Migliore: Fore za penale pokupio sam s ulica Buenos Airesa

U trenutku kad je Pablo Migliore počeo pakirati torbe u Argentini i spremati se na put u Hrvatsku, zaintrigirao je hrvatsku javnost. Vratar odličnog sportskog CV-a, čovjek koji je branio 150 puta za San Lorenzo, klub koji je u top pet svih vremena u Argentini, činilo se da je Dinamo i te kako pogodio. No, onda su na površinu isplivale i manje dobre stvari, podaci koji kažu da je gotovo dva mjeseca proveo u zatvoru jer je pomagao u bijegu navodnom ubojici, svom prijatelju. Migliore je ipak pušten, San Lorenzo ga se odrekao, a Dinamo prigrlio kao sjajnu zamjenu za Ivana Kelavu. Sveti Ivan Kelava, kako su ga zvali, otišao je, a došao je “El Loco” (luđak). Nadimak si je očito odabrao sam.

– Pa nisam lijep, a nekakav nadimak moraš imati – objasnio je kad je došao, pa i uzeo broj 22 koji, u njegovoj zemlji znači – lud.

Je li Dinamo doista doveo “luđaka”, kakav je i tko je zapravo Pablo Migliore?

– Imam samo talijansko prezime i ništa više od toga – počeo je Migliore svoju priču.

Težak život

Zanimalo nas je kako se živi u Argentini?

– Teško, jako teško – kaže

Zašto?

– Situacija u zemlji nije dobra, ne samo u nogometu koji više nije najbolji. Živi se teško, i u nogometu i u svakodnevnom životu, puno je delinkvencije oko nogometa, puno kriminala na ulicama. Čak i kad se u momčadi nešto loše dogodi, delinkventi znaju napraviti ružne stvari obitelji igrača – objašnjava Argentinac. Migliore je rođen prije 31 godinu u Buenos Airesu, u kakvoj obitelji?

– Ni siromašnoj ni bogatoj, recimo u srednjoj klasi, ali roditelji su mi morali jako puno raditi, pa i više poslova, da bismo imali sve što nam treba. Nisu imali puno novca, ali to je i mene izgradilo. Zbog toga sam i tako agresivan u nogometu, nitko mi u životu ništa nije poklonio, za sve sam se borio. I zato ne želim izgubiti ni na terenu – otkriva. Na pripremama smo vidjeli sjajno raspoloženog Pabla, a iako još ima problema u komunikaciji, oko njega je samo smijeh, stalno nešto izvodi, glupira se. I čini se da je i te kako dobar za momčad, i iz svlačionice doznajemo da je veliki pozitivac te kako će ostalim igračima jako puno značiti i zbog atmosfere, zbog zajedništva. Doduše, možda se jedna Miglioreova šala nije svidjela Arijanu Ademiju u Moravskim Toplicama, kad mu je zavrnuo ruku tako da su mu gotovo suze krenule od boli, možda i bojazni da mu ne slomi ruku. No, Argentinac je očito znao mjeru. Ali pokazao je i da se nije s njime za šaliti, borilački su mu sportovi omiljeni hobi, godinama se time bavio. I, kažu, koliko je dobar prema onima koji su dobri prema njemu, toliko mu se nije dobro zamjeriti.

– Mislim da sam kao i svi ljudi, nisam izvan terena drukčiji od bilo koga. A na terenu ne želim gubiti, to je i bit sporta, zar ne? A ja ne volim gubiti ni u čemu – upozorava.

Kako ste vi, supruga i troje djece živjeli u Argentini?

– Dobro, imam privilegij što sam dugo u nogometu, što smo mogli dobro živjeti od nogometa koji volim. Nije mi ništa nedostajalo, tako ni mojoj obitelji kojoj sam uvijek pomagao. Vjerujem da ću sada, dolaskom u Europu, moći pomagati još više. To me posebno veseli jer nogomet u Argentini više nije dobar kao što je bio, a ja sam dobio priliku ovdje u Dinamu – kaže Migliore.

Nije to bilo zločesto

Miglioreova supruga i djeca u petak su došli u Zagreb.

– Našao sam stan u kojem ćemo živjeti. Sad su mogli doći jer su nam završile pripreme pa ću više biti u Zagrebu, nije bilo smisla da dolaze dok me nije bilo. Jako me razveselio njihov dolazak, znate, ipak je teško biti razdvojen od obitelji. Sad će mi biti puno lakše koncentrirati se isključivo na nogomet. Znate, koliko god to i inače pokušavate, misli vam odlutaju do obitelji. Nisam se zbog toga osjećao najbolje – pokazao je El Loco svoju nježniju stranu. Nakon što je izvodio šou na prvoj službenoj utakmici za Dinamo, u Superkupu s Hajdukom, otvorila se polemika je li to po propisima, kakvo je to ponašanje kad se izvode jedanaesterci. Kako bilo, navijačima plavih sve se to svidjelo, zafrkavati suparnika, pa još ako je iz Hajduka, kod plavih kibica i te kako je dobro došlo. Još kad je to dalo rezultata, Migliore je branio dobro na utakmici, a svojom pričom i gestikulacijama te nedodavanjem lopte Hajdukove igrače očito je dekoncentrirao, pa je jedan promašio jedanaesterac, a drugome ga je obranio.

