca priprema se u strogo kontroliranim i sterilnim uvjetima. Na drugu stranu, postoji mogućnost ugradnje umjetnog meniska.

Donor tkiva ne mora biti u srodstvu s pacijentom jer menisk dobro podnosi transplantacije. Donori su obično smrtno stradale mlade i zdrave osobe čija obitelj se s donacijom suglasila ili su oni sami potpisali donorsku karticu. Postoje banke tkiva u kojima se, pod vrlo kontroliranim sterilnim uvjetima naprave svi mogući testovi na sve poznate bolesti, krvlju prenosive.

– Transplantacija meniska može se raditi otvorenom metodom, ali i artroskopski pomoću par uboda bez otvaranja zgloba. Sastoji se od toga da se po periferiji ostatka ušije novi menisk, bilo umjetni bilo transplantat. Nakon toga potrebno je određeno vrijeme rasterećenja. Smatra se da rehabilitacija treba trajati tri mjeseca, a tek nakon toga se dopušta postupno puno tjelesno opterećenje. Prema dostupnim podacima rezultati su dobri. Takvi meniskusi revaskulariziraju se i normalno funkcioniraju unutar zgloba. Primijećeno je da se s vremenom mogu malo skupiti, odnosno smanjiti svoj volumen.

– Tri mjeseca, otprilike, traje i oporavak sportaša kojima je presađena zglobna hrskavica.

Nakon tog zahvata rasterećenje hodom sa štakama traje šest tjedana, a tri mjeseca zabranjena su veća tjelesna opterećenja – ističe profesor Hašpl.

Hrskavica gotovo i ne cijeli

Hrskavica je tkivo koja nema vlastite krvne žile i živce i prehranjuje se iz sinovijalne tekućine unutar zgloba i nešto manje iz kosti ispod hrskavice. Zbog toga nakon oštećenja hrskavice do njenog cijeljenja dolazi vrlo teško ili gotovo nikako. Koje su onda metode kojima se rješava defekt hrskavice kakav ima i Ivica?

– Jedna je metoda mikrofraktura. Stimuliranjem kosti ispod hrskavice dovodimo njene krvne žile na mjesto defekta hrskavice, a s njima i pluripotentne stanice, što ima za posljedicu stvaranje reparata hrskavičnog pokrova, mješavinu hrskavičnog i vezivnog tkiva (fibrokartilaginasto tkivo). Na taj način može se zaliječiti navedeno hrskavično oštećenje. Postupak je kvalitetniji ako se u defekt hrskavice na mjestu mikrofraktura ubaci nosač u koji urastaju krvne žile i čitav je postupak brži i sigurniji.

Druga metoda liječenja hrskavičnog oštećenja jest transplantacija.

– Ona se izvodi već više od 15 godina. Artroskopski se uzme malo pacijentova hrskavičnog tkiva, izvan tijela se razmnože njegove stanice i nakon tri do četiri tjedna vraćaju se na mjesto defekta hrskavice. Kako bi se stanice hrskavice zadržale na željenom mjestu, također se upotrebljavaju specijalni nosači. Tom metodom postiže se još kvalitetnije liječeni reparat hrskavice koji još više liči na zdravu, originalnu hrskavicu – zaključio je profesor Hašpl.