Dvije utakmice i dva poraza te oproštaj od ambicije i nade da će naša mlada nogometna reprezentacija nešto napraviti na Europskom prvenstvu, to je sukus nastupa U21 vrste u Bukureštu. Da, imaju dečki još jednu utakmicu, no samo za prestiž s domaćinom, Rumunjskom.
Ono što smo gledali u dvije utakmice s Ukrajinom i Španjolskom nije bilo dobro i Hrvatska po igri nije ni zaslužila mnogo više, tu se ne slažemo s izbornikom Draganom Skočićem. Da, mogli smo izvući bod protiv Španjolske da je Frigan na kraju utakmice zabo, ali to ne bi popravilo dojam i ne bi nas spasilo od ispadanja s Eura prije posljednjeg kola. No, isto tako mogli smo primiti još pogodaka i poraz od Španjolske, kao što je bio i onaj od Ukrajine, zasluženo je upisan.
Više je razloga za ovakav rasplet. Prvi je u kvaliteti igrača, tek su rijetki pokazali kvalitetu, a dojam je da je većina bila tu da bi popunila mjesta. Dio igrača po svojoj bližoj prošlosti zaslužio je biti ovdje, ali u posljednje vrijeme nisu puno igrali ni u svojim klubovima pa je jasno da im je forma u padu u ovoj završnici sezone. Nadalje, izbornik Skočić nije mogao računati na sve igrače koji po svojem godištu još imaju pravo igrati za U21 vrstu.
Znamo da predsjednik Hrvatskog nogometnog sveza Marijan Kustić nije bio nimalo sretan kad ga nazvao tada aktualni izbornik ove reprezentacije Igor Bišćan i rekao da želi otići. Poziv Dinama bilo mu je nemoguće odbiti, znamo da više voli svakodnevni rad u klubu, a stigao je poziv iz kluba koji je “njegov”. Kustić mu je mogao samo zaželjeti sreću nakon tri i pol godine jako dobrog vođenja mlade vrste s tek ponekom slabijom partijom. Bišćan je te dečke i doveo do Eura, a s isto tako krnjom reprezentacijom u ožujku je slavio u prijateljskom susretu protiv jakih Engleza.
No HNS je morao pronaći novog izbornika i našao ga u Draganu Skočiću. Iskusni stručnjak imao je ipak i pokoji nedostatak. Naime, prije negoli je potpisao ugovor s HNS-om 16 je godina radio u inozemstvu. Ne znači da nije pratio naše igrače u tom periodu, ali sigurno je bio znatno više fokusiran na momčadi koje je vodio. Na ovo je mjesto došao prije dva mjeseca i mogao je samo analizirati igračke učinke potencijalnih kandidata, ne s njima uživo i raditi.
Uoči ovog Eura mogao je samo odraditi nekoliko treninga na pripremama, bez ijedne pripremne utakmice. Sve su to olakotne okolnosti za Skočića kad se razmišlja i lamentira o tome trebali li ostati ili ga treba smijeniti, kao što je to ranije učinio Davor Šuker kad je smijenio Nenada Gračana.
Da, ima argumenata koji govore o tome da nije dobro vodio reprezentaciju u Bukureštu. Sam je upozorio na moguće probleme u obrani, a za ove dvije utakmice nije odabrao dobro. Istina, stoperi Franjić i Perković imaju puno prvoligaškog iskustva, ali u posljednje vrijeme nisu puno igrali. Franjić je u Wolfsburgu igrao u šest utakmica, ali u veznoj liniji, dok je na stoperskoj poziciji proveo tek desetak minuta. Perković je došao u Dinamo u zimi nakon dobrih partija u Istri, kod Čačića je igrao na poziciji lijevog beka, a u završnici prvenstva kod Bišćana nije uopće igrao. Uvijek se može postaviti pitanje zašto Kačavenda i Stojković nisu više igrali, pogotovo nakon što su ipak protiv Ukrajine svojim ulaskom unijeli živost. To prije jer ofenzivno nismo bili nimalo dobri, a baš smo tu vidjeli naše adute.
Skočić nije briljirao, ali nije sad ni vrijeme za njegov odstrel unatoč anketama čitatelja koji ga žele maknuti. On je uskočio kad je trebalo, sad bi trebao povesti momčad u novi ciklus i na miru raditi, tek onda se može suditi o njemu, sad to ne bi imalo smisla unatoč lošem rezultatu.
Trener treba ostati. Imao je samo malo više od dva mjeseca i tu se nije moglo puno učiniti. On tek treba upoznati igrače i napraviti vlastitu selekciju. Naši igrači su, osim toga i puno mladji od ostalih. Mala smo zemlja, s ograničenom bazom igrača i ne možemo izbaciti prvih 11 koji su skoro svi godište 2000 kao Španjolci. Zato i imamo daleko najviše onih kojima je tek 21, 20 ili 19 godina.