– Ne mislite valjda da je zločesto to što radim? – pita nas. Nije ako niste bili bezobrazni, ako ste se samo šalili.

– Hahahaha, znate, ako netko ne može podnijeti to što ja radim, onda ne treba igrati nogomet. Po meni je to dio nogometa, dio nogometnog folklora u kojem nema ništa zločesto. A meni se čini dobro, na kraju, bilo je u učinkovito, zar ne? Pa to se radi svugdje u svijetu – otvoren je.

Dobro, vidjeli jesmo sličnih stvari, ali ne baš tako često, a pogotovu ne u Zagrebu. Gdje ste pokupili te “fore”?

– Na ulicama Buenos Airesa, puno sam vremena proveo na ulici igrajući nogomet – kaže o životnoj školi.

Sad ste imali priliku vidjeti i ulice Zagreba, kakvi su vam dojmovi?

– Istina je da nisam još sve vidio, ali svidjelo mi je ono što sam vidio. Što posebno? Lijepo je, jako čisto i jako, jako sigurno. To je odlično i za moju obitelj – zadovoljno zaključuje. Kad je došao u Dinamo, nije bježao od pitanja o zatvoru, o tom slučaju u kojem je bio optužen za pomaganje u bijegu navodnom ubojici. Objasnio je da je prijatelju posudio svoj automobil ne znajući da bježi, da je oslobođen optužbi i pušten te da nije pobjegao iz Argentine pred pravosuđem što je dokazao i povratkom u Argentinu nakon potpisa ugovora s Dinamom. No, sad nije bio spreman govoriti o tome više, reći kako se osjećao iza rešetaka, je li ga bilo strah, je li se bojao za život...

– Ta je priča iza mene i nemam namjeru više o tome govoriti – odlučno je odvratio. Zatvorski dani ipak su mu otežali i vratarski posao, na pripremama je bilo očito da je izgubio osjećaj za prostor što vratar prvo izgubi kad ne brani. Izlijetao je u “prazno”, bio kratak za metar-dva. No, onda je protiv Hajduka bio vrlo siguran i u tome.

Kad već neće o tome što je radio u zatvoru, možda hoće o tome što radi u Zagrebu kad nije na treningu?

– Pokušavam dobro jesti i odmarati se. Dok mi obitelj nije bila tu, puno sam s njom razgovarao, puno bio na telefonu, a sad ću se s njom družiti. Uglavnom sam bio kod kuće, prilično miran – kaže nam. Izvana Migliore izgleda čvrst, čak i opasan, a kakav je iznutra?

– Svi imamo svoje jače i slabije strane, mišljenja, osjećaje. Za sebe mogu reći da nisam osoba koja ima puno prijatelja. Znate, znam tko mi je prijatelj, a tko nije – samouvjereno kaže Migliore.

Što vas može rasplakati?

Iskusan lik i zaštitnik

– Pa nisam bezosjećajan, svi mi imamo svoje emocije i možemo se rasplakati kad smo tužni, mislim da me nije lako rasplakati, no nije nemoguće, pogotovu kad je riječ o obitelji, djeci – zaključio je novi Dinamov vratar.

A što je dobio Dinamo? Očito u svlačionici ima nadasve osebujnog lika koji bi lako mogao postati i vođa momčadi. Vođa je bio i u San Lorenzu, bio je i kapetan jer očito je tip kojeg se slijedi, koji ima nešto urođeno liderski. Prema dosad viđenom, dobro su prihvatili njegovu luckastu narav, očito im se sviđa takav karakter, njemu je sve šala. Dobio je Dinamo i ne sasvim spremnog vratara, trebat će mu još vremena da se posloži s momčadi, da se vrati u formu. Fizički se diže, jer i tu je bio zapušten, i nakon prvih treninga s Miralemom Ibrahimovićem disao je na škrge. Ono što može biti važno za mladu momčad u kojoj je uz Šimunića i Leku on najstariji, dobili su iskusnog lika, ali i zaštitnika. Ne bi bilo dobro poprijeko pogledati nekog Dinamova igrača ako je El Loco blizu. Ne samo što izgleda opasno sa svim tim tetovažama (nije se želio fotografirati bez majice iako je u Argentini snimio spot polugol s isto tako polugolim djevojkama pod tušem), već i može biti opasan. Godinama trenira borilačke sportove, voli boks i želio bi trenirati s Mirkom Filipovićem. Dakle, nije se za šaliti s njim. No, ako ste dio njegove momčadi ili kruga ljudi koji su mu bliski, onda spreman za šalu, vrlo duhovit i, kažu nam u Dinamu, oko njega se stalno nešto događa. Kažu, tip je stvarno lud. Valjda će i ostati lud na pozitivan način. I biti dobar vratar.