Pisci popularne Wikipedije morat će još jednom zaviriti u odjeljak Orehovica i u rubrici “poznate osobe” Vatroslavu Bertiću, hrvatskom matematičaru iz 19. stoljeća, pridodati i nju – Antoniju Ružić, europsku juniorsku prvakinju za tenisačice do 18 godina. No, 18-godišnja Orehovčanka (članica TK Franjo Punčec iz Čakovca) time nije stala s pothvatima, iza nje su dva tjedna u kojima je osvojila dva (vezana) turnira te napravila impozantan niz od 12 pobjeda zaredom.
Bilo je planirano da Ružić ovaj tjedan nastupi na sličnom turniru (25.000 USD) u Istanbulu, ali od toga se odustalo (ne treba pretjerivati), pa se Antonia u ponedjeljak pojavila u svojoj Orehovici. Svježi zrak i jesensko sunce baš je ono što joj je nedostajalo... A zadovoljstvom ju je ispunjavao i pogled na WTA listu. Jučer je bila 451., ali kad joj se budu dodali i bodovi iz Hamburga, bit će 356. A to znači da je u dva tjedna napravila fantastičan uzlet od 371. pozicije, računajući od 727. mjesta. Bilo je to dovoljno povoda za opširniji razgovor s našom 18-godišnjom nadom...
Mogla sam samo sanjati
Eksplodirali ste u ova dva tjedna, jeste li očekivali takvo što?
– Nitko to nije mogao predvidjeti, mogla sam se tome samo nadati, sanjati da će se to dogoditi. Ali isplatio se naš veliki rad, mukotrpni treninzi. Znala sam da mogu igrati dobro, ali nisam imala mečeva, a trebalo je proći i teške kvalifikacije, tako da je na kraju ispalo fantastično. Mislim da mi je naslov europske juniorske prvakinje ojačao samopouzdanje, počela sam još više vjerovati u sebe, bila sam maksimalno usredotočena na terenu, poen po poen i ništa više.
Odustali ste od Istanbula?
– Odigrala sam 12 mečeva u 14 dana, to je doista puno, i odlučili smo ne forsirati. Malo ću se odmoriti, pa ćemo vidjeti kako dalje.
Gdje je bilo teže osvojiti turnir: u Portugalu (Lagos) ili u Njemačkoj (Hamburg)?
– Pa, teže je bilo u Hamburgu, ondje je bila jača konkurencija. Morala sam igrati s Francuskinjom Dodin, igračicom iz Top 100, pa onda s Babos, a tu su i igračice koje se nalaze oko 250. mjesta, a one najjače grizu.
Treba se boriti za Hrvatsku
Zanimljivo je da su vam i Dodin i Babos predale meč, nisu ga završile, no vidjelo se da su pred padom. Kako vi gledate na to?
– Ne opterećujem se time, moje je da igram najbolje što mogu. Dodin mi je rekla da trpi neke bolove, nisam shvatila kakve, a Babos se vraćala nakon ozljede, pa je predala da joj se ne bi pogoršala ozljeda lijeve noge. Događaju se takve stvari, zato se ne treba forsirati, treba se čuvati ozljeda koliko je god to moguće.
Vaš naslov europske juniorske prvakinje velik je uspjeh, no neki će reći da vaše vršnjakinje već osvajaju seniorske turnire. Što vi kažete na to?
– Mi se nismo željeli žuriti, željeli smo ići malim koracima i ne preskakati faze. I zato mislim da sam naslov osvojila u pravom trenutku. A bila mi je i čast predstavljati Hrvatsku. A tko će kad u seniorske vode, to je prilično individualno. Vremena se mijenjaju, danas svatko svakoga može pobijediti i zato je dobro ne srljati.
Kakav vam je plan za budućnost? Do kraja ove godine i općenito koji bi vam bio cilj na sportskom planu?
– Planirali smo da ove godine uđem u Top 600, no kako smo to već ostvarili, sljedeći cilj mi je da dođem do pozicije koja će mi omogućiti igranje kvalifikacija na Grand Slam turnirima, dakle da budem među prvih 200-250 tenisačica svijeta. A što se konačnog cilja tiče: željela bih osvojiti Grand Slam naslov, to svakako.
Tako biste ponovili uspjeh kojim se dosad od hrvatskih tenisačica može pohvaliti samo Iva Majoli. Pa, dođosmo tako do reprezentacije. Što bi trebalo napraviti da se u Fed kupu malo dignemo?
– Bila sam s reprezentacijom u veljači 2020. na turniru u Tallinnu i osjetila malo atmosfere. No, nismo bile u punom sastavu (bez Vekić i Konjuh, nap. a.) pa nismo otišle dalje. Ali, nema tu nekog tajnog recepta: treba igrati i boriti se za svoju zemlju! – istaknula je Antonia, koja dolazi iz sportske obitelji: tata Alen bavio se streličarstvom, stariji brat Leon bio je hrvatski prvak u gimnastici, a gimnastikom se bavi i mlađa sestra Lea. A Antonia se, nakon kratkog druženja s gimnastikom, s 12-13 godina bavila karateom i čak je bila državna prvakinja.
No, čime će majka Anita razveseliti svoju kćer, koje je Antonijino omiljeno jelo?
– Mamina juha s domaćim rezancima. Nema joj ravne...