Mihael Mikić oprostio se, Hiroshima je pozdravila svog ljubimca nakon devet godina vjernosti, oprostila se od njega na spektakularan način. Stadion je bio pun hrvatskih zastava, transparenata na kojima je na hrvatskom pisalo “Hvala, Mika”, sve je to bilo dirljivo i za našeg nogometaša koji nije mogao suspregnuti suze. I svi smo pomislili da je došao kraj karijere, Mikić će uskoro napuniti 38 godina, ali odlazak iz Hiroshime ne znači i da je riječ o kraju karijere, iako je i to jedna od mogućnosti.
Puno smo ga puta pokušali dobiti, nagovarali ga preko njegovih prijatelja Tome Šokote i Igora Bišćana, ali odgovor je uvijek bio negativan.
– Šutio sam sve ove godine jer znam kako je to kod nas, čim nešto kažeš, odmah se svi za to uhvate, komentiraju, kritiziraju – javio se ovaj put iz Hiroshime Mikić i objasnio svoj oproštaj:
– Vidim da svi mislite da je riječ o kraju karijere, ali to nisam nigdje rekao. Možda najzad i bude kraj, ali vidjet ćemo. Možda nastavim igrati u Japanu.
Očito je njegov trag tamo tako dubok da ima klubova koji bi ga rado uzeli bez obzira na dob.
– Možda ću još igrati, zasad sam se oprostio od Hiroshime, ali ima zainteresiranih klubova. Svima sam rekao da me puste do 15. prosinca, da svoje upite šalju mojem agentu pa ću onda vidjeti. Znam da ne mogu očekivati ponudu iz Europe, a povratak u HNL me ne zanima, ne vidim se u našoj ligi, a ne bi bilo lijepo ni uzimati mjesto nekom od mladih talenata. Hoću li i dalje igrati u Japanu, ovisi o ponudama, budu li me zadovoljavale, možda ću još igrati. Tu je prije svega uvjet sistem u kojem pojedina momčad igra, da se mogu vidjeti u tom načinu igranja. Naime, u Hiroshimu je došao novi trener, Šveđanin. I to u vrijeme dok sam bio ozlijeđen. Krenuo je s tri Brazilca, oslonio se na njih, a u Japanu mogu igrati samo tri stranca, još je i promijenio sustav igre, tako da se ja više nisam vidio u Hiroshimi – kazao nam je Mikić koji je još u Japanu, no uskoro bi trebao doći kući. A nije baš često dolazio, uglavnom samo u toj zimskoj stanci.
– Dolazio bih ili sredinom ili krajem prosinca, ovisno o tome koliko smo daleko došli u kupu jer ovdje se finale kupa igra 1. siječnja, polufinale dva tjedna ranije. Ako sad ne bude nikakvih dogovora, onda ću se trajno vratiti kući, supruga i djeca već su u Hrvatskoj – kazao nam je Mikić te se zanimao za situaciju u Hrvatskoj, u našem nogometu...
Kako bilo, nađe li Mika novi klub ili ne, u Japanu je ostavio čudesan trag.
– Vidio sam taj oproštaj od Hiroshime, to dovoljno govori o Mikiću i onome što je tamo napravio. Velika je to stvar za sve nas, za cijelu Hrvatsku. Čudo koje je tamo napravio još je veće kad znamo da je uspio u zemlji u kojoj su igrači jako slični njemu, mali, brzi, izdržljivi. Ako više ne bude igrao, može se vratiti kući čiste glave, okrenuti novu stanicu u životu – rekao nam je Tomo Šokota, Mikićev prijatelj s kojim je povezan i kumstvom, Mika je kum Šokotinoj kćeri.
Da je Mikić napravio velike stvari u Japanu, potvrdio nam je i izbornik reprezentacije Japana Vahid Halilhodžić.
– Kad nekome u Japanu prirede takav oproštaj, onda je jasno kakav je trag iza sebe ostavio. Puno sam čuo o Mikiću i uvijek su to bile samo pozitivne stvari. Jednom smo se i sreli, došao sam gledati neke svoje igrače, a on je igrao i došao mi se javiti. Doista divan dečko, sjajno odgojen, pristojan. Kažem, takav oproštaj kakav su mu priredili govori sve o njemu – kazao je Halilhodžić koji u Japanu proučava moguće suparnike na Svjetskom prvenstvu. Jedan je od njih i Hrvatska.
Nadamo se da neće izvući u petak Hrvatsku i da neće morati zvati Mikića da nam govori o nezgodnim Japancima s kojima smo se već mučili.