Dubrovački sudac Mateo Beusan često bi prije rata gostovao u Trebinju. Klub Leotar vodio je lokalni šerif sa statusom narodnog heroja. Vlado Šegrt imao bi običaj pozdraviti suce prije utakmice, navratiti u kabinu i izreći: “Ja samo hoću da je pošteno!” Zatim bi popravio hlače oko pasa diskretno otkrivajući pištolj ispod sakoa, pa bi dodao: “I da Leotar pobijedi!”
Bilo je vitlanja pištoljem i u našoj državi. U Velikoj Gorici tamo devedesetih suca su iznijeli s terena kad ga je cijela momčad okružila, a jedan igrač nokautirao. Da ne bi bilo zabune, nisu suci svete krave, i s njihove smo se strane svega nagledali, pa je nakon mnogih utakmica najiritantnije ispadalo slovo pravilnika koje im omogućuju da su jedini akteri s terena kojima je zabranjeno komentirati barem tu utakmicu koju su odsudili. Objašnjenje je uvijek bilo – ne moraju nigdje.
E onda su Nijemci uveli da neka i suci izvole davati odgovore na pitanja koja su od interesa javnosti. I potencijalno mogu biti zanimljiviji od papagajskih trenerskih tipa “dobro smo stajali na terenu”. Još čekamo reakciju. Ima vremena, tek smo na trideset godina HNL-a.
Ne lažimo si, Ante Kulušić nije bio najomiljeniji lik našeg nogometa, često su i iritantna bila objašnjenja nekih odluka. A nije ni da je preko noći završio na ulici. Ostao je i dalje potpredsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza, što je lijepa foteljica koju bi malo tko u ovoj zemlji odbio. Prvi problem s odlukom o smjenjivanju je proceduralni. Neshvatljivo je da u ovih trideset godina nakon svih problematičnih iskustava nitko nije osmislio sustav po kojem ne mogu klupski šefovi određivati sudbinu sudaca i njihovih šefova, to prije što nisu svi klubovi jednako zastupljeni u najvišem tijelu saveza. Čak i da jesu, bilo bi to otprilike kao da sudionici u prometu imaju mogućnost smjenjivanja načelnika policijske postaje koja ih kažnjava. Ako može, evo biram – Lučko! Obje kazne smatram nepravednim...
One sezone kad je Rijeka bila u utrci za naslov s Dinamom, njen je predsjednik u jednom trenutku zavapio: “Preveliki novac ulažemo da bi sve ovisilo o ljudima koji nisu profesionalci.” Dobro rečeno, ali ništa nakon toga nije učinjeno da se to i promijeni.
Netko je rekao da će se u atmosferi linča sve teže mladi ljudi odlučivati za poziv nogometnog suca. Hm, možda bi rješenje bilo da se makar one dečke koji se odluče za to, krenu učiti, ulagati u sebe i školovati, ne zaustavlja na zidu zvanom prijelaz iz Treće u Drugu HNL jer su - ničiji. Nismo jednom čuli i sljedeće: “Do Treće lige još ćeš se i probiti, nije problem, ali ako nemaš ‘boga’ za ujaka, nešto više od toga možeš zaboraviti.”
Nije sporno da će klubovi kad god mogu praviti pritisak, ima toga i u najjačim ligama koliko hoćeš. Veći je cirkus kad se pritom nevješto prave ludi, pa je kao komentar na rušenje Kulušića iz jednog koji čak i ima predstavnika vrlo visoko u HNS-u poslano priopćenje u stilu: “Zašto nas pitate, pa to je u nadležnosti saveza, a ne klubova?” Ima ih i koji bi prije dobili Juventus u gostima nego dvije zaredom u HNL-u pa je najlakše onda izvlačiti se na suce kad ne ide.
Poruka ovog smjenjivanja problematična je i zbog spoznaje da se makar ovaj put ni za jedan klub iz vrha nije naočigled navlačilo. Ispada da je bolje kad je tako. Posljednji put kad je smijenjen šef sudaca, također usred sezone, pao je i prvak. Bitno se ipak stvari ne mijenjaju. Što je liga zanimljivija, a utrka za naslov napetija, to je i regularnost upitnija. Što onda možemo dalje očekivati od suđenja? Ništa, samo se moliti da će svaki sudac ignorirati pritiske, suditi ono što vidi, bez obzira o kojem se klubu radi, nastojati ne kompenzirati i voditi se savjetom koji je jednom Darko Pančev dao sucu na početku karijere: “Možeš u deset utakmica istoj momčadi dosuditi deset jedanaesteraca. Prvi put kad ga odsviraš protiv njih, prvi će ti i reći da si lopov!”
>> POGLEDAJTE VIDEO: Priprema izložbe Hrvatska svijetu
Nego, u sjeni cijelog cirkusa oko sudaca prolazi i nezapamćena aktivnost na tržištu unutar HNL-a. Uglavnom u jednom smjeru. Svaki će klupski čelnik reći: “Moramo prodavati da bismo živjeli.” Ali što kad nema zainteresiranih izvana? Nema problema, pa tu je Dinamo! Ljetos je prvak prilično napunio blagajnu Lokomotive, ove zime Rijekinu kupnjom Nevistića i Štefulja (otprije je pomogao posudbom Kulenovića i Menala), Gorica mu je za lijepu svotu predala Čabraju, osladit bi se mogao i Šibenik ako talentirani Marko Bulat sleti u Maksimir, a da je htio, i Hajduk je nedavno mogao omastiti brk. Godinama se Dinamu nabijala cijena jer je bilo ponuda koliko hoćeš, ali sad kad je pandemija globalno opustošila blagajne, igra se na “daj i pomagaj”. Sve u redu, samo tko je lud da ugrize ruku koja hrani!? Osim Miškovića...
Da se ne lažemo! Mišković je u problemu jer Rijeka zaostaje 18 bodova za Dinamom, 15 bodova je u minusu za Osijekom i čak 9 za Goricom! Ok ima tri utakmice manje, ali i s tih maksimalno mogućih 9 bodova, opet su u velikom zaostatku. Rijeka je u problemu je gubi doma od lošeg Hajduka u 8 minuti sudačke nadoknade.