Na Savi su konačno mogli malo odahnuti. Vaterpolisti Mladosti ipak su se plasirali u sljedeću fazu Eurokupa jer da nisu, sezona bi, nakon ispadanja iz Lige prvaka i neosvajanja domaćeg Kupa, već sada izgledala depresivno. Ovako, to ipak ostavlja nadu da ova momčad Mladosti, sa sedam hrvatskih reprezentativaca, još ove sezone može do europskog vrha. A u tom smislu se, nakon pobjede nad Duisburgom (16:7), popravilo i raspoloženje trenera Igora Milanovića (58):
– Uoči Duisburga, mi smo se više spremali za subotu i utakmicu regionalne lige protiv Novog Beograda. Iza nas su tri vrlo naporna dana s plivačkim trenerom Kuterovcem i zato smo bili malo usporeniji.
Da bi Mladost ostala u igri, bilo je potrebno da talijanski Pro Recco u gostima pobijedi mađarski Szolnoki. Kakav je to osjećaj kada nemaš sve u svojim rukama i moraš se nadati da će netko obaviti dio posla za tebe?
– Nije bilo ugodno. Ja nisam ni pratio tu utakmicu, ali moji pomoćnici jesu. Gubitak prilike da sa svojim rezultatima prođemo dalje sigurno nije ugodan. Nije dobro kada čovjek ovisi o nekom drugom ni u privatnom životu, a kamoli u profesionalnom.
Oni klubovi koji i prije posljednje utakmice osiguraju prvo mjesto i prolaz znaju u takvim situacijama odigrati relaksirano, odmarati glavne igrače i slično. No nije tako bilo s Pro Reccom.
FOTO Pogledajte lica snuždenih dinamovaca, neki nisu mogli stajati na nogama od tuge i jada
– Pro Recco ima mlad tim koji stasava i bitno im je da igraju što više utakmica da bi dobili na sigurnosti. Znali smo da će igrati punom snagom. Nekad se klubovi doista u takvim situacijama znaju opustiti, no nije to sportski i ne znam za puno slučajeva da se pustilo.
A i Sandro Sukno, Hrvat na klupi Pro Recca, pokazao se ozbiljnim čovjekom i trenerom.
– Sandro Sukno sigurno je jedan od najboljih trenera na svijetu.
Pedesetak je dana otkako je Milanović preuzeo mladostaško kormilo.
– Jako mi je žao zbog Kupa. Malo nam je falilo. I od Juga i od Jadrana izgubili smo na penale tako da smo posljednje pogotke primali u posljednjih 36-38 sekundi prije kraja. Zbog momaka i kluba žao mi je što nismo otišli do finala. No u tom trenutku davali smo svoj maksimum.
Primijetio se kod mladostaša u tim utakmicama akumulirani umor.
– Primjećivalo se to u posljednjoj četvrtini. Svih šest-sedam igrača bilo je zakiseljeno. Da, tome su kumovali akumulirani umor i ta neka neravnoteža u momčadi.
Milanović se žali da zbog ritma utakmica nema vremena za uigravanje.
– Nije samo stvar u količini treninga nego i u igračima, a njih je 7-8, koji iznose većinu utakmica. Nije baš da igramo s "rosterom" od 11 igrača. Kada se u trećoj četvrtini pojave problemi s osobnim greškama, mi ulazimo u problem.
O tome koliko je vremena potrebno da se momčad uigra do najviše razine govorio je na primjeru klubova s kojima je bio prvak Europe.
– Katkad su za to potrebne dvije-tri sezone. Onaj tim Partizana njegovali smo četiri-pet sezona, nismo nikoga puštali, samo smo dovodili igrače. Pa tim Pro Recca igrao je tri-četiri sezone zajedno. Ovo je tim koji igra prvu sezonu zajedno i postoji određeni disbalans u samoj strukturi. Bez namjere da povrijedim ičije osjećaje, imamo sigurno pet vrhunskih majstora, ali neke malo slabije igrače.
Duga je sezona, Mladost je još uvijek u igri za tri trofeja.
– Eurokup će, s ovim osam momčadi iz Lige prvaka, na kraju ispasti i jači od Lige prvaka. Mi smo od favoriziranog Recca primili samo sedam pogodaka i bili smo spremni pobijediti. No postoje neke objektivne okolnosti zašto smo igrali onako očajno, posebno u napadu. Taj je put bio jako čudno organiziran, ali ne bih ulazio u detalje.
Kako Igor diše kao novi (stari) stanovnik Zagreba?
– Meni je Zagreb predivan. Zovem se "kralj Jaruna". Pješačim svaki dan 15 kilometara, evo i danas sam prehodao tu rutu.