Sportski tjednik Max donosi zanimljivu priču o Miji Caktašu, Hajdukovom nogometašu koji je u kadru izbornika Nike Kovača za utakmice u Azerbajdžanu i Norveškoj.
Pako: Imao je karakter
Legendarni malonogometni voditelj brojnih momčadi sa splitskog područja Pavle Marinković Pako rado će se sjetiti jednog turnira. Mijo Caktaš imao je tek nešto više od petnaest godina, ali Pako je znao kvalitete klinca iz Dugopolja, koji je trenirao u vranjičkom Omladincu u kojem su važne korake napravili i Nikola Vlašić, Ante Roguljić, Marko Livaja...
– Bio sam u Omladincu, ali teško je bilo svaki dan putovati iz Dugopolja pa sam se vratio u svoj klub – objašnjavao je jednom Mijo Caktaš (23).
No, vratimo se Paki. Caktaša je uvrstio u svoju malonogometnu momčad, obožavao njegov način igranja.
– Odmah sam znao da je pravi – sjetit će se danas Pako.
Kao klincu od petnaest godina dao je Caktašu da raspucava šesterce. Mali Mijo promašio ih je osam.
– Rekao sam mu da to nije bitno. Meni je bilo bitnije da se on sam javio da puca, a nitko od ostatka momčadi to nije želio. Već tada je pokazao da ima karakter – priča Pako.
Godinu poslije "školovanja" kod Pake, Mijo Caktaš igrao je za prvu momčad Dugopolja. Tek što je proslavio 16. rođendan krenulo je kaljenje po "veselim" travnjacima 3. lige jug.
I onda se pojavio Hajduk, vidio ga je Željko Mijač, iskusni trener, koji je s drugom momčadi bijelih (u to vrijeme druga momčad bila je kaštelanski GOŠK Adriachem, nap. a.) gostovao po cijeloj Dalmaciji. Izlet u mlađe kategorije Hajduka pa opet povratak u Dugopolje.
– Ima jedan mali, Caktaš. Taj nije lošiji od Modrića – uvjeravao me mladi kolega Mario Velić prije četiri godine.
Naravno, mislio sam da moj dragi Vela pretjeruje. Igra za Dugopolje, a nije lošiji od Modrića. Hm, gle čuda. Ali, danas je Caktaš, sa 23 godine na leđima, zajedno s Modrićem u reprezentaciji Hrvatske. Niko Kovač nije mogao ostati imun na ono što ovog ljeta prikazuje Caktaš, najbolji Hajdukov igrač i pozvao ga je u A reprezentaciju za oglede s Azarbajdžanom i Norveškom.
– To mi je veliko priznanje, korak naprijed u karijeri, još jedna prigoda za dokazivanje. Priznanje je to i Hajduku u kojem sam se afirmirao – kratko je rekao Mijo.
I Tudor mu je vjerovao
Iza njega su dvije godine uspona i padova. Baš reprezentacija i Niko Kovač došli su mu kao sudbina. U kolovozu 2013. godine mlada reprezentacija pod Kovačevim vodstvom igrala je u Lihtenštajnu. U pobjedi od 5:0 stradali su prednji križni ligamenti desnog koljena. A igrao je odlično tog ljeta, bio ponajbolji igrač Hajduka, najavljivao sezonu u kojoj će biti nezaustavljiv.
– Nisam ni osjetio, utakmicu sam odradio, a bol se pojavila kad se koljeno ohladilo – objasnio je što mu se dogodilo.
Dva mjeseca poslije uslijedila je operacija, pauzirao je sedam mjeseci. Kada se prije godinu i pol pojavio na terenu, djelovao je poput veterana. Trbuščić ispred njega, nabacio je pet-šest kilograma, posve bez snage. Nije baš djelovao optimistično.
– Vratit će se Mijo. Ali, trebat će vremena – kazivao je tadašnji Hajdukov trener Igor Tudor, a Caktaš se nakon te prijateljske utakmice protiv stobrečkog Primorca u kojoj se vratio na travnjak osjetio kao da je ponovno rođen.
– Teško je bilo gotovo sedam mjeseci ne dotaknuti loptu. U početku susreta bilo je malo straha, ali kako je utakmica išla, sve je to došlo na svoje. Zaboravio sam na to, da se može nešto dogoditi. Jednostavno sam se isključio – oduševljeno je pričao poslije povratka na teren.
I onda je polako krenuo. Mic po mic, skupljao je minute, vraćao formu. Bilo je predstava u kojima je trpio zvižduke, slušao je kako mnogi sumnjaju u njega.
– Nikada više neće biti onaj pravi – sumnjičavo su mu govorili iza leđa.
Ali, Caktaš je vjerovao u sebe. Baš kao što je vjerovao u sebe kada je otišao na pripreme s Hajdukom u Tursku u zimu 2012. godine. Bijele je tada vodio Krasimir Balakov. Izborio se za prvu momčad, a već u studenom taj vrijedni veznjak dobio je poziv u A reprezentaciju. Istina, bilo je to u utakmici u kojoj su izabranici tadašnjeg izbornika Igora Štimca igrali protiv selekcije Prve lige, ali vrijedi notirati da je već tada bio na radaru izbornika.
Dugo je bio najslabije plaćeni igrač Hajduka. Kada je došao, potpisao je ugovor na četiri i pol godine, a mjesečna plaća mu je 10 tisuća kuna bruto. Još je godinu dana do isteka tog ugovora, Hajduk će mu do kraja kolovoza ponuditi novi, puno izdašniji. Valja napomenuti da Caktaš ima izdašne bonuse za nastupe, nije baš da živi od tih 6-7 tisuća kuna koliko dobije na ruke svakog mjeseca. Ali, za te nastupe se treba i izboriti...
Samo 10 000 ?? Brate kako igra nebi mu ni 2800 dao!!!!!