Najveći svjetski socijaldemokrat, kako se Božo Miličević sam opisao, nije prešutio komentar Boška Lozice, dopredsjednika HAVK Mladosti, da će Ciboni rado dati 20 milijuna kuna, koje vaterpolisti sa Savem, po Lozičinim riječima, nisu ni dobili.
– Kako je Lozica prvi čovjek za sport u gradskom uredu, radi se o klasičnom sukobu interesa jer je istupio u ime kluba koji se napaja od gradskog novca. Prozivam ga da je napravio nelegalnu radnju. Inzistiram i tražim da se objave kriteriji podjele 24 milijuna kuna za 2009. iz stavke zaštite kvalitete.
- Zašto je Cibona, koja je dobila tri milijuna kuna, zakinuta, nakon što je osvojila oba domaća trofeja? Mladost je dobila novac iako nije osvojila niti jedan trofej, a uz iznose koje je dobivala cijele godine, dobila je i donacije ili dotacije iz dva gradska izvora vrijedne 10 milijuna kuna. Ako nije bilo kriterija, onda bi se trebalo znati čija je to politička odluka bila. Iznenađen sam što se Lozica sam stavio na brisani prostor, s toliko godina iskustva - dodao je bivši Cibonin šef.
Nije Miličević odustao od svojih stavova:
– I dalje tvrdim da je Mladost dobila 25 milijuna kuna u 2009., a ako se Ciboni dvorana pribraja u prihode, onda bi se i Mladosti trebalo pribrojiti bazen. Ne može se Ciboni stavljati pod prihode nešto što je za druge "normalno".
Što je još problem kod financiranja sporta u gradu Zagrebu?
- Poslije nogometa i tenisa, košarka je treći sport po tržišnoj vrijednosti u svijetu. Međutim, sportovi koji se financiraju u ovom gradu igraju se u jako malo zemalja i to su sportovi koji su financijski niže rangirani od tri glavna. Problem je i odnos kulture i sporta jer je sada omjer ulaganja 7-1 za kulturu, a do prije 20 godina taj omjer je bio 1-1. Sport je marginaliziran jer nije imao svoje ambasadore niti u Hrvatskoj, a kamoli izvan nje i nijedna vlada to nije prepoznala - ponudio je svoje viđenje Miličević.
Priznao je Miličević i svoju, kako kaže, jedinu pogrešku u životu:
– Bandić je 2005. i 2006. uvjetovao dobivanje gradskog novca postavljanjem za predsjednika kluba gradskog čovjeka. Od tada traje zakidanje Cibone u proračunu, a klub nije imao teškoća kakve ima sad. Tada je gradonačelnik pismeno zatražio postavljanje Ive Jelušića, zbog čega sad Cibona ispašta i ima krizu.
Znače li medijski istupi i mogući povratak starog šefa?
- Za mene nema povratka. Ja sam već ranije podnio ostavku, ranije od 21. srpnja prošle godine, ali sam zamoljen od dijela Izvršnog odbora da ostanem jer smo došli u krizu sportskih rezultata i bilo je upitno igranje Eurolige - tvrdi Miličević koji ne sumnja da je Cibona zdravo tkivo:
- Cibona je i dalje najzdraviji klub u Hrvatskoj i daa ulažem svoje novce uložio bih samo u Cibonu.
Što se treba dogoditi da pod Tornjem stvari dođu na svoje mjesto?
- Cibona za funkcioniranje mora imati pet milijuna eura, u što ulaze troškovi radne zajednice, juniora, kadeta, prve momčadi i svega ostaloga. Dva milijuna eura dođe po inerciji, od zakupnina i od Grada, znači da tri milijuna eura treba donijeti u klub. Klub jako brzo može izaći iz ove krize, ali u ovom trenutku klub ne funkcionira. Do 2002., 2003. godine Cibona je isključivo financirana od privatnih firmi, ali stjecajem okolnosti, zbog gospodarskog stanja u državi i političkih odnosa sada i o 1000 kn odlučuje politika - objašnjava Miličević.
Spomenuo je Miličević i da je sam donosio 99 posto odluka u svim segmentima rada kluba, da je HKS promijenom pravilnika u '90-ima onemogućio Ciboni da registrira više od 12 seniora i time uništio rad u Doni i Francku te da su svi bivši igrači, kojima se duguje, jako dobro momci. Međutim, četvrti puta je zazvonilo "Da te mogu pismom zvati" i razgovoru je došao kraj. Zasad.