Kad je u proljeće 2005. RK Medveščak objavio da mu za generalnog sponzora dolazi osiguravateljski koncern Agram i da predsjednik postaje bivši čelnik Zagreba i Metkovića Nenad Volarević, činilo se da počinje novo zlatno doba kluba sa Šalate osnovanog davne 1936., a koji je 1965. bio europski doprvak. Ovog vikenda taj kratki period u 79-godišnjoj povijesti mogao bi zakucati posljednji čavao u lijes.
Medveščak se još od studenog 2007. ne zove Agram, ali punih sedam godina bori se s dugovima koje je ostavila uprava iz tog razdoblja, a posljednji i najteži ispao je onaj prema treneru Ivici Obrvanu kojem je klub 2007. uručio otkaz 11 mjeseci prije isteka ugovora i time ostao dužan jedanaest plaća. Prvotnih 44.000 eura popelo se s godinama, kamatama i sudskim troškovima na vrtoglavih 990.000 kuna, što je klubu u kojem igraju samo studenti i četiri srednjoškolca, kao što su igrali i do razdoblja Agrama, nenadoknadiv minus. Naravno, Obrvan ima puno pravo tražiti svoj novac, iako su se čelnici Medveščaka NFD nadali da će dogovoriti obročno plaćanje...
– Godinama smo se borili s dugovima prema igračima iz razdbolja Agrama, od Ostarčevića do Bičanića, nadoknadili smo otprilike milijun kuna svima, ali ova posljednja presuda u slučaju Obrvan nas je dotukla. Otkud da to platimo? – zdvaja čelnik medvjeda Ivica Knežević.
Rukometaši Medveščaka NFD, trenutačno prvoplasirani u 1. HRL (drugi rang hrvatskog rukometa) već prošlog vikenda nisu otputovali na gostovanje u Osijek te je utakmica registrirana rezultatom 10:0 za domaćina. Ne odigraju li ovaj vikend utakmicu s Moslavinom, što će se najvjerojatnije i dogoditi jer ni oni najvjerniji klupski prijatelji ne žele više dati 6000 kuna za organizaciju utakmice kad nad glavom visi 165 puta veći dug, automatski će biti izbačeni u najniži razred. A nakon toga?
– Vjerojatno sazivanje skupštine kluba i odluka o prestanku rada...
Time bi s rukometne karte nestao klub čiji je zaštitni znak nekad bio Vlado Stenzel, naš najveći rukometni učitelj, za koji su igrali velikani poput Zlatka Žagmeštra, Josipa Milkovića, Velimira Kljaića, Zdravka Miljka, Zdravka Zovka, Gorana Perkovca, Zlatana Saračevića, Irfana Smajlagića... Posljednji put je veliku momčad okupio 2005. kad je spomenuti sponzor doveo Ćavara, Sulića, Buntića, Bičanića, Čupića, Vukića, Jerkovića... Za klub sa Šalate bilo bi bolje da se to nikad nije dogodilo.
Jos 1 tuzna prica zagrebackog sporta... ajde barem nam je jos ostao Zagreb (a kolko dugo-vidjet cemo)