Tara Würth, 19–godišnjakinja iz Zagreba, od ponedjeljka je 158. tenisačica svijeta, a u konkurenciji vršnjakinja i mlađih čak je na 13. mjestu. Ona nije postigla takve uspjehe u juniorskoj konkurenciji kao Petra Marčinko, nije bila europska juniorska prvakinja kao Antonia Ružić, bila je pomalo u njihovoj sjeni, ali sad se u seniorskoj konkurenciji snašla bolje, zapravo je četvrta hrvatska tenisačica, odmah iza Petre Martić, Donne Vekić i Ane Konjuh.
Mala država, sjajne tenisačice
– Ne volim se uspoređivati. Mislim da svatko ima svoj put i svoj cilj koji želi ispuniti te da je najbolje usredotočiti se na sebe i na vlastiti napredak. Imala sam malu nesreću da se moja posljednja juniorska godina, 2020., poklopila s koronom, pa sam bila prilično zakinuta, ali curama se mora priznati da su imale odlične rezultate – skromno kaže Tara.
Osvojili ste turnir u Rimu (60.000 USD) vrlo dominantno, uza samo jedan izgubljeni set?
– Nisam uopće razmišljala o setovima, naprosto sam probala dati sve od sebe u svakom meču i tako je ispalo na kraju. Svaki meč bio je težak, bilo je prilično vruće, a i krenula sam iz kvalifikacija pa sam stalno bila na terenu.
Kako komentirate činjenicu da su u istom danu tri Hrvatice – uvrstit ćemo tu i Bernardu Peru koja nastupa pod američkom zastavom – osvojile naslov?
– To su sjajni rezultati, vidi se da imamo odlične igračice na svjetskoj razini, iako smo mala država. Ovim putem čestitam Petri (Martić) i Bernardi na osvojenim turnirima.
Jeste li uspjeli što vidjeti od Rima?
– Na žalost, nisam. Od mečeva i treninga nisam stigla. Ali sigurno ću se vratiti da istražim cijeli grad.
Napravili ste veliki uzlet, 12 pobjeda u nizu, već ste u top-200, hoćete li onda korigirati planove za ovu godinu?
– Da mi je netko prije mjesec dana rekao da ću biti u top-200, samo bih se nasmijala i rekla: "Da barem". Promijenili su se planovi, sad ulazim u bolje rangirane turnire i mogu igrati kvalifikacije na Grand Slam turnirima. A najvažniji mi je napredak na terenu i oko njega.
Što ste sebi postavili za glavni cilj karijere?
– To su svakako nastupi na Grand Slam turnirima, o tome sanjam otkako sam bila mlađa. I zato je mogućnost da zaigram na US Openu u mojoj glavi još uvijek nestvarna.
Očito je da vam zemlja kao podloga odgovara, očekujete li da ćete jednako uspješni biti i na betonu koji uskoro dolazi, nastupit ćete u kvalifikacijama US Opena?
– Zemlja mi odgovara jer imamo mnogo turnira na njoj, pa nije bilo potrebe igrati na betonu. Ali mislim da mogu biti jednako uspješna i na tvrdoj podlozi.
Dolazite iz obitelji Würth koja je ostavila duboke tragove u hrvatskom tenisu, na neki način nastavljate dinastiju?
– Da, jedan od predaka Hinko bio je svestrani sportaš i prvi predsjednik HTS-a, tenisom se bavio i Nikica Würth, a Mladen Würth također je bio predsjednik Saveza. I ja sam očito pokupila njihove gene.
I vaši su roditelji bili sportaši?
– Da, kod nas doma sport je uvijek glavna tema. Tata Mirko bio je džudaš, a mama Donka aktivno je igrala košarku. I mlađa sestra Tina članica je juniorske reprezentacije rukometašica. Roditelji su moja najveća podrška i uzor, bez njih ne bih bila ovakva kakva sam danas. Naučili su me pravim vrijednostima.
Zaigra i košarku
Završili ste sportsku gimnaziju, je li bilo teško uskladiti školske obveze i tenis?
– Završila sam je prošle godine. Nije bilo lako uskladiti treninge, turnire i nastavu, ali uspjela sam i jako sam sretna zbog toga. Ostala su mi lijepa prijateljstva i uspomene.
A kako provodite slobodno vrijeme?
– Znam ponekad otići na košarku... Uglavnom volim se družiti s prijateljima s obzirom na to da sam stalno na turnirima, pa ih rijetko viđam.