Nenad Bjelica voli brojke i, kad god mu je teško, kad god je u neugodnoj, škakljivoj i kritikama podložnoj situaciji, poseže za njima jer one mu često idu u prilog. Tako je trener Osijeka, vodeći uzvratnu utakmicu protiv Kazahstanaca, postao prvi hrvatski trener od samostalnosti koji je probio magičnu brojku od 50 utakmica na klupi u europskim natjecanjima. Budimo posve precizni: ova s Kizilžarom bila je Bjeličina 51. europska utakmica, računajući i onu s Dinamom protiv Benfice u proljeće 2019. godine, kada je bio suspendiran, ali pripremio je utakmicu, sastavio momčad i stajao deset metara iza klupe plavih.
Ima čak 22 pobjede
Nenad Bjelica svoju je 51 europsku utakmicu odradio na klupi četiri kluba, što je također rekord u samostalnoj Hrvatskoj. Vodio je Austriju Beč (2013.), poljski Lech iz Poznanja (2017.), Dinamo (2018./2019., 2019./2020.) i Osijek (2021., 2022.) i s njima ostvario – opet rekordne – 22 pobjede.
Najbliži Bjelici od hrvatskih trenera je Zoran Mamić s 38 europskih nastupa i 18 pobjeda, sve naravno s Dinamom. I Mamić i Bjelica po jednom su kao treneri Dinama ostvarili europska prezimljavanja te su po jednom odveli Dinamo u Ligu prvaka. Mamić je u njoj 2015. osvojio tri, a Bjelica 2019. godine pet bodova. Međutim, Bjelica je u tom natjecanju sudjelovao i 2013. godine s Austrijom Beč te u skupini s Portom, Atleticom i Zenitom osvojio pet bodova. Tako se Osijek može pohvaliti kako na klupi ima stručnjaka koji je čak s dva kluba bio u grupnoj fazi Lige prvaka te u njoj vodio 12 utakmica, što je također hrvatski rekord. Niko Kovač vodio je u tom natjecanju Bayern u 11 utakmica.
Zašto ovakav epski uvod? E, zato što taj trener rekorder ulazi u povijest i kao prvi naš stručnjak koji je u europskom natjecanju ispao od kluba iz – Kazahstana. Podsjetimo, Hajdukovu prošloljetnu blamažu s kazahstanskim Tobolom potpisao je Šveđanin Gustafsson.
No daleko od toga da je Bjelica sada zbog fatalnog propusta s Kizilžarom najgori, jer doista nije, s obzirom na ono što je nedavno ostvario s Dinamom. Ne, Bjeličin, odnosno Osijekov podbačaj, pa i Rijekin u Švedskoj, samo je nastavak izrazito neslavne tradicije kakvu u europskim natjecanjima već godinama njeguju hrvatski klubovi. Izuzetak je naravno Dinamo, premda je i on u protekle dvije godine imao neoprostiva proklizavanja sa Sheriffom i Ferencvárosem, a nedavno kod kuće nije uspio pobijediti ni prvaka Sjeverne Makedonije. No Dinamo nije dio ove priče.
Naime, otkad je kod nas uvedena liga 10 četverokružno, od sezone 2013./2014., Rijeka je četiri puta nastupala u grupnoj fazi Europske lige (posljednji put 2020. godine), a Hajduk i Osijek – nijednom. Splićane su na tom putu zaustavljali Gruzijci, Ukrajinci, Slovaci, Izraelci, Englezi, Rumunji, Maltežani, Turci i Kazahstanci, a Osječane Austrijanci, Škoti, Švicarci, Bugari i Kazahstanci. Posljednje tri nacije s ovog popisa zaustavile su Bjelicu, u čijemu mandatu Osijek u devet nastupa ima samo tri europske pobjede, od toga dvije beznačajne, nad CSKA-om iz Sofije i Kizilžarom, jer su nakon njih bili eliminirani.
Rijeka je pak nakon 2020. godine u pretkolima ispala od grčkoga PAOK-a te od švedskog Djurgardena, u utakmicama u kojima je bila nedorastao suparnik. Hajduk je pak u svojoj sezoni velikoga povratka, u kojoj je osvojio Kup i borio se za naslov prvaka, u trećem pretkolu ispao od kazahstanskoga Tobola izgubivši na gostovanju čak 1:4!
Pregazili ih Moldavci
Nedugo nakon toga i Dinamu se dogodio najteži poraz u pretkolima Lige prvaka još od 2010. godine (Koper, 0:3), kada su ih pregazili goropadni, siloviti Moldavci, kojima plavi u dvije utakmice nisu zabili pogodak (0:3, 0:0).
To je, dakle, presjek učinka hrvatskih nogometnih klubova u europskim natjecanjima u ligi 10, koja, istina, sadrži najveći koncentrat kvalitete, ali kvalitete koja je objektivno ipak europska treća liga, koliko god to bilo bolno priznati. Neizvjesnost i uzbuđenje koji su pratili sudare naše velike četvorke u prošloj sezoni mnogima su zamaglili pogled na kvalitetu izvedbi, odnosno sadržaj, pa onda porazi od Bugara i Kazahstanaca izgledaju kao šokovi, a gledajući širu sliku, oni su zapravo redoviti ljetni "posjetitelji" naših prvoligaša. Gotovo nešto što bi nas iznenadilo da se nije dogodilo.
Ta je tradicija u međuvremenu uskratila hrvatskim klubovima poziciju u pretkolima još uvijek prestižne Europske lige, a ni pojava utješne Konferencijske lige nije im donijela prosperitet naprosto zato što su preslabi pa za njih u njoj nije bilo mjesta među 32 kluba. Za usporedbu, u grupnu fazu Konferencijske lige u prošloj sezoni ugurali su se, među ostalim, predstavnici Armenije (Alaškert), Estonije (Flora), Gibraltara (Lincoln), Slovenije (Mura), Azerbajdžana (Qarabag) i Kazahstana (Kairat).
A Bjelici za utjehu uvijek ostaju brojke i sjećanja. Sjećanja kako je nekada u Maksimiru razbijao Fenerbahçe i Atalantu te pobijedio Benficu. A i brojke su obećavajuće: s 51 europskim nastupom zauzima treće mjesto među hrvatskim trenerima, iza dvojice legendi: Otta Barića sa 63 i vodećega Tomislava Ivića sa 66 nastupa (izvor: Transfermarkt). I tako, mic po mic, mogao bi još dovoljno mladi, energični, tek 50-godišnji Bjelica uskoro i do još jednoga rekorda za pamćenje. Rekorda s neugodnim zadahom – Kazahstana.
Otkad postoji liga 10, Hajduk i Osijek nikada nisu bili u grupnoj fazi europskih kupova. Rijeka je u zadnje dvije godine nedostojan suparnik Grcima i Šveđanima, ali ipak ima četiri nastupa u grupnoj fazi Europske lige.
>> Trener Osijeka Nenad Bjelica najavio novu sezonu
Ima puno onih koji su europska treća ili čak četvrta liga i unatoč tome misle kako su nešto posebnog.