U novom broju našeg sportskog tjednika Max donosimo priču o braći Delaš. Prašnjave statističke knjige Košarkaškoga kluba Split otkrivaju kako su se braća Delaš prvi put zajedno našla u zapisniku utakmice regionalne NLB lige (tako se tada zvala) 21. listopada 2006. godine, u domaćem porazu Splita od Partizana 76:86.
Zadar je specifična sredina
Iako su braća Delaš željela igrati zajedno u dresu Splita, vrlo brzo život ih je odveo na različite strane, najprije Antu, a ubrzo i Marija. Ante danas igra u dresu Zadra, a Mario u velikom Žalgirisu u Litvi. No želja da jednom igraju u istom klubu ozbiljnu košarku mogla bi im se uskoro i ostvariti. Jer obojici na kraju sezone istječe ugovor, Zadar i Žalgiris u ozbiljnim su financijskim problemima, tako da će vjerojatno obojica na ljeto tražiti nove sredine. Tko zna, možda im se želja i ispuni.
– Volio bih opet igrati s bratom, to bi stvarno bilo sjajno – rekao je stariji brat Ante, koji u dresu Zadra igra najbolje u karijeri. Malo je igrača koji su došli iz drugih klubova u Zadar i uspjeli zadobiti poštovanje zadarske publike. Anti Delašu uspjelo je to u drugoj sezoni, nakon sjajne izvedbe u prvoj utakmici polufinala doigravanja i pobjede nad Cedevitom. Tornado mu je skandirao: \"Sveee-ti An-te...\'\'.
– Hvala im, ali daleko sam ja od toga – kazao je skromni mladić, koji se sjajno snašao u Zadru.
– Zadar je specifična sredina, teško je to opisati. Ma koliko su me uoči dolaska u Zadar upozoravali na to, dok na svojoj koži nisam osjetio, nisam vjerovao. U Zadru je moguće da navijači padnu iz euforije u depresiju i dignu se u samo nekoliko dana. Nakon nekoliko poraza si nitko i ništa, prolaznik koji nije dostojan dresa koji nosi, a nakon nekoliko pobjeda predmet obožavanja i pohvala – priznao nam je Ante.
Mario odlazi iz Žalgirisa?
Za razliku od starijeg brata, koji je karijeru gradio korak po korak, preko Splita, Trogira, Alkara, do Zadra, mlađi Mario rano je otišao u inozemstvo. Sa 18 godina bio je u Žalgirisu, koji ga je slao na posudbe u Cibonu, Siauliai i Baltai da bi se na početku ove sezone vratio natrag i zaslužio pristojnu minutažu. Čak i u Euroligi.
– Ugovor mi istječe na kraju sezone, tako da me tek čekaju pregovori s klubom. Ni sam ne znam što će biti, no nadam se da ću i sljedeće godine imati priliku igrati na ovoj razini – kaže Mario i dodaje:
– Brat mi je imao težak put, no na kraju je pokazao koliko vrijedi. Drago mi je da je uspio, pogotovo u košarkaškom gradu kao što je Zadar, gdje nije lako uspjeti! Cijelu priču o braći pročitajte u sportskom tjedniku Max!